Vlado Košić, biskup sisački
Homilija u Krašiću na misi za žrtve Jazovke
Krašić, župna crkva Presvetog Trojstva, 28. siječnja 2026.
Draga braćo i sestre,
Danas imamo pred očima Božju Riječ koja nam govori o Mesiji, Kristu i njegovoj prispodobi o sijaču /Mk 4,1-20/. To je poruka nama kako trebamo otvoriti svoja srca da u njima Božja riječ nađe plodno tlo kao sjeme koje sijač baca u brazdu da urodi mnogo roda.
Znamo, danas se ovdje u Krašiću kao i svake srijede spominjemo našeg svetog Blaženika kard. Alojzija Stepinca. On je bio eminentni sijač Božje Riječi. Dobro je poznavao Sveto Pismo i tumačio ga, kako u zagrebačkoj katedrali tijekom svoje službe zagrebačkog nadbiskupa na slobodi, tako evo baš i u ovoj crkvi, za vrijeme svojega zatočeništva od 1952. – 1960. Idemo u susret njegovu spomendanu koji je na dan njegova prijelaza nebeskom Ocu, 10. veljače. On je divno svjetlo u našem narodu, njegovo mučeništvo je sjajno kao sunce, on nam svima svijetli i pokazuje put. Zahvalni za njegovo svjedočanstvo i mučeništvo želimo ga zamoliti da i nas ne samo zagovara nego i nauči kako da budemo i mi svjetlo, kao što je Gospodin rekao: „Vi ste svjetlo svijeta!“ (Mt 5,15)
Ovu svetu misu slavimo na blagdan sv. Tome Akvinskoga, velikog teologa i crkvenog naučitelja. On je autor velikih volumena teologije u kojima izlaže dubine naše vjere i zato je proglašen naučiteljem, doctor angelicus. Drugi Vatikanski sabor ga spominje i kaže da trebamo „koračati stopama svetoga Tome Akvinskoga – Sancti Tomae Aquinatis vestigia premendo“ (GE 10). Prof. V. Bajsić o tome govori ističući kako nas ovaj veliki crkveni naučitelj i svetac poučava da valja saslušati suprotna mišljenja da bismo onda na njih mogli odgovoriti i dati ispravni nauk Katoličke Crkve o pojedinim temama. Riječ je zapravo o dijaloškoj metodi koja je u temeljima teologije sv. Tome. Osobito je vrijedno što je sv. Toma pokatoličio Aristotela i uveo realizam u kršćansku filozofiju i teologiju. To i mi trebamo slijediti.
No, današnji dan i ovu svetu Misu posvećujemo posebno žrtvama Jazovke, kojima se do 1989. nije ni znalo mjesto počivališta. Početkom 1943. partizani su, nakon osvajanja Krašića, zarobljene vojnike odveli na Žumberak i u tu bez suda pobili i u jamu pobacali njihova mrtva tijela. Potom su, nakon ulaska u Zagreb 8. svibnja 1945. danima i još više noćima kamionima i autobusima odvozili iz zagrebačkih bolnica ranjene vojnike i civile i ubijali ih te u tu istu bacali tako da je u Jazovki prije dvije godine ekshumirano 814 ljudskih leševa.
Za sve njih se molimo danas i želimo da se nikad više na događaju takve strašne stvari: najprije ratovi, a onda mržnje i ubojstva ljudi kojima se zbog suprotne ideologije niti ne sudi nego ih se likvidira. Ti zločini nisu do danas osuđeni niti je itko za njih odgovarao.
Ali mi osuđujemo tu ideologiju i takvo postupanje prema zarobljenicima i ranjenicima, te se molimo za njihove duše.
Izišla je knjiga o tim strahotama pa ćemo još o tome govoriti i nakon svete Mise. A sada se saberimo te bez osvetoljubivosti i ikakve mržnje iznesimo pred Boga naše molitve za žrtve, ali i za zločince koji su ta ubojstva počinili: da duše žrtava Gospodin primi k sebi i njihovo mučeništvo nagradi vječnim životom, a zločince ako su još na životu obrati. Ujedno molimo za javnu osudu svih totalitarnih ideologija koje su ubijale ljude te za lustraciju našeg hrvatskog društva, da se naime najprije takvi postupci „osvijetle“ /što znači lustriraju/, tj. priznaju, a onda i oni koji su ih počinili ili ih i danas odobravaju udalje iz javnosti te im se onemogući njihovo zauzimanje za zločine.
Amen.