{youtube} AaPLy0RP3H8{/youtube}

Obrede Muke Gospodnje, na Veliki petak, 10. travnja, predvodio je u župnoj crkvi Sv. Antuna Pustinjaka u Odri Sisačkoj domaći župnik vlč. Saša Jozić, a vjernici su obrede mogli pratiti putem mrežnih stranica te Facebook i Youtube kanala biskupije.

Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti iz Evanđelja po Ivanu prigodnom homilijom okupljenima se obratio vlč. Jozić osvrnuvši se na veliku snagu sakrivenu u otajstvu ovoga dana te na poruku koju nosi znak Križa. „On govori o muci i smrti Isusa Krista, o Kristovoj ljubavi, o Božjoj ljubavi, o grijehu, o težini života, o pobjedi nad smrću, o našem otkupljenju, spasenju… Kristov križ je u središtu povijesti svijeta, o njemu ovisi život, spasenje, sreća svakoga čovjeka. Križ nas poziva na uozbiljenje pred samim sobom, pred Bogom i pred braćom i sestrama. Zar ima strašnijega znaka u povijesti čovječanstva od znaka križa? Opet zar ima slađega znaka od ovoga znaka? Ljudska ga je okrutnost izmislila. Svi grijesi svijeta i naši grijesi skovali su ga i istesali. Bog ga je prihvatio da za nas umre na njemu. Tako ga je učinio žrtvenikom Ljubavi koja oživljuje i preporađa, oslobađa, liječi i spašava. Svojom okomitom gredom znak je da se možemo uzdignuti do samog Neba; svojom vodoravnom gredom pak označuje raširene Božje ruke spremne da zagrle svakoga čovjeka“, rekao je vlč. Jozić podsjetivši na riječi sv. Ivana Zlatoustog.

U nastavku propovjednik je ustvrdio da križ i Golgota imaju posve jasnu ulogu, a to je: za koga se mnogo trpi onoga se i mnogo Ljubi. „Nema veće Ljubavi nego ako tko svoj život dade za prijatelje svoje. Krist je umro za nas kako bismo iskusili koliko nas je ljubio i to je sve bio spreman žrtvovati za nas. Mučeničkom čovječanstvu potreban je mučenički Otkupitelj. On je iskusio do kraja bol i patnju. Bol i patnja su naš Ljudski dio. Svi smo mi manje više u bolima kupani, žuljaju nas naši križevi. Nekad smo križ sebi samima, a ponajviše drugima. Uostalom svi smo mi križonoše. Svatko ima svoj križ koji mu je providnost dodijelila. Život nas često razapinje, grijesi nas razapinju. Jedan drugoga razapinjemo zlobom i nepravdom. Svako je tijelo bolesno, svako je srce ranjeno, žalosno i ponekad krvari…Krist bi nam bio dalek da nije mučenik. Zdvajali bismo nad besmislom života i nad gorčinom patnje i trpljenja. Padali bismo u očaj, izgubili nadu, ostali bez utjehe. Izgledalo bi nam besmisleno naše trpljenje, upali bismo u kušnju da Boga proglasimo okrutnim. Sada to nitko ne može reći. Krist je sav ostao uz nas, okusio je čitavu Ljudsku bol i patnju. Prvi je prigrlio križ i padao pred nama; prvi je bio progonjen i mučen. Prvi oklevetan, izdan, izrugan, popljuvan i krivo osuđen. Prvi silom rastavljen od svojih i života u naponu snage. Prvi je iskusio teške boli i duševne muke. Nitko ne može reći Kristu da ne razumije Ljudske boli, da je lako propovijedati križ, ali da ga je teško nositi. On je iskusio u dubini srca bol i patnju. Isus zna što znači biti čovjek. On je to iskusio, proživio i osjetio na svojim leđima. Krist je trpio kao mučenik i umro na križu da nas pomiri s mučeništvom života, da nam dokaže kako bol, križ i nevolja imaju vječnu vrijednost i kao pokora i kao čišćenje i kao kušnja vjernosti i Ljubavi“, poručio je vlč. Jozić te na kraju zaključio kako su križevi u našim kućama i one koje nosimo na sebi znak i poziv koji nam Isus upućuje da ljubimo jedni druge kao što on ljubi nas, da budemo vjerni svojoj vjeri i da ne prljamo svoje kršćansko i ljudsko dostojanstvo.