Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Vazmenom bdjenju

Sisačka katedrala, 20. travnja 2019.

Draga braćo i sestre,

Ova je sveta noć prožeta svjetlom. Premda je mrak, ovu noć ne osvjetljuju ni svjetla svijeća, ni ognja, ni žarulja, nego ovu noć osvjetljuje Krist uskrsnuli! Njegova pobjeda nad smrću i nama daje novo svjetlo i obasjava naš mrak, naše slabosti, naše grijehe i našu prolaznu zemaljsku egzistenciju. Sasvim novo svjetlo obasjalo je i obasjava naš život, braćo i sestre, od ove vazmene noći, otkako je Krist uskrsnuo a što mi slavimo večeras, noćas i sutra. Slavlje nad svakim slavljem jer nadilazi sve ljudske mogućnosti i očekivanja, pobjeda nad grijehom i smrću najveći je događaj naše povijesti. Zato nas ova noć, puna svjetla i radosti, ispunja velikom nadom, daruje nam smisao života i od nas čini nove ljude.

Ta se novost, braćo i sestre, pokazuje u znaku krštenja, u sakramentu kojim se preporađamo da bismo bili ponovno rođeni, ne od zemaljskih roditelja, majke ni oca, nego od Oca koji je na nebesima, koji nas po svome uskrsnulom Sinu u Duhu Svetom zauvijek preobražava da budemo samo njegova predraga svojina. Ta se novost života u krštenju od davnine među kršćanima nazivala prosvjetljenje. Kao što je svjetlo potrebno da bismo mogli vidjeti u tami, pa je tu prostoriju, mjesto ili prostor potrebno osvijetliti, tako je i čovjek da bi bio u Bogu potrebno prosvijetliti Duhom Svetim.

Voda i Duh Sveti – potrebni su nam za novi život. Tako je Gospodin rekao u jednom razgovoru farizeju Nikodemu koji je po noći došao upitati ga kako da se čovjek može preporoditi. Isus mu je odgovorio: „Tko se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.“ (Iv 3,5)

Crkva od početka vjeruje da se u sakramentu krštenja događa upravo ovo preporođenje, ponovno rođenje „iz vode i Duha Svetoga“. U tumačenju kako što se to događa s nama u krštenju, Isus je među ostalim Nikodemu rekao i ovo: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova. A tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.“ (ib., 19-21)

Svjetlost je očito sam Sin Božji koji je došao na svijet i koji razotkriva zla djela i poziva na dobro. Tko god je od istine, ide za njim, kako je rekao Pilatu na suđenju, jer on je istina. Zato činiti istinu znači slijediti Isusa, i tko je u istini, taj je u svjetlosti.

I samo uskrsnuće Kristovo koje ove svete noći počinjemo slaviti prikazano je više puta u umjetničkim djelima, pjesmama i slikama, kao veliko svjetlo. Tako je i na vitraju naše katedrale Isus uskrsnuli okružen velikim svjetlom. Premda nitko nije vidio sam događaj uskrsnuća Kristova, nego samo njega nakon uskrsnuća, imamo u Svetom Pismu više primjera koji na tu svjetlost upućuju.

Isus je tako svojim učenicima Petru, Ivanu i Jakovu dao doživjeti predokus uskrsnuća na gori na kojoj se pred njima preobrazio. Evanđelisti Isusovu Božansku slavu koju je objavio svojim učenicima opisuju kao svjetlost: Matej npr. kaže da „mu lice zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlost“ (Mt 17,2). I anđeli su na praznom Isusovom grobu obučeni u svijetle i blistave haljine, a kad Isus uskrsnuli susreće neobraćenoga Pavla koji progoni kršćane, on biva obasjan svjetlom toliko jakim da je oslijepio. Tek nakon što se krstio, progledao je: kao da su mu neke ljuske pale s očiju.

I uskrsna liturgija, koju upravo mi večeras slavimo, najljepša i najbogatija liturgija u Crkvi, ima prvi dio koji se naziva: Služba svjetla. Na početku smo uskrsnu svijeću, koja simbolizira samog uskrsnulog Krista, zapaljenu na vazmenog ognju, unijeli u crkvu u kojoj je bio potpuni mrak, da bismo postepeno svi od tog svjetla upalili vlastite svijeće i tako je svjetlo ispunilo čitavu crkvu, što je simbol uskrsnuća. Uskrsnuli Krist unosi svjetlo u naše duše, u naša srca, u naše misli, u nas same – on nas prosvjetljuje.

I ta će uskrsna svijeća gorjeti na vidljivom mjestu, u svetištu crkve, čitavo uskrsno vrijeme. Podsjećat će nas tako na Uskrs, a to znači na Krista koji je živ među nama, i koji nas je svojim uskrsnućem prosvijetlio.

Kada i vi, dragi katekumeni koji ćete se krstiti u ovoj svetoj noći, zapalite svoje svijeće na uskrsnoj svijeći, reći će vam se: „Primite svjetlo Kristovo!“ I molit ćemo za vas da vam se to svjetlo Kristovo nikad u vašim srcima ne ugasi, da vam vjera obasjava sve putove vašega života, da vas vodi Krist uskrsnuli koji je Svjetlost svijeta!

Puno bih vam toga želio reći, draga braćo i sestre, novokrštenici, no večerašnja je liturgija tako bogata da bismo trebali samo slušati i razmatrati, pjevati i moliti… u šutnji i zahvalnosti.

No, zato postoji tzv. mistagogija, što znači: naknadna pouka. Vaš ulazak u Crkvu, koji danas započinjete, treba se nastaviti, on nije završen. Vi trebate neprestano učiti i zato vam treba, i vi si sami trebate, dalje tumačiti što ste to primili i što ste započeli.

Mistagogija je uvođenje u razumijevanje već primljenih otajstava. To se najbolje događa tako da novokrštenici produbljuju Kristovo vazmeno otajstvo razmatranjem evanđelja, sudjelovanjem u euharistijskom slavlju i vršenjem djela milosrđa.

Želio bih vam prenijeti samo tri odlomka iz Mistagoških kateheza sv. Ćirila Jeruzalemskog. Riječ je o ketehezama novokrštenicima koji su primili sakramente kršćanske inicijacije, tj. krštenje, potvrdu i pričest.

„Bili ste za ruku privedeni k svetoj kupelji božanskog krštenja, kao što je Krist od križa k grobu koji je pred vama. I svatko je bio pitan vjeruje li u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I ispovijedali ste spasonosnu ispovijest i triput zaronili u vodu a onda izronili, označujući time slikovito trodnevnu Kristovu sahranu… I zato je Pavao upravo klicao govoreći: Zar ne znate da koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni? Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt…“

„Kršteni u Krista i obukavši Krista postali ste suobličeni Sinu Božjemu. Bog koji nas predodredi za posinjenje suoblikova nas Kristovu tijelu u slavi. Postaviše dakle dionici Kristovi s pravom se zovete ‘kristi’ – pomazanici, pa je o vama Bog govorio: Ne dirajte u moje pomazanike. Postali ste kristi-pomazanici primivši protulik Svetoga Duha, i sve se na vama dogodilo slikovito budući da ste slike Krista. Pošto se on oprao u rijeci Jordanu i priopćio vodama božanski dodir, izlazio je iz vode kadli stvarno siđe na nj Duh Sveti – i slični počinu na sličnomu. A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dođe pomazanje, protulik onoga kojim bi pomazan Krist: to jest Duh Sveti. O njemu je blaženi Izaija u odnosnom proročanstvu govorio umjesto Gospodina: Duh Gospodnji na meni je, i zato me pomaza: posla me da budem blagovjesnik siromasima.“

„Sa svim osvjedočenjem primajmo kruh i vino kao Kristovo tijelo i krv, jer u liku kruha daje ti se tijelo a u liku vina daje ti se krv, da primivši tijelo i krv Kristovu postaneš istoga tijela i iste krvi s njim. Tako postajemo i kristonoše jer se njegovo tijelo i krv šire našim udovima, te prema blaženom Petru postajemo dionici božanske naravi. Jednom je Krist raspravljajući sa Židovima govorio: Ako ne budete jeli moje tijelo i pili moju krv, nećete imati života u sebi. A budući da oni nisu na duhovni način shvatili što je bilo rečeno, sablazniše se i okrenuše mu leđa…“

Vi pak nemojte okrenuti leđa Gospodinu koji vas prima za svoje učenike, kao dionike njegova Duha i samog njegova Tijela. Neka vam ovaj dan bude zauvijek upisan u vašim srcima.

Amen.