Od 21.-27.ožujka u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Sisačkoj biskupiji obilježen je Tjedan solidarnosti i zajedništva sa Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Budući da je većina prognanih došla nakon akcije Oluja, čamcima preko Save u Davor i zatim autobusima bila prevezena do Sunje gdje je njih 700 našlo svoj smještaj do današnjih dana, središnji dio obilježavanja odvijao se u Sunji. Ondje je održano svečano Euharistijsko slavlje koje je predvodio sunjski župnik vlč. Božo Pinjuh, i sam prognan sa svojim župljanima onih dana iz Banjalučke biskupije. Sa svojim roditeljima osjetio je svu težinu prognaničkog života, pa je o tome i progovorio u radijskoj emisiji koja je prethodila prijenosu Misnoga slavlja, ali i u homiliji, koja je mnogima dala posve nov uvid u život ljudi u Bosni, ali i u nimalo lakši položaj njihovih sunarodnjaka nakon 15 godina progonstva u Hrvatskoj. Povezao je nedjeljno Evanđelje o susretu Isusa i Samarijanke sa teškoćama koje proživljavaju Hrvati u Bosni i razasuti u dijaspori. Da bismo s njima iskreno suosjećali, trebamo ih najprije razumjeti i osjetiti njihovu patnju zaboravljenosti i prepuštenosti nemirnim strujama života. Trebamo znati i reći «oprostite» jer ste naša braća i po nacionalnom i vjerskom biću, a napustili smo vas.
U čemu se to očituje?
U poraznoj činjenici da žive u kućama koje je otkupila Državna agencija, ali bez pristupnog ulaz u tu istu kuću, bez prava pristupu bunaru pitke vode, bez prava korištenja gospodarskih zgrada u istom dvorištu, ubiranja ljetine sa polja koje su svojim rukama zasijali… Nitko ne zna kakav će im biti status u budućnosti- hoće li kuće u kojima žive konačno biti njihove ili će za svoj boravak državi plaćati sramotnu stanarinu. Puno im je obećavano, malo učinjeno. Ali uvijek postoji nada novog početka. Neka se stoga ovaj tjedan solidarnosti, produži na godine solidarnosti u kojima ćemo našoj subraći iz Bosne omogućiti život kakav želimo i sebi- život dostojan čovjeka, ispunjen, kakvom- takvom sigurnošću u ovom nesigurnom vremenu.
Gordana Brkanac
