Misno slavlje i središnju ekumensku molitvu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana predvodio je, u nedjelju 25. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog vlč. Branimirom Motočićem, kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i župnikom iz Vrtlinske vlč. Ivanom Miškićem, a služio je trajni đakon Daniel Milan Jurić. Na misi su prisustvovali i u molitvi sudjelovali mitropolit zagrebačko-ljubljanski o. Porfirije Perić, sisački paroh o. Veselin Ristić i sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Olujić, pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine gđa Elina Braz de Almeida, kao i vjernici kršćanskih Crkava s područja Biskupije.
U homiliji biskup Košić je izrazio radost što su se na posljednji dan Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u sisačkoj katedrali okupili episkop i parosi SPC-a, evangelička pastorica, katolički svećenici i biskup, te vjerni Božji narod. „Premda ne možemo još uvijek slaviti zajedno Euharistiju, možemo izraziti jedni drugima poštovanje i bratsku ljubav i zajedno moliti dragoga Boga, Oca živih i mrtvih, Sina njegova Isusa Krista, našega Gospodina, i Duha Svetoga životvorca, da nas usliši u nastojanju da učinimo ono najviše što je do nas da se svi kršćani osjećaju međusobno braća i sestre, da nestane podjela u našim dušama, da se Božja milost razlije u našim srcima i da premda malim koracima koračamo prema cilju koji je naš Gospodin postavio pred svoje učenike, a to je da svi koji u njega vjeruju – budu jedno“, poručio je okupljenima biskup.
U nastavku biskup je istaknuo i kako je radost današnje mise i molitve za jedinstvo kršćana u tome što, otac Episkop i biskup, ali i predstavnici drugih kršćanskih crkvi i zajednica već jesu braća i sestre, već jesu prijatelji koji se uvažavaju i poštuju, koji jedni druge cijene i žele oživotvoriti upravo Kristovu želju i zapovijed da grade jedinstvo Božje Crkve. „Naime, kad čovjek zna – pa bio on ne znam na kako važnoj službi za druge, za svoju zajednicu – da je on zamjenjiv, da on nije bitan i da ne ovisi Božje djelo o njemu koliko o Bogu, tada je ponizan i prihvaća druge, prihvaća i promjene koje Bog pokreće u svojoj Crkvi, prihvaća da se mijenja i shvaćanje službi i prvenstva u Crkvi – jer Gospodin naš je rekao da su prvi oni koji su posljednji, i da su najveći oni koji su najmanji i koji svima služe! U tom smislu ‘hijerarhija’ – što znači ‘sveta vlast’ – u Crkvi treba postati ‘hijerodulia’ – tj. sveto služenje. Meni je bilo simpatično čuti ono što je o. Porfirije rekao, nedavno sam ga čuo, kako on nije bio sretan kad je imenovan i zaređen za biskupa – nadao se ostati u svome manastiru, tu je bio njegov svijet i nije želio drugo. Jučer sam razgovarao s novim krčkim biskupom fra Ivicom Petanjkom koji mi je također rekao kako mu je bilo teško kad mu je Nuncij priopćio Papino imenovanje te da je želio izmaknuti, a i ja se sjećam svoje muke i želje da me mimoiđe ta služba biskupa. Nismo mi važni, važan je samo Isus Krist, on je spasitelj, nismo mi. On je naš Gospodin, on je umro za nas, on je prvi i posljednji, alfa i omega, početak i svršetak. Njemu svi živimo i on u svima nama djeluje, bilo što nam on povjeri, kakvu god nam službu dade“.
Biskup je podsjetio i kako je u središtu razmišljanja ovogodišnje Molitvene osmine Isusova riječ Samaritanki: „Daj mi piti!“ (Iv 4,7), te kako i pročitani ulomak iz Evanđelja po Ivanu govori o susretu Isusa sa ženom Samarijankom, a koji je nju doveo do vjere. „I nas susret s Kristom Gospodinom želi obdariti vjerom, povjerenjem i predanjem Kristu. Kada se to i nama dogodi, i mi ostavljamo svoje obične stvari i shvaćamo da nam je poći za njim, da je on najvažniji u našem životu, da se potrebno samo njega slijediti i biti u njegovoj blizini. Ta radost obdarenosti i nas, kao i Samarijanku, vodi prema drugima, te postajemo sposobni govoriti o Isusu, svjedočiti za njega i druge privoditi k njemu. Tako je i naša molitva za jedinstvo kršćana prilika da budemo zajedno s Gospodinom Isusom, te da u njegovoj blizini osjetimo koliko smo obdareni da bismo i mi mogli druge prihvaćati i drugima svjedočiti ono što je on nama učinio, da ga i drugi hvale i da ga i drugi slijede“, rekao je biskup te zaključio molitvom: „Molimo Gospodina Isusa, našega Spasitelja, da nam dade „vode žive“, svoga Duha Svetoga. Molimo ga da nas napoji istim Duhom, istom vjerom, jer imamo isto krštenje svi koji u njega vjerujemo. Molimo ga da i po našim malim koracima razumijevanja i međusobnog poštovanja gradimo jedinstvo Crkve, koja se ne iscrpljuje u onome što prolazi nego u onome što je božansko, što je nebesko i vječno“.
U sklopu molitve za jedinstvo kršćana okupljenima se obratio o. Porfirije ističući svoje veliko zadovoljstvo i radost što u današnjem zajedništvu, svojim molitvama može sudjelovati u putu izgrađivanja jedinstva među kršćanima i to ne zato što je to nekakva ljudska zapovijed i imperativ ovoga svijeta nego zato što su to svete riječi Gospodina našega Isusa Krista. „To je njegov poziv da svi budemo jedno, upravo kako je Bog jedan, Otac, Sin i Sveti Duh. Način postojanja na koji postoji Bog, je vječna neraskidiva zajednica ljubavi i kroz tu ljubav ostvarivanje jedinstva. I mi ljudi imamo ljubav kao temelj, sadržaj i krajnji cilj, kao što je i rekao biskup Vlado, da ljubav bude i sredstvo i cilj našeg postojanja. Kada se to dogodi onda je sigurno da neće biti moguće da u Kristu ne budemo jedno, jer to je jedinstvo nama već dano. On je to jedinstvo za nas ostvario došavši u ovaj svijet, uzevši ljudsku narav i sjedinivši je s božanskom, izuzev grijeha. Učinio je da ta ljudska narav bude jedno s njim, a nama ostavio kao mogućnost svoju Crkvu, da to jedinstvo realno aktualiziramo u svom životu i zajednici kojoj pripadamo i da s tim jedinstvom živimo ljubav“, poručio je okupljenima mitropolit Porfirije.
Na kraju, biskup je zahvalio svima na sudjelovanju i ovaj susret nazvao povijesnim jer je prvi puta jedan pravoslavni episkop sudjelovao na zajedničkoj molitvi u sisačkoj katedrali
Nakon mise i molitve druženje vjernika kršćanskih Crkava s područja Biskupije nastavljeno je u Pastoralnom centru katedralne župe.
