29. lis 2015.

Predavanje pod nazivom “Ubojstva bl. Miroslava Bulešića i župnika Antuna Grahovara” održao je u srijedu 28. listopada u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu, publicist i novinar Damir Borovčak.

Uz brojne Siščane predavanju su nazočili sisački biskup Vlado Košić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić i župnik župe Pohoda BDM u Sisku vlč. Branko Koretić, u kojoj je službovao ubijeni vlč. Grahovar.

Na početku predavač je podsjetio na beatifikaciju bl. Bulešića te je progovorio o okolnostima njegova ubojstva i „Krvave krizme“ u Lanišću 24. kolovoza 1947. godine. Naš blaženik ubijen je s više uboda nožem u grlo, od ideološki zaluđenog uma, partijski stvaranih pod utjecajem staljinističko-boljševističko-komunističkih vođa Jugoslavije. Iz malog mjesta Lanišće u Istri, trebalo je dobro smišljenim i planiranim ubojstvom čak trojice svećenika od strane OZNE, KPH i KPJ biti odaslana strašna poruka hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi kako nema šale s komunističkom zločinačkom ideologijom, partijom i njihovim vođama, no ipak dvojica su svećenika preživjela događaj. Provalom napadača u župnu kuću, najprije je ubijen Miroslav Bulešić koji se prvi zatekao pri ulazu. Potom je mons. Jakob Ukmar koji je krizmao, bio pretučen do besvijesti i ostavljen jer se činilo da je mrtav, a napadači nisu uspjeli pronaći sklonjenog mjesnog župnika vlč. Stjepana Ceka i do kraja iskaliti svoj zločinački bijes“, rekao je predavač.

U nastavku Borovčak je istaknuo da iako su zločinci bili poznati, suđeni su „pro forma“ i oslobođeni kao nedužni. „Okrivljeni su i osuđeni napadnuti župnik vlč. Stjepan Cek na šest godina robije, mons. Jakob Ukmar na mjesec dana zatvora, a više mještana Lanišća koji su branili crkvu od napadača, osuđeno je na više godina robije. Za smrt blaženog Miroslava Bulešića nitko nije osuđen već je on poslije zločina nad njim, proglašen krivim po izmišljenim komunističkim optužbama“, upozorio je i dodao kako je zanimljivo da je sudski spis sa suđenja za smrt blaženika nakon uspostave slobodne Hrvatske jednostavno nestao.

Borovčak se osvrnuo i na članak Siščanina Lojze Buturca iz Glasa Koncila u kojem donosi kako je bl. Bulešić pripadao Zboru sv. Pavla za Istru koji je u Pazinu 12. veljače 1946. donio Spomenicu hrvatskog  svećeništva u Istri. „Tu je Spomeniku Bulešić kao tajnik zbora i potpisao, pa je za pretpostavit da je bio i jedan od glavnih sastavljača. To je, kako ističe Buturac, jedini bitni dokument na Mirovnoj konferenciji u Parizu po kome je Istra pripala Hrvatskoj, a da bi nakon toga u miru zaslužne istarske svećenike komunisti proganjali, zatvarali i ubijali“.

U drugom dijelu Borovčak je kao poveznicu između ubojstva bl. Bulešića i vlč. Grahovara istaknuo okrutan način na koji su ubijeni. „Grahovar je ubijen 9. studenoga 1990. godine u župnom stanu s više uboda nožem, od kojih je jedan završio u njegovu srcu. Ubio ga je Božidar Babić, što će se utvrditi kasnije istragom. Ja smatram da su nalogodavci i izvršitelji otprilike ova dva ubojstva iz istog zločinačkog miljea… Preč. Alojzije Petranović uočio je više nelogičnosti i na malom simpoziju održanom prije pet godina rekao da policijska istraga zločina nije bila odgovarajuća i da je kasnila previše godina da bi se utvrdilo pravo stanje stvari. Ubojica Božidar Babić iz Šibenika pobjegao je osobnim automobilom Antuna Grahovara i otišao je u smjeru Šibenika, te onda za Knin koji je tada već bio pod okupacijom. Naravno da to sve skupa inicira na naručeno ubojstvo. Ono što vlč. Petranović predbacuje sudskoj vlasti je to što nije dovoljno duboko ušla u motiv ubojstva, a koji sigurno nije koristoljublje jer nikakve stvari nisu otuđene“, ustvrdio je Borovčak te dodao da je pokušao istražiti što se dogodilo s ubojicom vlč. Grahovara, ali je od Ministarstva pravosuđa dobio tek suhoparan odgovor, te je nepoznato koliku je konačnu kaznu dobio ubojica, je li odslužio punu kaznu te kada je pušten na slobodu.

Na kraju Borovčak je rekao kako se vlč. Grahovar nije bavio politikom i taj dio je neupitan, nego je upitno nešto drugo, je li ubojica bio politički motiviran. „Politika se apsolutno ne tiče Antuna Grahovara  jer je on bio uzoran svećenik, ali to ne znači ako se on nije bavio politikom da se ona nije bavila njime“, zaključio je Borovčak.

Predavanje je završeno otvorenom diskusijom i svjedočenjima župljana vlč. Grahovara.

Pin It on Pinterest