Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Vazmenom bdijenju

Sisačka katedrala, 26. ožujka 2016.

Dragi katekumeni, draga braćo i sestre,

Najljepša kršćanska liturgija koja postoji slavi se ove svete noći u kojoj je Isus uskrsnuo od mrtvih. Imali smo na početku službu svjetla, unijeli smo u crkvu uskrsnu svijeću čiji je plamen i sjaj obasjao cijelu crkvu – znak Kristova uskrsnuća koje obasjava sve nas, Crkvu Božju – potom smo slušali čitanja iz Starog i Novog zavjeta koja su navijestila novost koju je Bog izveo po svome Sinu Isusu Kristu, a sada ćemo, poslije ove riječi, pristupiti krsnoj službi u kojoj će se krstiti šestoro odraslih te krizmati još toliko kandidata, da bi se na taj način najbolje doživjela novost života koja započinje vjerom u Krista uskrsnuloga.

Na Veliki četvrtak slaveći misu Večere Gospodnje slušali smo evanđeoski izvještaj apostola sv. Ivana koji je opisao zgodu Isusova pranja nogu apostolima. Kad je Isus došao pred apostola Petra, on mu je odgovorio: „Nećeš mi ti prati nogu nikada!“ Time je sv. Petar želio reći da on nije dostojan da bi Isus njemu oprao noge jer on bi Isusu trebao to učiniti. No, Isus je insistirao i rekao da će tako jedino imati udijela s njime u njegovoj muci i uskrsnuću, na što je Petar pristao. Slično se dogodilo, sjetimo se, kada se Isus, na početku svoga javnog djelovanja, krstio u rijeci Jordanu. Došao je Ivanu Krstitelju, koji je krstio mnoge ljude što su dolazili slušati ga, a bilo je to krštenje za oproštenje grijeha. Ivan nije želio krstiti Isusa jer je znao da je on Sin Božji, bezgrješan i da nema razloga krstiti ga krštenjem zbog oproštenja grijeha. No, i njega je Isus uvjerio da je to potrebno i da se to mora učiniti. Zašto je to Isus tražio čini se da je moguće razumjeti upravo uspoređujući ova dva odbijanja, naime Petrovo kod pranja nogu i Ivanovo kod krštenja na Jordanu. Oni su se ravnali ljudskim razmišljanjem, a Isus božanskim jer on je došao dokinuti grijeh. Zato se i krstio – jer je taj čin za njega predstavljao najavu, anticipaciju smrti na križu, a zato je i prao noge apostolima, jer služenje drugima također je jedna vrsta umiranja, umiranja sebi da bi drugi živjeli. Isusovo krštenje, koje je najava novog krštenja, dakle puno većeg i dubljeg značenja nego što je bilo samo Ivanovo krštenje za oproštenje grijeha, a koje je postalo sakrament ulaska u Crkvu Kristovu, označuje dakle ulazak u smrt. Kad je Ivan Krstitelj potopio glavu Isusovu u vodu Jordana, to je označavalo njegovo ulaženje u smrt. I to se trostruko bilo uranjanjem bilo polijevanjem ponavlja i kod svakog krštenja Kristovih učenika, da bi se označilo Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti – u koje se uranja novokrštenik, ali i da bi se označila tri Isusova dana – u kojima je bio mrtav u grobu. No, Isus je uskrsnuo! I uskrsnuće je označeno u sakramentu krštenja: Isus je poslije svakog uranjanja izronio iz vode, čime je označio svoje ustajanje iz smrti. Novi život koji započinje onaj koji se krsti također je događaj uskrsnuća. Dakle, i vi, dragi katekumeni, ovim svetim sakramentom krštenja umirete starom životu, životu grijeha i zla, a uskršavate na novi život, život svetosti i milosti, život vječni. Zato kada vas uskoro budem pitao: Što tražite, i vi odgovorite: Vjeru, postavit ću vam i drugo pitanje: A što vam daje vjera? Vi ćete odgovoriti: Život vječni! Upravo taj život započinjete. Dakle, neće to biti tek  poslije zemaljske smrti, nego već sada – jer krštenje je znak, s jedne strane, smrti i s druge strane, uskrsnuća tj. novog života u Kristu.

Radujemo se s vama, a to ćemo mi, koji smo već kršteni pokazati tako što ćemo i mi obnoviti danas svoja krsna obećanja, što ćemo tako reći da se, kao što smo to na krštenju učinili, odričemo grijeha, đavla i njegovih djela, i da vjerujemo u Boga Oca, Sina njegova Isusa Krista i Duha Svetoga, u zajedništvu Crkve Božje.

Čestitam vam, dragi novokrštenici, čestitam svima vama, dragi vjernici koji ste po krštenju postali Kristovi učenici, jer svi smo mi po krštenju umrli starom a uskrsnuli novom životu.

Duh Sveti koji je djelatnik krštenja preporađa nas i čini novima, tj. duhovnima i svetima, ulijevajući u naše duše milost tj. ljubav Božju.

Budimo pozorni ove svete noći na djelo Božje koje on u nama čini, budimo posebno ove svete noći zahvalni za dar vjere, za dar nade i za dar ljubavi koju nam Bog daje.

U evanđelju sv. Luka (Lk 24,1-12) donosi izvješće o radosnom događaju uskrsnuća. Dva anđela ženama, koje traže Isusovo tijelo u rano nedjeljno jutro da ga pomažu miomirisima, govore: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Ib., r. 5-6) Isus nije ovdje, u grobu, jer nije mrtav nego živ! Uskrsnuće znači novi život, život u Duhu, život koji ne može uništiti smrt, život vječni. Na njega smo svi mi pozvani, dapače po krštenju svi smo dionici te novosti. „Što tražite Živoga među mrtvima?“ – kao i da nas prekoravaju anđeli. Ne samo Isusa nego niti ikoga drugog koji je kršten i preporođen Duhom Božjim, koji je novi čovjek, čovjek duhovan, onaj koji je umro grijehu i svijetu – onaj koji je mrtav nije ovdje, nije ovdje u crkvi, nije ovdje u Sisku, nije ovdje na ulicama našega grada, u našim školama, bolnicama; mrtvi ne stanuju u našim obiteljima, u našim domovima, u našim srcima. Samo živi, oni koji zauvijek žive novim životom u Bogu!

Zato je noćas tolika radost u nama jer ova noć je proslava novog života u nama, u svima koji su kršteni, u svima koji vjeruju u Krista uskrsnuloga, u svima koji su novi Božji ljudi! Zato živjeli uskrsnici, neka se osjeti dah novog života, nove životne radosti i nove snage života koji nikada neće prestati!

U poslanici Rimljanima sv. Pavao jasno uči: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.“ (Rim 6,3-5) Ovo su riječi obećanja i potvrde da je naše krštenje silazak s Kristom u smrt i uskrsnuće s Kristom na život. Tu novost života dariva nam sam Gospodin Bog i zato smo ove svete noći radosni i Bogu zahvalni.

U ovoj svetoj noći početak je slavlja Uskrsa jer u toj je noći svjetlo Kristova uskrsnuća pobijedilo tamu grijeha i smrti, kojima je noć znak. Tama nema više moć nad nama ljudima, smrt više ne vlada nad nama! Krist je naše svjetlo, tama je pobijeđena.

Anselm Grün je zapisao: „Slavljenje Uskrsa obećava nam novo buđenje, novo opažanje, novo svjetlo za običnu i strašnu tamu našega života. Ovo svjetlo se ne sastoji u pojačavanju osjećaja, ni u proširivanju svijesti, nego u susretu i iskustvu s Isusom Kristom. On sam je to novo svjetlo. Mi krštenici nosimo njegovo ime. Od njega smo izabrani i opunomoćeni da svojim životom u svijet unosimo njegovo svjetlo… Uskrsno obećanje sreće ipak ne ukida tamne strane života, ne izoštrava sjene i nagađanja, ne zasljepljuje. Ono međutim rasvjetljuje ono što često leži u tami, što plaši i čini tjeskobnim i ugrožava. Sam Krist je u svojoj muci ušao u noć neuspjeha, poraza i smrti i kroz nju prošao. U očima ‘svijeta’ strašno se osramotio. Bez ljudske nade i bez temelja htio je sa svojim namjerama da ljude uvjeri u sveobuhvatno Božje milosrđe. No, činilo se da je jadno propao s pokušajem da svakomu čovjeku donese dostojanstvo i apsolutno poštovanje. Uskrsnuli dolazi iz smrti, iz tame, iz neutješne žalosti. Ali taj užasan svršetak pokazuje se kao velik obrat. Žene i učenici iskustveno doživljavaju da on živi. Dolazi i ide s njima. Tko slavi Uskrs, može ponovno dopustiti da ga ova nada osvježi, da ju u sebi i u drugima ponovno probudi. Samo budnim osjetilima moguće je opaziti čudo života: čudo izlaska sunca, bisernu rosu koja poput dijamanata sja na livadi u rano jutro, sreću darovane životne radosti, sjajne trenutke duboka prijateljstva, blagotvorne svijetle trenutke u teško vrijeme. Uskrs mi govori da se u životu, ali i u smrti, naposljetku radi o dobrome, začuđujućemu, usrećujućemu buđenju, i onda kad u životu sve nije i ne ide dobro. Od srca vam želim svježe i oslobađajuće uskrsno buđenje. Kušajte uskrsnu radost punim plućima. Ima je dosta za sve.“ (A. Grün, Uskrsno buđenje)

Amen.