U subotu 29. listopada u župi sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu organizirano je bdijenje „Noć svetaca“, a povodom blagdana Svih svetih. Započelo je sv. misom koju je služio župnik Marijan Štingl, a pjevanjem i sviranjem su animirali mladi iz zajednice Marijina legija Petrinja. U punoj crkvi, bdijenje je nastavljeno glazbeno- scenskim prikazom o životu sv. Ivana od Boga.
Život ovoga sveca o kojem malo znamo, bio je prava pustolovina. Izvori kažu da se rodio 1495. u vrlo siromašnoj obitelji u Portugalu. Zvan Ivan Ciudala, kasnije dobiva nadimak „od Boga“. Bio je vrlo nemirnog duha, rano je pobjegao od kuće i za život zarađivao kao pastir. Prijavio se u vojsku i ratovao protiv Turaka, ali zbog krivih optužbi biva osuđen i protjeran iz službe. Nakon rata, vraća se kući gdje doznaje da su mu roditelji umrli od tuge što ga je jako potreslo. Da bi se iskupio, postao je pokornik i činio djela milosrđa. Obratila ga je 1539. propovijed sv. Ivana Avilskog. Slušajući ga, ganuo se do suza. Istrčao je iz crkve i stao glasno naricati. Gospodin zahvaća njegovo srce do te mjere da je svojim sugrađanima izgledao kao lud. Daju ga zatvoriti u neki hospicij gdje se pokazao zdravijim i razboritijim od onih koji su ga zatvorili. Videći kako osoblje postupa s duševnim bolesnicima, otkriva svoj poziv: on će služiti bolesnima i nemoćnima. Druga priča kaže da je bio svjedok požara u bolnici u Granadi kad je hrabro jurnuo u plamen iznoseći nepokretne bolesnike i spašavajući ih od sigurne smrti. Njemu je to bio znak da Bog želi velika djela od njega. Otvorio je bolnicu za siromašne, a oko njega su se okupljali oni koji su ih željeli služiti. Nazvali su se „Milosrdnom braćom“ prema poruci koju je Ivan upućivao svojim sugrađanima: „Činite dobro braćo!“ Život je završio žrtvom za dobro drugog čovjeka. Skočio je u nabujalu ledenu rijeku kako bi spasio dječaka koji se utapao. U svojoj nakani nije uspio, već se smrtno razbolio. Umro je 1550. godine klečeći pred Raspelom. Njegovo je mrtvo tijelo čudom dugo tako ostalo ali su ga polegli prijatelji kako bi ga pripremili za ukop.
Životno geslo sv. Ivana od Boga bilo je: „Više vrijedi jedna duša nego sve blago ovoga svijeta!“ Posvetio se potrebitima s dna društva služeći im i propovijedajući svoju vjeru. I danas, pet stoljeća od njegove smrti, njegova karizma još uvijek živi. Krajem 16.st. papa Pio V. dao Milosrdnoj braći je poseban habit i odredio da žive prema pravilima sv. Augustina. Tijekom 17.st. u Španjolskoj su osnovali 80-tak bolnica, a kasnije su došli i u Zagreb gdje su dugo vodili bolnicu. Djeluju i danas pod službenim nazivom „Red bolničara svetog Ivana od Boga“. Kao i mnogi drugi, suočeni su s nestašicom zvanja.
Svojim gostovanjem u Viduševcu, mladi Petrinjci zajednice Marijine legije uprizorili su snažan glazbeno-scenski prikaz života sv. Ivana od Boga. Posebno potresne bile su najvažnije sličice iz Ivanovog života usporedno s najtežim Isusovim kušnjama – poziv farizeja da osudi ženu grešnicu, noć na Maslinskoj gori, nepravedna osuda, pribijanje na križ…Uz sjajne zvučne i svjetlosne efekte, ionako dojmljivi prizori su bili još uvjerljiviji. Bez sumnje, nitko nije ostao ravnodušan.
Tako se viduševačka župa zahvaljujući vlč. Marijanu Štinglu i njegovim malim i velikim prijateljima iz Petrinje, uključila u bdijenje „Noć svetaca“. Dok su na obližnjem groblju treperile svijeće, iz pune su se crkve razilazili oduševeljeni gledatelji. Reče mi jedan od njih: „U mojih sedamdeset godina, ova crkva to nije doživjela…Napiši to!“ I kako onda ne vjerovati da, unatoč kušnjama, svetost pobjeđuje?!
Katica Gašljević Tomić
