Mons. Ivica Petanjak, krčki biskup

Homilija na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa

Sisačka katedrala, 14. rujna 2019.

Na temelju današnjeg evanđelja kojeg smo upravo čuli, Isus vidi samog sebe u znaku zmije koju je Mojsije podigao u pustinji po Božjem nalogu i zapovijedi. Pitamo se što je zajedničko Isusu i mjedenoj zmiji koju je Mojsije podigao? Odgovor je jednostavan: spasenje dolazi od povjerenja u Riječ Božju. Spasenje je u poslušnosti Božjoj riječi.

Ako Bog kaže: »Krenite na put!« Treba krenuti! Ako kaže: »Stanite!« Treba stati. Sve su Božje zapovijedi nama spasonosne. Ili hodamo, ili stojimo, ili bilo što činimo, ako je to izraz Božje volje, nama je na spasenje. Nikada ništa Bog nije zapovjedio, niti naredio, što bi bilo protiv nas ili što ne bi bilo za naše veće dobro.

Na nama je da tu Božju riječ prihvatimo sa što više povjerenja, odnosno da ju prihvatimo u jednostavnosti i poniznosti srca, bez dodatnih analiziranja i raščlanjivanja, bez suvišnih pitanja i potpitanja, jer mi najčešće Božje zapovijedi ne razumijemo. Osobito ne onog trenutka kad nam Bog govori ili kad se nama ili s nama nešto događa. Jer smo mi tada, rekao bih neuračunljivi, u smislu da smo previše zaokupljeni svojim analizama i svojom grozničavom željom da razumijemo i shvatimo zašto se to baš sada meni događa?

U takvim stanjima mi nismo dovoljno pribrani ni sabrani da bi smo došli do nekakvog sigurnog zaključka, nego će morati proći dani i godine da mi tek nešto uspijemo povezati i razumjeti zašto se nešto dogodilo, ali će većina toga ostati ne dokučiva sve dok ne stanemo pred Boga licem u lice.

Sve su to na svojoj koži osjetili Židovi koje je Bog izveo iz egipatskog ropstva i na čudesan način vodio pustinjom kroz četrdeset godina i zapovijedao im kad da krenu, kad da stanu, kad treba ići duljim putem, kad treba nešto zaobići,… a dobro nam je poznato kako su oni to nestrpljivo primali, neprestano se bunili i rogoborili protiv Boga i Mojsija, i samog Mojsija do ludila dovodili, a onda Bogu nije preostajalo ništa drugo nego da posegne za mjerama koje današnji pedagozi ne razumiju i neće da razumiju, a one su u takvim trenucima jedine moguće i jedine spasonosne, jer Bog ljubi i onda kad šiba.

Dopušta zmije otrovnice na narod. Sad je tek narod progledao, kuka i kaje se, i ponizno ide Mojsiju nek’ se zauzme za njih pred licem Božjim. Mojsije se moli Bogu, a Bog mu zapovijeda da napravi zmiju od mjedi i stavi je na stup i ozdravit će svaki onaj koji je pogleda.

Svakom pametnom je jasno da nije zdravlje i nije spasenje u mjedenoj zmiji, nego u poslušnosti Božjoj zapovijedi. Bog je nešto naredio, a ti ako hoćeš provjeriti je li to istina, poslušaj Božju zapovijed, makar ne razumiješ kako bi jedan pogled na mjedenu zmiju mogao izliječiti od otrova. Može, može, jer je Bog savršeni pedagog.

Da nisi mrmljao i da se nisi bunio ne bi te zlo snašlo. Sad kad si dobio što si zaslužio, ako se želiš izvući iz zla u koje si zapao sad moraš gledati u ono isto što te je ugrizlo i što te je otrovalo i moraš podignuti oči prema nebu i onda ih ponizno spustiti jer te samo Nebo može izliječiti, ako ponizno priznaš svoj grijeh (usp. Br 21,4-9).

Nema spasenja izvan poslušnosti Riječi Božjoj. Nebeski Otac nam je dao svoga Sina, na isti način na koji je dao mjedenu zmiju u pustinji, da nas spasi. Jedino što spašava je vjera u Riječ Božju.

Ipak moramo naglasiti da je između mjedene zmije i Isusa Krista neizmjerna razlika. Vjerovati u Isusa Krista ne znači pogledati ga izdaleka ili usput podignuti oči prema njemu koji visi na križu.

Sjetimo se prošlonedjeljnog evanđelja (usp. Lk 14, 24-33): Isusa prati na njegovom putu prema Jeruzalemu silno mnoštvo, a on se okreće prema njima i kaže da njegov učenik može biti samo onaj tko nije navezan na oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak ni na vlastiti život i tko je spreman odreći se svega što posjeduje.

Isusa nije dovoljno samo gledati. Nije dovoljno njegov križ ili kakvu svetu sliku u kuću objesiti, samo zato da zid nije gol. Isusa se mora prihvatiti u svemu onom što on jest. A on je Bog koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našeg spasenja i koji nam je svakom svojom gestom i svakom svojom riječju i cijelim svojim životom dao primjer kako trebamo živjeti.

Mi ne možemo samo na distanci Isusa gledati. Mi moramo s njime jedno postati. On mora postati dio nas i on mora nas u sebe pretvoriti. Zato najprije slušamo njegovu riječ, usvajamo njegov stil života, a onda ga u sakramentu euharistije i primamo u sebe, blagujemo ga, kako bi smo zauvijek nerazdruživo postali jedno: Isus Krist u nama i mi u njemu.

Svaki pogled na Krista raspetoga nama bi trebao biti jedan ozbiljni podsjetnik: i ja sam zaslužan za njegovo raspeće. I ja sam sudjelovao u tom razapinjanju, ali svi skupa nismo uspjeli razapeti i uništiti Božju ljubav koja je na tom križu pobijedila. Unatoč spasenju koje nam je zajamčeno i koje nam se nudi kao čista milost i čisti dar, premalo je u nama svijesti da smo svi mi ranjeni, da svaki od nas u svom tijelu i u svom srcu nosi određenu mjeru otrova i ako se mi ne riješimo tog otrova, Kristova žrtva i Kristovo predanje za nas će biti uzaludni.

Već smo spašeni, već smo otkupljeni, već smo opravdani, već smo očišćeni, ali u vjeri, nadi i ljubavi. Sve je nama zajamčeno, sve osigurano, sve nas čeka, ali u mjeri naše vjere. Isus će svakome od nas reći ono što je govorio svima dok je hodio zemljom: »Neka ti bude po tvojoj vjeri. Vjera te tvoja spasila.«

Ako mi doista vjerujemo u ono što je Isus živio i govorio. Ako se nadamo onome što nam je obećao. Ako djelotvornom ljubavlju utjelovljujemo njegov život i evanđeosku poruku, onda i samo jedan pogled na križ može biti spasonosan, jer će u tom pogledu biti skupljena sva naša vjera u Isusa spasitelja.

Mi vjerujemo da cijeli svijet živi od Božjeg pogleda, upravo onako kako je sam Bog naredio Mojsiju da blagoslivlja narod: »Neka te Gospodin licem svojim obasja, neka pogled svoj svrne na te i mir ti donese.« U Božjem je pogledu blagoslov, a u blagoslovu nam je sve dano.

Neka danas na blagdan uzvišenja svetog Križa, sva naša vjera i sva naša zahvala za djelo spasenja bude skupljena u tom našem pogledu kojeg ćemo upraviti na Krista raspetoga, od kojeg nam je došlo spasenje i otkupljenje. Amen.