2. svi 2017.

Mladi sisačkih župa i cijele Sisačke biskupije sudjelovali su na jubilarnom X. Susretu hrvatske katoličke mladeži koji se 30. travnja i 1. svibnja 2017. održavao u Vukovaru, Gradu heroju. Zajedništvo ih je povezalo i kroz sam odlazak, jer su se u istim autobusima nalazili mladi iz raznih župa tako da je već od samog polaska za njih počinjao susret s drugima.

Mnogi su povezali gesla SHKM 2012. održanog u Sisku “U svjetlosti hodimo” i dubrovačkog iz 2014. “Na slobodu pozvani” sa sadašnjim iz Vukovara “Krist, nada naša” zaključujući kako mladi sa svjetlom vjere slobodni kroče prema Kristu koji donosi nadu u bolje sutra.

Prvog dana susreta naši mladi su bili smješteni po slavonskim župama i to od Slavonskog Broda, Valpova, Gunje i drugih te dijelili radost susreta kako s mladima domaćinima, tako i s njihovim obiteljima koje su otvorile vrata svojih domova i srdaca pokazujući pravu široku slavonsku dušu.

Subotnji dan osim uz upoznavanje bio je posvećen molitvi i klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za koje svi svjedoče da je bilo posebno, jer su na taj način mogli zahvaliti na mogućnosti dolaska i staviti pred Boga sve svoje nade, želje, strahove i zahvale. Nakon tog dijela sve župe su se potrudile predstaviti se gostima, a hodočasnici su se kroz kratku pjesmu, svjedočanstvo ili igrokaz predstavili svojim domaćinima.

U svim gradovima Slavonije koji su primili mlade glavni trgovi i veće dvorane odjekivale su pjesmom i plesom, iskrenom radosti koju su svjedočili i domaćini i hodočasnici.

Nedjelja u Vukovaru svanula je sunčana i tisuće mladih su se našli na prostoru Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata. Svjesni mjesta na kojem se nalaze mladi su stajali u molitvi ispred grobova heroja obrane Vukovara Blage Zadre i njegovog sina, bijelih križeva, ali i grobova koji još uvijek čekaju one koji su nestali.

Nakon molitve za koju je biskup Mijo Gorski rekao da nije uobičajena, jer: “Život nije ovdje. Ovdje su bolne uspomene, ovdje smo dužni obnavljati prevažnim spomen na hrabre i drage ljude, na ogromne žrtve, ali život nije ovdje. Znakovit je ovaj naš početak susreta na groblju sa snažnom porukom. Obično od oltara krećemo prema groblju, danas od grobova naših branitelja krećemo prema zajedništvu euharistije, prema životu, prema Kristu koji je nada naša. Zato ovdje ne tugujemo danas, nego ovdje smo ponosni, zahvalni i puni nade. Ponosni smo na naše branitelje, ponosni jer su među nama stasali, živjeli i umrli ljudi spremni platiti najveću cijenu za slobodu, a bili su označeni znakom križa Kristova. Stojimo zahvalni u molitvi za njihove živote u vječnosti, zahvalni za domovinu koju po njihovoj žrtvi baštinimo i koju želimo izgrađivati svojim časnim životom i marnim radom. Stojimo puni nade ne okrenuti prošlosti, nego budućnosti, nade da žrtva nije bila uzaludna, nade u povjerenje srdaca, nade u njihov i naš život u Bogu.”predstavnici mladih su zapalili svijeće ispred glavnog križa. Za Sisačku biskupiju svijeću je zapalio Nikola Likić.

Mladi su potom u procesiji uputili prema prostoru Dvorca Eltz na misno slavlje predvođeni Križem SHKM koji je na put po Hrvatskoj krenuo upravo sa susreta u Sisku, predstavnicima Udruge djece poginulih branitelja, mladih i biskupa među kojima je i naš biskup Vlado Košić nosio Križ. Kolona s groblja prema gradu bila je kolona sjećanja, ali i kolona koja je pokazala jedinstvo juga i sjevera, istoka i zapada Hrvatske, koja je pokazala snagu mladosti koja razumije, oprašta, ne zaboravlja i voli kako svoj narod, tako i Domovinu. Posebni su bili kratki susreti s mještanima koji su izlazili na vrata, mahali, sa suzama radosnicama slali poljupce, a mladi im odgovarali istom mjerom, pa čak nekima prilazili i grlili ih.

Na misnom slavlju se okupilo oko 30.000 vjernika, veliki broj svećenika, redovnika i redovnica, te preko dvadeset biskupa s predstavnicima redovničkih i drugih crkvenih zajednica, kao i predstavnici svjetovne vlasti među kojima je bila i Marijana Petir, zastupnica u Europskom parlamentu.

U homiliji tumačeći pročitan odlomak Evanđelja nadbiskup Hranić je rekao: “Ovdje smo na osobit način kao narod iskusili da Bog svojih ne ostavlja, da u životu ne smijemo gledati samo na ljudske mogućnosti i granice, već da nam je računati i na Boga. Kad se dogodio slom i kad je potpuno iscrpljeni Vukovar pao, kad su čitavu Hrvatsku zahvatili tuga, razočaranje i dodatni strah, čitava je Hrvatska tada bila ‘moliteljica’ – po crkvama, na ulicama i trgovima. Od Krista nam je tada dolazila nada i davala nam snagu. I mi, draga mladosti, želimo danas iz Vukovara svom narodu i cijelome svijetu – vašim roditeljima i vršnjacima, našim hrvatskim političarima koji su ovih dana suočeni s ozbiljnim pitanjima, izazovima i tjeskobama, poslati poruku nade i ohrabrenja koja izvire iz Božje ljubavi i dobrote objavljene u Isusu Kristu. On je sigurno sidro naše stabilnosti, našega opstanka, On je nada naša.“ Nadbiskup je na kraju zaključio: “Draga mladosti, iskon našega života počiva u Božjem daru. Nada se uvijek oslanja na Boga kao temelj sigurnosti; na Boga kao polazište i nadahnuće za svaku obnovu društva te na njega kao izvor i uvir potpune sreće i radosti. Takva nada nam uvijek daje snagu da prihvatimo sadašnjost, da prihvatimo svoju odgovornost za dobrobit hrvatskoga društva, te da se bez malodušnosti i straha otvorimo budućnosti i snazi Božje milosti koja nas uvijek iznova obnavlja i nadilazi. Prepustimo se Kristovoj ljubavi i vodstvu. Molimo ga da nam bude suputnikom na našem životnom putu kao što je to bio dvojici svojih učenika na putu u Emaus i da uvijek ostanemo vjerni nedjeljnom lomljenju kruha za euharistijskim stolom.”

Misno slavlje bilo je također simbol zajedništva, jer je Evanđelje navješteno na hrvatskom i staroslavenskom, molitve vjernika su čitali predstavnici svih Biskupija, a osim na hrvatskom dio je pročitan i na slovačkom i mađarskom jeziku. U prinosu darova u ime Sisačke biskupije sudjelovala je Katarina Smernić predajući mons. Đuri Hraniću, nadbiskupu domaćinu, Kvirinovu svjetiljku koja nam je poznata kao simbol naše Biskupije, a koja svjetiljka je do kraja misnog slavlja i ostala na oltaru.

Na kraju misnog slavlja mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije najavio je da će slijedeći susret biti 2020. u Zagrebu nakon čega je i Križ mladih prešao iz ruku Vukovaraca Zagrepčanima.

Nakon misnog slavlja održani su razni programi po gradu, a mladi su mogli vidjeti i kako se pripremaju alkari za alku u Vukovaru. Zadnji dio programa je bio završni koncert na kojem su nastupili Miroslav Škoro, sestre Husar, Alen Hržica, Božja slava bend i drugi, te je večer okončana koncertom Opće opasnosti.

Posebna su ova misna slavlja, svjedočili su nam mladi želeći istaknuti kako i u svakodnevnom životu svjedoče Boga, a ovakvi susreti im još više učvršćuju vjeru, jer upoznaju druge s istim životnim problemima, pitanjima i radostima te znaju da nisu sami. “Željeli bi što više ovakvih susreta, jer na taj način upoznajemo sami sebe, dobivamo odgovore na pitanja o vjeri i imamo super mise i koncerte.” govorili su nam s velikim osmjesima na licima.

Vukovar je ta dva dana živio punim plućima. Mladi su znali u koji grad dolaze. Po njihovom ponašanju i reakcijama vidjelo se da znaju kolika je cijena slobode koju su Vukovar i Vukovarci platili odajući počast kod svih spomen područja u gradu, ali isto tako su ulicama grada širili Radosnu vijest svjedočeći – Krist je nada naša.

Marija Zaloker

Pin It on Pinterest