16. kol 2012.

Proglašenje župne crkve Blažene Djevice Marije u Kloštar Ivaniću marijanskim svetištem Sisačke biskupije svečano je proslavljeno u ovoj crkvi, na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željkom Železnjakom, generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Josipom Čorićem, kancelarom mons. Markom Cvitkušićem i upraviteljem župe fra Tomislavom Božićekom.

Ovo novo marijansko svetište Sisačke biskupije jedno je od najstarijih prošteništa sjeverne Hrvatske, a pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u Kloštar Ivaniću, još poznatoj i kao Majci Milosrđa, ovdje se njeguje od 13. stoljeća kada je ova župa i utemeljena. O osobitom čašćenju ove Gospe svjedoči i Knjiga čudesa Blažene Djevice Marije Ivaničke koja u sebi sadrži 60 zapisanih čuda u razdoblju od 1757. do 1782. godine, te oltarna slika Marijina uznesenja koju je 1664. godine dala naslikati neka pobožna i bogata gospođa koja je nakon mnogo godina prikovana uz krevet ozdravila po zagovoru ivanićkoj Gospi.

U dekretu koji je na početku misnog slavlja pred brojnih hodočasnicima iz Sisačke i susjednih biskupija pročitao mons. Ćorić, te čijim je čitanjem ova crkva postala svetište, između ostalog stoji kako se stoljećima Božji narod Moslavačkog kraja, a potom i iz drugih dijelova Hrvatske, okupljao u sve većem broju Kloštar Ivaniću na svetkovinu Marijina Uznesenja u nebo u mjesecu kolovozu i s posebnim žarom iskazivao svoje štovanje i odanost Presvetoj Bogorodici – Majci Milosrđa. Progoni i rastjerivanja koja su se događala stoljećima na ovom području, nisu mogli spriječiti da vjernici na tom mjestu budu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, Marijom, Majkom Isusovom, i braćom njegovom i  da snagom Duha Svetoga u zajedništvu s biskupima i svećenicima posvjedoče živu Isusovu Crkvu u hrvatskom narodu. Utemeljenjem Sisačke biskupije 2009. godine hodočasnička okupljanja u župnoj crkvi u Kloštar Ivaniću postala su dragocjena sastavnica izgradnje i rasta nove mjesne Crkve.

Dekret u cijelosti

U prigodnoj homiliji sisački se biskup između ostalog osvrnuo na značenje Marije – Majke Milosrđa, kako je kroz povijest ova ivanička Marija postala poznata „ Znamo, Marija je majka Gospodina našega Isusa Krista, koga je po Duhu Svetom djevičanski začela, koga je rodila u Betlehemu i koga je odgojila u Nazaretu. Kao Majka Isusova Marija je neprestano nosila poseban križ, prihvaćala patnju i u brizi za Krista – sa svojim djevičanskim zaručnikom Josipom bježala u progonstvo u Egipat, da bi potom njezina bol doživjela vrhunac kad je – Isus bio optužen, uhvaćen i na smrt osuđen. Ona ga prati na križnom putu, doživljava da joj mač boli probada dušu, pod križem ga gleda u smrtnoj agoniji i prima mrtva u svoje krilo. Ipak, uza svu tu patnju i trpljenje, koje je Marija morala ponijeti kao Majka Sina Božjega, ona doživljava i najveću moguću radost: Uskrsnuće svoga Sina, te potom i vlastito Uznesenje na nebo! U kakvoj je to povezanosti s Milosrđem? Milosrđe je krepost koja se odnosi na druge. No, samo onaj koji je puno trpio razumije druge koji trpe. Ne kaže se bez razloga u našem narodu: Sit gladnome ne vjeruje! I to je istina. Zato je ona morala proći mnoge kušnje jer Bog je njoj namijenio da bude zagovornica i donositeljica Božjega Milosrđa mnogim dušama. Kad danas razmišljamo kako je ova župna marijanska crkva bila kroz dugu povijest mjesto molitve, zagovora ali i čudesnih uslišanja, te kako je zbog toga danas proglašena da u ovom dijelu Sisačke biskupije bude i ubuduće biskupijsko marijansko svetište, tada je osobit razlog tomu upravo u činjenici da je ovdje prisutna Marija naša zagovornica, koja svojim zagovorom i svojim primjerom mnogim kršćanskim dušama otvara putove Božjega Milosrđa. Sam pojam „svetišta“ veže se i s pojmom „prošteništa“, a to je riječ koja izriče oproštenje, pomirenje i primljeni mir duše koji mnogi upravo tu traže i nalaze“.

Biskup je u propovijedi istaknuo i kako je zanimljivo kako Marija doživljava Boga „Za nju on je na prvom mjestu – pravedni Bog. On, naime po njoj, svoju dobrotu iskazuje od koljena do koljena nad onima što ga se boje, raspršuje oholice umišljene, silne zbacuje s prijestolja, a uzvisuje neznatne, gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Nije li to upravo u kratko sažet sav socijalni nauk Crkve? Borba za malene, preferencija za siromašne i gladne, a suprotstavljanje oholicama, silnicima, bogatima? Marija je osjetljiva duša koja ne prihvaća nepravdu, ona protiv nje u ovoj svojoj molitvi-pjesmi prosvjeduje i vidi Boga kao onoga koji uspostavlja pravdu, koji malene uzvisuje, a velike ponizuje, koji bogate srozava, a za siromahe se brine.“  rekao je biskup i zapitao se zašto mnogi danas govore kako se ljudi Crkve ne bi trebali baviti tim javnim pitanjima, osobito društvenom pravednošću, jer za to postoje ljudi politike, javni djelatnici, profesori na katedrama različitih humanističkih znanosti, sindikati, a upravo se Marija bavila tim pitanjima i kako to da je ona Boga doživljavala drukčija negoli ti koji se bune protiv crkvenog zauzimanja za društvenu pravednost.

Košić se zapitao i kako da naša Hrvatska postigne milosrđe koje nam je toliko potrebno i koje nam može isprositi svojom molitvom i zagovorom Blažena Djevica Marija, te odgovorio da bi ponajprije Hrvatska trebala priznati da joj je Božje Milosrđe uopće potrebno. „Kada bi se, recimo, naši predstavnici odrekli svoje prijetvornosti, pa ne bi govorili: Mi smo nevjernici, mi nećemo ići na Misu za Domovinu, mi ćemo ići na Misu na Božić! Što oni time poručuju? Da nas vjernike preziru i vrijeđaju. To je pokušaj nasilne ateizacije našeg hrvatskog društva, što je nedopustivo. Pa kada bi oni trebali biti na nekoj Misi ako ne kad se njihov narod – kojega oni predstavljaju, a koji je većinom vjernički – moli za Domovinu? Zar je za njih Misa na Božić odlazak na proslavu narodnih običaja? Ako tako misle, tada ih molimo: nemojte nam dolaziti niti na Božić na Misu, jer za nas su naši blagdani otajstva vjere, a ne narodni običaji! Nikome nije uskraćen pristup u crkvu, ali je za sudjelovanje u liturgiji Crkve potrebna barem želja vjere. Stoga bi već jednom bilo najbolje prestati s tom praksom da nevjernici dolaze u prve redove na Misu, a ne znaju se ni prekrižiti. Neka dođu u crkvu razgledavati umjetnost, ali izvan liturgije. Sila Boga ne moli, kaže naš narod. Ako se netko smatra velik, pa se ne želi pokloniti većemu, tj. Bogu, taj nema što raditi u crkvi. Samo maleni, potrebni Božjeg Milosrđa, dobrodošli su u crkvu, i grješnici koji se kaju, poput onog carinika, neka ispunjaju Dom Božji. Sve je drugo gluma i nepotrebno! A Marija nas zove na obraćenje, ne na glumu i prijetvornost. Naš je narod duboko u svom srcu vjernički odan Presvetoj Bogorodici. Njezina je poruka da je budućnost našega naroda samo ako slušamo njezina Sina, Isusa Krista Gospodina. On je to Milosrđe za nas, kojemu je ona majka. On je kadar jedini osloboditi naše nemilosrdne i nepravedne misli, riječi i djela. On neka bude i ovdje onaj koga nam pruža i dariva Marija, Majka Milosrđa i u ovom svetištu u Kloštru Ivaniću“, poručio je biskup vjernicima.

Homilija u cijelosti

Na kraju misnoga slavlja župljani su prigodom ovog događaja biskupu Košiću poklonili bistu ivanićke Marije.

Uz svetište u Kloštar Ivaniću Sisačka biskupija će u skoro vrijeme dobiti još dva svetišta. U Gori kraj Petrinje posvećeno Blaženoj Djevici Mariji i u Sisku posvećeno sv. Kvirinu.

Fotogalerija

Pin It on Pinterest