Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u srijedu 10. prosinca u svetištu Sv. Mati Slobode u Zagrebu misu zadušnicu za prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana, o 15. obljetnici njegove smrti. U koncelebraciji bili su provincijal Hrvatske salezijanske provincije, don Pejo Orkić, domaći župnik don Ante Vasilj te desetak svećenika.
U prepunoj crkvi, uz brojne građane misi je nazočila i obitelj Tuđman, nekoliko generala, hrvatski branitelji, hrvatski ratni vojni invalidi te predstavnici HDZ-a na čelu s gosp. Tomislavom Karamarkom.
U homiliji biskup je pozvao na molitvu za predsjednika Tuđmana, da ga Gospodin nagradi za sve dobro što je učinio prema svojoj supruzi, djeci i svojoj obitelji, a osobito prema čitavom hrvatskom narodu, za koji je živio, trpio i borio se čitav život. „Mislim da je simbolično i to što smo se na ovu spomen-misu sabrali upravo u ovoj crkvi, koja nosi naslov ‘Mati Slobode’, kao drugo ime za Mariju po kojoj je došao Spasitelj koji nam je svima donio pravu, unutarnju slobodu, a mi smo kao narod izborili svoju slobodu upravo pod vodstvom Franje Tuđmana, za koga se danas ovdje molimo. Ovdje je, također, na jednom mjestu popis svih koji su poginuli za Hrvatsku u Domovinskom ratu te i na taj način izričemo da je i predsjednik Franjo zajedno s njima dao život svoj za Domovinu“, rekao je na početku svoje homilije biskup.
U nastavku, biskup je progovorio o slugi Božjemu kardinalu Kuhariću kao duhovnom vođi vjernika u hrvatskom narodu i Tuđmanu kao političkom vođi. „U opširnom ‘Osobnom dnevniku’ Franje Tuđmana u tri sveska jedno od najčešćih imena brojnih ljudi s kojima se susretao i koje spominje, ime je Franje Kuharića, kojega on još zove i ‘Imenjak, Imenjaković, Prvostolnik i Stožernički’ – ukupno čak 124 puta (46+52+26). A, radi se o razdoblju od 1973. do 1989. godine, dakle u vremenu prije demokratskih promjena u našoj zemlji. I, ne samo da predsjednik Tuđman spominje kardinala Kuharića, čije je tekstove i propovijedi rado čitao, nego i piše da ga je posjećivao, da su često razgovarali, da su surađivali. Kaže na jednom mjestu: ‘treba pitati Imenjaka!’, a ima čestu bilješku: ‘bio kod Imenjaka’ i sl. Slobodno se može reći da je između dvojice Franje postojalo prijateljstvo koje je sve više raslo, a povezivala ih je zajednička želja da hrvatski narod konačno bude slobodan“, rekao je biskup te dodao kako je kardinal Kuharić ostvarenje samostalne države Hrvatske nazvao Božjim čudom. „Sjećam se, to sam čuo iz kardinalovih usta, kada je rekao da je Hrvatska doživjela tri čuda: prvo je bilo da smo se obranili, a nismo imali čime – čak su nam i zabranili da se branimo; drugo je čudo bilo da je Hrvatska postala ponovo samostalna država – jer sve su sile bile protiv; i treće čudo je bilo, kako je govorio Kardinal, što su nas priznale i one države koje nas nisu željele. Dakle, tko je učinio ta čudesa? Bog! Jedino je Bog autor djela koja se čine nemoguća i zato ih mi, kada se ipak dogode, nazivamo čudesima. No, Bog uvijek uzme neke pojedince i događaje, usmjeri njihove sile i okolna zbivanja tako da se njegovo djelo, izgledalo ono ne znam kako nemoguće, ostvari. Tako je, bez sumnje, i Franjo Tuđman bio izabranik Božji, Božje oruđe, po kojemu je Bog nama Hrvatima darovao slobodu, samostalnu državu i konačno ispunjenje vjekovnog sna, da živimo u samostalnoj Domovini, kao svoji na svomu, bez tuđih gospodara. To čudo ostvario je Bog po prvom predsjedniku i vrhovniku Franji Tuđmanu, to čudo je bilo moguće uz suradnju tolikih branitelja i hrabrih ljudi koji su svoj život i zdravlje spremni stavili na raspolaganje za to djelo, to se čudo ostvarilo zbog jedinstva čitavoga naroda koji je stajao sa svojim predsjednikom u istoj želji i istom naporu. Bili smo svi tada kao jedan. I oni koji su okruživali Predsjednika, političari, zatim intelektualci, profesori, liječnici, odvjetnici, radnici i seljaci, i naši branitelji na linijama obrane Domovine, i njihove žene i majke s krunicom u ruci i s molitvom na usnama, sinovi i kćeri branitelja u htjenju da se izbori sloboda i pokaže pravo lice našega naroda, toliki mladi i stari – svi smo bili jedno“, zaključio je biskup Košić.
