« Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao…» (Iv 17,11)
SESTRA MARIJA KRISTINA OD PRESVETOG TROJSTVA, OCD
(INGRID TROPP)
Okrijepljena svetim sakramentima, 3. ožujka 2026. god., preselila se Gospodinu naša draga s. M. Kristina od Presvetog Trojstva (Ingrid Tropp) u 71. godini života. U Karmelu je s ljubavlju i vjerno služila Gospodinu kroz 35 godina redovništva.
Rođena je 15. prosinca 1955. godine u Varaždinu. Otac Mihajlo preminuo je dok je Ingrid bila u djetinjoj dobi. Majka, udovica Ana, rođ. Korpar, odgajala je nju i sina Tomislava.
Završila je višu geotehničku školu te devet godina radila na Institutu za geotehnička istraživanja u Varaždinu.
Kao djevojka pristupila je Franjevačkom svjetovnom redu kod braće franjevaca u Varaždinu te jedno vrijeme vršila službu učiteljice novaka. U svojoj Župi sv. Vida surađivala je i promicala Društvo prijatelja krunice. Obavljajući duhovne vježbe osjetila je u srcu poziv na redovnički život. Upućena od svog ispovjednika pokucala je na vrata Karmela sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću.
U samostan je ušla 19. svibnja 1991., na svetkovinu Duhova. Redovničko odijelo primila je na svetkovinu sv. Josipa 1992. godine. Privremene zavjete položila je na blagdan Uzvišenja sv. Križa 1993. Tri godine kasnije, 1. listopada 1996., na svetkovinu sv. Male Terezije izriče svoj DA Gospodinu polaganjem svečanih zavjeta.
Obnašala je odgovorne službe u zajednici: nekoliko mandata bila je Priorica, dugi niz godina bila u Upravi samostana, vršila je službu učiteljice novakinja.
Bila je vrlo praktična i umjetnički nadarena. Primljene darove rado je stavljala na raspolaganje u služenju zajednici gdje god se ukazala potreba i nalagao posluh. S ljubavlju je radila u vrtu i kuhinji, izrađivala ukrasne svijeće, čestitke i druge rukotvorine, a svojom glazbenom nadarenošću doprinijela je ljepoti liturgijskih slavlja.
Kao redovnica uvijek je čeznula za trenutcima samoće i tišine u kojima se susretala s Bogom u prisnom molitvenom prijateljevanju. U molitvi je prinosila Gospodinu cijeli svijet riječima Isusove Velikosvećeničke molitve:
„Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao…“ (Iv 17,11)
Marljivom i zauzetom suradnjom s Božjom milošću, s. Kristina je rasla i sazrijevala u karmelskom duhovnom hodu. Resile su je čovječnost, poštenje, odgovornost, vjernost, smisao za žrtvu i nesebično služenje, zahvalnost. Svojom vedrinom i izrazitim smislom za humor tkala je sestrinsko zajedništvo što je život u zajednici činilo radosnim i lijepim, pa i u trenutcima kada je bilo teško.
Posljednjih mjeseci Gospodin ju je pohodio teškom bolešću. Prikovana za bolesnički krevet kao na drvu križa, sjedinjena s Isusom Kristom, iznimnom hrabrošću prihvatila je svoju bolest i strpljivo živjela dane trpljenja. Svjedočila je predanje u Božju volju s unutarnjim mirom i vedrinom. Time je duboko dirnula nas, svoje sestre, duhovnike i medicinsko osoblje koje je uočilo njezinu jakost u podnošenju patnje.
Bila je duboko zahvalna za svaku iskazanu pomoć i blizinu.
U duhovnom životu njegovala je osobiti odnos prema otajstvu Presvetog Trojstva. Nadahnjivala se ljubavlju i zajedništvom Božanskih Osoba. Iz tog izvora crpila je snagu u življenju evanđeoske ljubavi prema sestrama. Njezina sestrinska uzajamnost, blizina i toplina dosegli su svoj vrhunac kada Presveto Trojstvo postaje uvir njezinog života.
Živeći u Karmelu sv. Male Terezije postala je malena duša. U njoj su se ispunile Isusove riječi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Lk 10,21)
Zahvalne smo Gospodinu za našu s. Kristinu i njezin život od kojega smo puno naučile i primile. Srce nam ispunja nada da sada uživa radost vječne Božje blizine i gleda Njegovo Lice i da nas zagovara svojom molitvom.
Sestre karmelićanke Karmela sv. Male Terezije, Kloštar Ivanić
s. Danijela Terezija od Sv. Obitelji (Licul), OCD
priorica