Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija uoči blagdana Velike Gospe

Remete, 14. kolovoza 2021.

ADVOCATA CROATIAE FIDELISSIMA MATER

Draga braćo i sestre,

Ovdje smo u drevnom marijanskom svetištu u Remetama koje čuva prelijepi Marijin naslov: Advocata Croatiae fidelissima Mater – Odvjetnica Hrvatske najvjernija Majka. Natpis je to koji resi ovu crkvu u kojoj se od davnine štuje Presvetu Bogorodicu Mariju.

Blaženu Djevicu Mariju naš narod naziva mnogim lijepim imenima i časti kao: Singularis decus Croatie – Posebni ures Hrvatske (Kamenita vrata), Mundi melioris origo – Početak boljega svijeta (Trški vrh kod Krapine), Regina Croatiae – Kraljica Hrvatske (Zdravo Djevo), Duša duše Hrvatske (M. Bistrica), Stella maris/Zvijezda mora i Majka milosti (Trsat), Čudotvorna Gospa od Milosrđa (Sinj), Gospa od utočišta (Voćin), Kraljica mira (Međugorje), Majka Milosrđa (Kloštar Ivanić), Gospa naših stradanja (Gora)… da ne navodimo i mnoge druge nazive: Drvo života (Arbor vitae), Nova Eva, Majka Crkve, Kraljica anđela…

Advocata Croatiae znači Braniteljica ili Odvjetnica Hrvatske. Zašto? Očito su se u to vrijeme, kad je dan taj naziv Mariji, naši stari osjećali kao pod optužbom ili pritisnuti prijetnjama zbog kojih su se utjecali Mariji da ih brani. Advokat je odvjetnik, a zapravo znači „dozvani“, onaj kojeg se poziva i zaziva, da nam pomogne. Advokat brani stranku na sudu, kad ju treba obraniti od krivih optužbi i donijeti joj slobodu i mir. I mi smo, i to ne samo u prošlosti kad je nastao ovaj lijep naziv za Mariju, pritisnuti prijetnjama i optužbama. I kome će se uteći onaj koji nema nikoga, kojega nitko ne razumije niti brani, koji je prepušten sam sebi i nema koga da mu pomogne? Naš se narod u prošlosti utjecao u takvim prilikama B.D. Mariji. I mi se trebamo i želimo, braćo i sestre, i danas i sutra uteći Mariji moleći ju za pomoć u potrebama kad smo sami i prepušteni neprijateljima i onima koji nam snuju zlo.

I Hrvatskoj mnogi žele zlo. Tko su ti? Npr. to su oni koji našem narodu nameću rodnu ideologiju, oni koji bi htjeli uvesti u škole i javni život nekršćansku antropologiju, shvaćanje čovjeka koje je protivno Božjoj zamisli i stvaranju, kako je zapisano na prvim stranicama Biblije u Knjizi postanka: „I stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih.“ Nedavno je osvanula vijest da je jedno ministarstvo RH predložilo da na nove osobne iskaznice uz muški i ženski spol bude uveden i znak X, tj. ni muško ni žensko. A sjećate se, kako su naši političari uz Istanbulsku konvenciju donijeli i tzv. Interpretativnu izjavu kojom se RH obvezala da neće uvoditi rodnu ideologiju. A sad? Prevarili su nas. Već je bivša ministrica za obrazovanje poslala školama obrasce gdje se za djecu trebalo navoditi ne oca i majku nego Roditelj 1 i Roditelj 2. Ono čemu smo se prije smijali i nismo smatrali ozbiljnom prijetnjom, sada je realnost.

A da ne nabrajamo i druge opasnosti i prijetnje. Recimo demografsko pitanje izumiranja našega naroda, koje odgovorni ne shvaćaju dovoljno ozbiljno i ne čine ništa krupno, a već je ne pet do 12 nego 12 i pet!

Kažu nam da je potres – a i vi ste ga ovdje osjetili – najveće zlo koje nas je snašlo poslije srpske agresije i Domovinskog rata u kojem smo se obranili ali smo ostali bez mnogih sinova i kćeri te porušenih kuća, škola i za nas vjernike osobito bolno, mnogih crkvi. Obnovili smo ih, a sad ih je srušio potres. Pa ipak nije to najveće zlo. Najgore je kada čovjek izgubi obraz! A koliko naših ljudi sudjeluje u korupciji, izdajama svoje vjere i naroda, svoga obraza! I pitamo se, kako naš narod može naprijed?

Mariju zovemo „Fidelissima Mater – najvjernija Majka“ jer je ona stvarno Isusova fizička majka i naša duhovna majka, kako kaže i Lumen gentium 61: „stoga nju nazivamo našom majkom u redu milosti“, jer ona „s majčinskim osjećajima“ (LG 65) ljubi Crkvu i prati sve vjernike, učenike svoga Sina,  koji sudjeluju u apostolskom djelovanju Crkve. Na samom završetku Drugog vatikanskog sabora sv. Papa Pavao VI. svečano je proglasio Mariju Majkom Crkve.

Zašto se ovdje u Remetama naziva Mariju Fidelissima Mater? Jer je ona majka koja ljubi svoju djecu, koja je ne samo vjerna nego najvjernija! A što bi drugo trebala biti majka, nego ona koja najvjernije ljubi svoje dijete? Doista, to je sam naravni zakon, da majka ljubi, štiti i čuva svoje dijete. I tako je to u većini slučajeva. Pa ipak postoje i one žene koje niti ne bismo trebali nazivati tom prelijepom riječi majka, a koje ne vole svoju djecu, već ih se odriču još u utrobi, spremne da ih pobace i tako uklone njihov nezaštićeni život. To čovjek ne može razumjeti. Sveta Majka Terezija, primajući Nobelovu nagradu za mir, rekla je kako svijet ne može ostvariti mir među ljudima i narodima sve dotle dok se obavljaju abortusi koji su ubijanje nevine djece u utrobi majke. Ako naime majka može ubiti svoje dijete, kako onda ne bi mogli svi odrasli ubijati druge ljude?

Majka je vjerna ako je vjerna svojem majčinskom poslanju. Najvjernija majka Marija zato je nama toliko bliza jer nas čuva i ni jedno ljudsko dijete ne želi da bude ubijeno niti ga se odriče. Ona je začela i rodila sam Život, Sina Božjega, Isusa našeg Gospodina i Spasitelja. Ona je stoga majka života a ne smrti, nasuprot Evi koja je bila prozvana „majkom svih živih“, a donijela nam je po grijehu smrt, Marija je nova Eva, majka Života, po kojoj je svim ljudima došao život.

U prvom čitanju današnje Riječi Božje u Knjizi ljetopisa iz Starog zavjeta (1 Ljet 15,3-4.15-16; 16,1-2) opisan je događaj slavlja kojim je kralj David na najčasnije mjesto dao unijeti Kovčeg saveza Božjega u šator sastanka. Taj je kovčeg bio trajni spomen na Božji savez s Izraelom jer su u njemu bile dvije kamene ploče na kojima je bilo ispisano deset Božjih zapovijedi koje je primio na Sinaju. Mi u Litanijama lauretanskim nazivamo upravo Mariju „Škrinjo zavjetna“ tj. u njoj je Bog darovao i sačuvao nam svoj novi savez, Isusa Krista našega Gospodina. On nije uspostavio novih deset zapovijedi, ali je dao zapovijed ljubavi u kojoj su sadržane sve prijašnje zapovijedi. Ta je zapovijed dvosmjerna: prema Bogu i prema čovjeku. Isus nam je zapovjedio ljubiti jedni druge kao što je on nas ljubio. A Marija je ne samo fizička donositeljica novog Zakona odnosno Saveza, nego i prva savršena vršiteljica tog zakona ljubavi. U njoj se ogleda savršena ljubav prema Bogu i bližnjemu, što je nama uzor tako da možemo reći da sve ono što bismo mi trebali biti već vidimo u Mariji. Ona je naša učiteljica.

To možemo reći i u našem narodnom smislu, gdje smo kroz povijest uvijek doživljavali i zazivali Marijinu pomoć želeći nasljedovati njezinu ljubav, ne samo tražeći njezinu zaštitu. Ona je postala naša ne samo Advocata Croatiae nego i Fidelissima Mater, ona koja ljubi svoju djecu i za njih se brine, za njih se moli, strepi nad našim koracima i pokazuje nam put. „Ako budete štovali Mariju, nećete nikada zalutati.“- poručuje nam u svojoj duhovnoj oporuci naš sveti blaženik Alojzije kard. Stepinac.

U čitanju iz Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 15,54-57) sv. Pavao nas utvrđuje u vjeri u uskrsnuće govoreći da će se: „ovo raspadljivo obući u neraspadljivo…“ jer „gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu“. Doista, slaveći Uznesenje Marijino mi slavimo pobjedu života na jednom konkretnom primjeru, a to je Marija. Ona je obučena u neraspadljivo, ona je zadobila pobjedu po uskrsnuću Krista, svoga Sina, našega Gospodina. Po njemu smo i svi mi, ljudi, koji ga slijedimo i u život provodimo njegove zapovijedi, pozvani na uskrsnuće, na pobjedu života nad smrću.

U evanđelju po Luki (Lk 11,27-28) jedna žena iz mnoštva, zadivljena Isusom i njegovim riječima i djelima, povikala je: „Blažena utroba koja te nosila!“ na što je Isus uzvratio: „još blaženiji oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je!“ Ti još blaženiji možemo biti i mi, ako dakle Božju Riječ slušamo i vršimo ju. A Marija je upravo to činila, Božju Riječ prebirala u svom srcu i vršila u svemu volju Božju. To nije lako, Bog zahtijeva žrtve od nas, vodi nas često kroz patnju i želi da sazrijemo kroz trpljenje, no on je uvijek tu uz nas da nam pomogne.

Dolazeći ovamo u Remete, razmišljao sam o karmelićanima. Ovih dana smo proslavili blagdan sv. Terezije Benedikte od Križa Edith Stein, a jedan od najvećih karmelićana bio je sv. Ivan od Križa. Posvuda Križ. A danas je sv. Maksimilijan Kolbe, mučenik koji je dao život za svoga bližnjega. No, samo se po Kristovu križu spašavamo, samo po njemu možemo i mi biti pridruženi Kristovu uskrsnuću. Nije li i Bl. Djevica Marija čiju svetkovinu uznesenja na nebo slavimo također prošla kroz iskustvo križa? I te kako! „Mač boli“ navijestio joj je starac Šimun u Hramu kad je donijela donijela Isusa na prikazanje. Bio je to neprestani život uronjen u iskustvo križa: bijeg u Egipat jer je kralj Herod progonio Dijete, briga za Sina kad je otišao kao učitelj obilaziti gradovima i selima po Palestini i kad je izazivao neprestane sukobe sa židovskim poglavarima, progonjen i neprestano u opasnosti, naposlijetku nevino je osuđen i raspet na križ, pod kojim je i ona stajala i trpjela zbog njegove muke i smrti. Pa ipak, ona je bila i svjedok njegova uskrsnuća: Regina coeli laetare, alleluia! – Kraljice neba raduj se, aleluja!

Tako i Marija i sveci i nama pokazuju put: per crucem ad lucem – po križu do svjetla. A za Mariju je stara izreka davno već rekla: per Mariam ad Jesum – po Mariji k Isusu!

„Molimo Te za dvadeset i prvo stoljeće ovoga svijeta, za sretan ulazak u četrnaesto kršćansko stoljeće našega naroda, jer Tebi se, Kraljice naših trinaest stoljeća, prigibahu kneževska, kraljevska, viteška koljena ovoga naroda. Pod Tvojom su zaštitom sa stratišta njihove duše hrlile Kralju vjekova i naših trinaest nevolja, trinaest predziđa, trinaest slavnih sjećanja. Trinaest gorkih postaja: vjere, krštenja i nadanja. I tisuću tri stotine puta Put. Tisuću tri stotine puta Istina. I tisuću tri stotine puta Život kroz bespuća trinaest stoljeća.

Pod Križem tisuću tri stotine puta tisuću tri stotine puta tisuće žena je stajalo iz našega naroda plačući. Po zgarištima, po planinama i dolinama su se žalosne sakupljale da Te pozdrave: Zdravo Marijo! Zdravo Kraljice Majko Milosrđa… Zdravo Fidelissima Advocata Croatiae… Zdravo!

Trinaest stoljeća i još trinaest stoljeća i još i još Neka bude volja Tvoja, Nado ucviljenih našega naroda. Zauvijek: Najvjernija Odvjetnice naša, Majko naša, Djevice Naša. Zauvijek neka bude Zdravo Marijo. Zdravo neka bude zauvijek. Fidelissima, molimo Te na pragu četrnaestog predziđa kršćanstva našega naroda. Molimo te…“ (I. Tolj, Fidelissima) Amen.