U utorak 18. studenog u bazilici sv. Kvirina u Sisku, služena je sveta misa povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, a koju je predslavio preč. Janko Lulić, kancelar Sisačke biskupije u koncelebraciji s rektorom bazilike preč. Robertom Jakicom i župnim vikarom vlč. Croatom Balijom. Uz mnoštvo vjernika u bazilici, svetoj misi prisustvovali su i hrvatske braniteljice i branitelji.
Slavlje je započelo u 18,11 sati zvonjavom zvona za Vukovar , Škabrnju, Sisak i sva mjesta u domovini koja su bila pogođena ratom dok je
preč. Lulić u svojoj propovijedi naglasio kako se “Današnji dan u našoj domovini naziva Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata, osobito na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U našoj svijesti ostaje zabilježeno nešto što se ni pod koju cijenu ne bi smjelo zaboraviti. To je dan koji nas iznova, pa čak i bez naše želje vraća u jedno povijesno razdoblje obilježeno patnjom i boli, gubitkom, rušenjem, agresijom.
Iz vlastitog iskustva znademo kako teške događaje i u našem životu želimo potisnuti zaboravom, ne razmišljajući o njima. Ali oni i dalje ostaju u nama, prate naš hod i ne dopuštaju nam nikada da se i u trenucima najveće radosti potpuno oslobodimo njihova prisustva. Koliko smo samo puta u trenucima velike radosti prisjetili se onih s kojima više ne dijelimo ovozemaljsko hodočašće. Tako i danas s mnogima, koji su tih dana na vlastitoj koži osjetili surovost i bezumnost jedne ideje, dijelimo ovaj trenutak i ne prepuštamo ih zaboravu, već ih kroz svoje sjećanje činimo živima. Ne prisjećamo ih se bez razloga ovdje, na ovome mjestu, u ovome trenutku, koji je lišen svake analitičnosti, već je spomen na Onoga koji nam je samoga sebe dao da ostane uvijek živ prisutan među nama.
Mi vjernici, nismo ljudi koji potiskuju sjećanje, koji zaboravljaju. To sjećanje ne budi u nama nikakvo zlopamćenje ili osvetu, već nas podsjeća čijim smo to životom, mukom i smrću obilježeni. To sveto sjećanje pomaže nam da se i u vlastitim bolima i patnjama ne prepuštamo očaju, već nas ohrabruje da i u vremenima beznađa budemo ljudi nade. Ne nade kao običnog optimizma, već nade u neprolaznu stvarnost u kojoj nas očekuje Onaj koji nikada ne ostaje slijep i gluh na našu patnju jer ju je i Sam podnio.”
Govoreći o Božjoj prisutnosti istaknuo je kako ju lakše vidimo u događajima koji su u našem sjećanju zabilježeni kao radosni no “Božja prisutnost vidljiva je i u teškim trenucima, u boli, patnji, težini življenja. Zato je potrebno sjećanje. Mnoge teške životne trenutke znali smo objektivnije procijeniti tek s vremenskim odmakom. Tek tada smo mogli zaključiti kako tada nismo ništa mogli učiniti svojom snagom, već smo bili poput djeteta u rukama roditelja, našeg nebeskog Oca. Zato se i večeras prepuštamo Njegovom zagrljaju, s velikom nadom u susret s našom braćom i sestrama kojih se večeras spominjemo. Neka i ovaj trenutak zahvalnosti za zemaljsku domovinu bude istovremeno i molitva da svoje korake, u sadašnjem trenutku, upravljamo na staze prema Nebeskoj domovini.”
Misno slavlje koje je animirao Mješoviti zbor bazilike “Matija pl. Ivšić” završilo je paljenjem lampiona i molitvom kod kipa sv. Kvirina ispred bazilike.
