Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na zaključenju Jubilejske godine
Sisak, bazilika sv. Kvirina, blagdan Svete obitelji, 28. prosinca 2025.
Draga braćo i sestre,
„Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina.“ (Sir 3,2-6.12-14) Ovaj odlomak iz poznate mudrosne knjige SZ govori o odnosu poštovanja i ljubavi koji Bog traži od djece prema ocu i njihovoj majci. Kad je to odnos poštovanja i ljubavi, blagoslov je to za cijelu obitelj.
U poslanici apostola Pavla Kološanima (Kol 3,12-21) govori se o obiteljskim krepostima: „Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“ Bez milosrđa, dobrostivosti, poniznosti, blagosti, strpljivosti te praštanja zajednički život ne bi bio moguć. A iznad svega je – ljubav, koju apostol naziva „svezom savršenstva“. Ljubav je nesebična, dobrostiva, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, sve vjeruje, svemu se nada… (usp. 1 Kor 13)
U evanđelju (Mt 2,13-15.19-23) apostol Matej govori o bijegu svete Obitelji u Egipat te ponovnom povratku u svoj zavičaj nakon Herodova skončanja. Sveti Josip tu je odigrao ključnu ulogu kao brižni otac i glava obitelji. Bio je ugrožen i život djeteta Isusa. I danas ima mnogo Heroda, onih koji progone ljude, tjeraju ih iz njihova zavičaja, rade im o glavi…
Nisu li takvi Herodi i oni koji ne žele istinu pa ju progone, pa zatvaraju oči i uši da ne vide i ne čuju… ne vide i ne zanimaju ih patnje ljudi, naših ostavljenih udovica i djece, koji su ostali bez svojih najmilijih jer ih je „odnio“ neki tamo u Sloveniji, Bosni ili Srbiji „križni put“, neki logor u Domovinskom ratu, neka jama ih progutala od „osloboditelja“ koji se u ovoj zemlji i u ovom mom narodu još uvijek slave.
Pitam se zašto postoje toliki slijepci i tko će im otvoriti oči? Zar zaista ne vide ili se prave da ne vide, jesu li spremni radi vlastite koristi zanijekati ono što je bilo… ako ne znaš što je bilo… upitaj heroje… a oni su ginuli po tamnicama, na bojištima, u logorima, oni su na žalost bili progonjeni u učionicama, na fakultetima… i što je najgore, oni su i danas progonjeni, o njima se i danas laže i tako sije zabluda, ne vidi ih se i ne štuje istina o njima već ih se proglašava nepoželjnima, ne vidi se njihova neizmjerna ljubav prema Domu i obitelji, njihova žrtva…
Herodi… kako to da ih još uvijek ima toliko na ovom svijetu, i u ovoj mojoj Hrvatskoj!
A danas zaključujemo Godinu jubileja 2025., po odluci pape sad pok. Franje koji ju je otvorio, a zatvorit će je njegov nasljednik papa Lav XIV. na Bogojavljenje, dok po biskupijama biskupi zaključuju svetu godinu na današnji dan.
Ova je zbog 2025. godišnjice Isusova rođenja bila Godina jubileja, oprosna godina, pod znakom „hodočašća nade“.
Mogli smo zadobiti potpuni oprost za sebe i svoje bližnje, posebno pokojne, u za to određenim crkvama: bile su to u našoj Sisačkoj biskupiji marijanska svetišta u Gori i Kloštar Ivaniću te ova bazilika sv. Kvirina u Sisku. Prema propisima Crkve oprost se mogao dobiti tako da se uđe na sveta vrata navedenih crkvi, izmoli Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Mariju i Slavu Ocu na nakanu Svetog Oca te se ispovijedi ili ispovijeđen pričesti pod Sv. Misom. Smisao ovih oprosta je da se molimo više jedini za druge, posebno za naše pokojne za koje vjerujemo da im naše molitve mogu pomoći, ako su u čistilištu. Oprost ne obuhvaća oprost samih grijeha, jer grijesi se opraštaju u sakramentu svete ispovijedi ili pomirenja, nego se ovaj jubilejski oprost odnosi na posljedice grijeha, tzv. vremenitu kaznu koju treba ukloniti jer grijeh uvijek uzrokuje i trpljenje kako naših bližnjih koje povrijedimo tako i nas samih. Naime, moguće je da se po grijehu, za koji se iskreno kajemo i dobijemo u svetoj ispovijedi odrješenje, i dalje ne razriješi problem povrijeđenosti naših bližnjih koje smo svojim grijesima ranili. Npr. da netko zapali susjedu kuću i pokaje se te u ispovijedi zadobije oproštenje grijeha, ta kuća će i dalje biti spaljena i treba ju obnoviti… nisu dakle sami grijesi za koje se kajemo u središtu ovog jubilejskog oprosta nego baš njihove posljedice.
Ima slučajeva da si sami pokajnici nameću neke pokore nakon ispovijedi i odrješenja koje zadobiju, ne bi li kako ublažili svoje nedjelo i pomogli i sebi i onima koje su povrijedili. To je ipak samo ljudsko djelo, a samo Bog može zacijeliti rane koje su duboke i ljudi ih dugo nose i ne mogu se osloboditi od toga.
Ova je Godina jubileja 2025. stavljena pod znak „hodočasnika nade“. I mi smo na Mariji Bistrici u kolovozu o.g. proglasili u Sisačkoj biskupiji Godinu nade. Što na tom području činimo, što očekujemo?
Da bismo bili ljudi nade, jesmo li podupirali život? Bez djece narod nema budućnosti, nema nade. Osnovali smo u Sisku „Dom sv. Majke Terezije – Centar za život“ za pomoć trudnicama koje se dvoume u pitanju poroda, željni spasiti svako dijete. Imamo Zakladu kardinala F. Kuharića kojom pomažemo brojne obitelji, kojih imamo u Biskupiji oko 200 te im svake jeseni udjeljujemo jedan dar. Također smo kao biskupija već više godina odlučili novčano pomagati krštenja trećeg, četvrtog, petog i brojnijeg djeteta u obitelji. I to je jedan veći izdatak iz spomenute Zaklade, kao što je i pomaganje studenata koji trebaju stipendije… Mnoge su biskupije na kraju godine objavljivale svote koje su izdvajale za pomaganje brojnih obitelji, mi to nismo nikada činili. Možda bi bilo dobro i to bar jednom objaviti, toliko da se zna što biskup i biskupija čine s doprinosima vjernika. U brojne obitelji godišnje ulažemo oko 30.000, za krštenja djece 5+ još oko 10.000 a za studente oko 150.ooo EU, što je ukupno oko 190.000 EU. Razmišljamo da taj iznos sljedeće godine povećamo na 200.000 EU. A svi znate koliko imamo izdataka za popravak, gradnje i obnove porušenih crkvi, kapela, župnih kuća i samostana u našoj Biskupiji. Istina, koji su od tih objekata spomenici, njihovu obnovu financira u najvećem dijelu Ministarstvo kulture Vlade RH, no imamo i one koje moramo sami. K tome imamo Dj. Vrtić u Selima, Katoličku osnovnu školu u Sisku i Katoličku opću gimnaziju u Popovači koje logistički – a Dj. Vrtić u potpunosti – financira samo biskupija. Nove župe još sve nemaju svoje crkve, župne kuće ni potrebne sadržaje za koje se borimo da ih osiguramo za sve naše vjernike. Obnavlja se trenutno preko 30 objekata.
Jesu li to znakovi nade? No, kad gledamo s druge strane veliko demografsko propadanje pitamo se: što će nam sve te pa i posvećene sakralne zgrade, ako neće biti ljudi, djece i mladih? Zato ulažemo u djecu i mlade. I molimo se da se mladi roditelji ne boje prihvaćati brojniju djecu, da budu velikodušni u žrtvi i ljubavi prema potomstvu. Molimo hrabrost za naše obitelji da se ne zatvaraju životu!
Molimo se i za duhovna zvanja u našoj Biskupiji. Bez svećenika, redovnika i redovnica Crkva ne bi mogla djelovati. Zato su nam potrebni oni koji će se rado i dragovoljno staviti u službu Crkve. Ne zaboravimo moliti na tu veliku nakanu Crkve!
Braćo i sestre, na kraju ove Jubilejske godine ispunjeni smo zahvalnošću! Bog nas je obdario mnogim dobrima, mnogim darovima. Mnogi smo bili i na hodočašću u Rimu i tako ovu Svetu godinu obilježili svojom žrtvom i molitvom. Zahvalni smo osobito svetom Ocu papi Lavu XIV. na gestama gostoljubivosti i prihvaćanja i na njegovom blagoslovu za sav naš narod koji ove godine obilježava i 1.100. godišnjicu svoga kraljevstva. Neka nas i dalje prati Božji blagoslov i neka svi Gospodinu zahvaljuju. Amen.