Središnja proslava blagdana Svetog Lovre, zaštitnika Grada Petrinje, počela je procesijom vjernika oko Šetališta Josipa Jurja Strossmayera i nastavljena svetom misom koju je, u zajedništvu sa svećenicima iz Sisačke biskupije, predvodio mons. Stjepan Ptiček, generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije, ali i župnik u Petrinji od 2001. do 2004. godine.

Mons. Ptiček je propovijedi naveo nekoliko primjera iz života, a jedan od njih je i susret sa ženom u Zagrebu, koja ga je zamolila: „Velečasni, dajte vi recite časnama neka dođu malo k meni ovdje pomoći počistiti kuću, kupiti stvari koje mi trebaju, praviti mi društvo i kada sam je pitao, a gdje su vaša djeca, odgovorila je, znate muž i ja smo se dogovorili da nemamo djece jer djeca su samo briga i trošak. Evo, sve vidimo danas kako su ljubimci u kući, u obitelji, postaju psi i mačke, iako nemam ništa protiv njih, ali njima mora biti najbolja hrana, jedno udobno mjesto u kući, najbolja njega i eto nisu ni briga, ni teret.“

Nakon toga je dodao: „Braćo i sestre, što smo stariji otkrivamo stvarnost naše ljudske bijede, zabluda, tvrdoće i zaslijepljenosti našega srca. Bilo je toga uvijek, povodili smo se za drugima, ali kao da nas to nije diralo sve dok se čovjek time ozbiljno ne susretne. To vi Petrinjci dobro znate kada ste morali bježati iz svojih domova koji su postali zgarište i kada se uništavalo sve, pogotovo što je sakralno, a posebno kada je sv. Lovro bio srušen i uništen, zgažen, rekli bismo, kao što ste to proživjeli i svi vi koji ste prognani iz Bosne i Hercegovine.“

Još je naglasio: „Skoro smo bili đavolski zavedeni, gledali materijalnim očima što se zbivalo, što se uništavalo ovdje u cijeloj domovini. Skoro da nismo prepoznali kako smo stavljeni na kušnju da se vidi kolika je naša vjera i kakva je naša ljubav. Mnogi su i tada dragoga Boga pozivali na red, zašto to dopušta. No, vjernik s Biblijom u rukama vidi da Bog sve znade i sve je u njegovoj moći i što se ljudi više udaljuju od Boga to se više udaljuju jedni od drugih i od samih sebe.“