Mještani Koritinja, župljani župe Šišljavić, proslavili su u nedjelju, 14. listopada 20 obljetnicu gradnje i blagoslova kapele sv. Antuna Padovanskog u središtu sela, koju je blagoslovio preč. Josip Mrzljak, tadašnji biskupijski vikar za svećenike i ravnatelj pastoralnih ureda Nadbiskupskog duhovnog stola.
Svečano misno slavlje, na koje je došao lijepi broj mještana, predslavio je generalni vikar sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić u zajedništvu s mjesnim župnikom mons. Franjom Ćukom, koji je prije 20 godina nazočio blagoslovu kapele. Župnik je biranim riječima pozdravio sve nazočne spomenuvši da je kapela sv. Antuna građena dvije godine (1996.-1998.) za župnika Marka Pišonjića, a gradnju su potpomogli svi mještani. Posebno se zahvalio obiteljima koje se godinama s puno ljubavi brinu za kapelu. Potom je mons. Cvitkušić blagoslovio kip sv. Franje koji će biti postavljen u kapelu.
U svojoj propovijedi mons. Cvitkušić je govorio o susret Isusa s mladićem koji je želio doznati što mu valja činiti da bi postigao spasenje, o čemu je bilo riječi u nedjeljnom Evanđelju. Isus mu je odgovorio da mora vršiti Božje zapovijedi, a mladić je zadovoljno ustvrdio da to on uvijek čini. Taj se odgovor Isusu svidio i pozove ga za svojeg učenika. No, prije toga neka svoj imetak podijeli siromasima. I tako će namjesto zemaljskog blaga steći blago na nebu. I evanđelist veli: «On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.» I evanđelist veli: «On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.» Poznato je da baš materijalno izobilje čovjeka udaljuje – i od drugog čovjeka i od Boga. Bogatstvo čini čovjeka nezasitnim, sve više pohlepnim, škrtim, sebičnim i bezosjećajnim.
Potom je propovjednik rekao okupljenim mještanima Koritinja da je sv. Antun Padovanski, nebeski zaštitnik njihove kapele, dobro razumio poruku današnjeg Evanđelja i svojim ju je životom dosljedno živio. Bio je neustrašiv u propovijedanju, dosljedan u djelovanja. Govorio je Božje riječi, bez uljepšavanja, izravno, kako i govore ljudi ispunjeni Božjim duhom.
Odvažno je ispovijedao Isusa Mesijom, obećanim Spasiteljem, borio se protiv krivovjerja i svih nastranosti tadašnjeg društva. Antun nam poručuje da ne smijemo dopuštati i opravdavati ono što Bog ne dopušta. Njegovo djelo nastavlja Crkva. Crkva mora zlo nazivati zlom, grijeh označavati grijehom, bez obzira hoće li je zbog toga napadati u medijima, hoće li joj pljeskati ili joj se rugati. Crkva ima govoriti riječi Božje. Hrvatski narod se u ogromnom postotku priznaje katoličkim, pa tko nam onda ima pravo nametati nekršćanske stavove u medijima. Ne smijemo šutjeti na zlo i nepravdu.
Na kraju se propovjednik zapitao kakvi smo mi pred Bogom i pred bližnjima dodavši da je čovjek velik po onomu što jest u sebi, ne po onomu što ima. To je dobro razumio sv. Antun i svakodnevno živio. Samo onaj tko je pred Bogom ponizan, može pred ljudima ostati uspravan.
Za vrijem misnog slavlja skladno je pjevala okupljena zajednica uz insturmentalnu pratnju Franje Vrane.