Vlado Košić, biskup sisački

Homilja na svetkovinu Svih svetih

Sisak, crkva Pohoda BDM, 1. studenog 2026.

Čitanja: Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

Draga braćo i sestre,

Danas je svetkovina Svih svetih kojom slavimo sve proslavljene članove Crkve, i one koji su službeno proglašeni svetima i blaženima, i one koji to nisu a poznati su Bogu i uživaju nagradu nebeskog Kraljevstva.

I mi se nadamo prispjeti u zajedništvo svetih tj. Božje kraljevstvo. Da bismo to postigli, Gospodin nam u Evanđelju daje upute, Njegove su riječi Riječi života vječnoga.

Prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja (Otk 7,2-4.9-14) donosi nam viziju nebeskog zajedništva u kojem je „veliko mnoštvo što ga nitko ne može izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika.“ Utješna je spoznaja da je broj spašenih velik jer je „veliko mnoštvo onih koji stoje pred Prijestoljem i Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine“. Kako pjeva ona poznata pjesma Ivona Ćuka koju je volio p. Bonaventura Duda: Hoću li ja u raj? Ona odgovara na to pitanje: Želim, al’ sve se bojim. Jer tamo će biti slava i sjaj, A ja na niskom stojim! Već ako imaš gdjekoji kutić, I to je mnogo za me. Stisnut ću tamo se, suh k’o prutić,
Usko je moje rame…

Lijep je stih u kojem grešnik moli Gospodina da ga ne zaboravi: Nikomu neću praviti sjene. Bez buke bi to bilo. Gospode, ne zaboravi mene, Ako to ti je milo. I na kraju molitva završava: Pa kada uđu, kojim je dato, I mjesta biti neće: Nebo je malo, al’ ništa zato… Srce je Tvoje veće…

Zaista, pouzdajemo se u veliko Božje milosrđe. Ono je veće od naših slabosti i grijeha, a on i ne gleda na naše nedostatnosti nego na naše srce – a njegovo je uvijek veće i puno smilovanja.

Kada sveti Ivan vidjelac pita anđela tko su ovi u bijelim haljinama, anđeo mu odgovara: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«

Tu Pismo aludira na mučenike, one koji su svoje haljine oprali u Krvi Krista Jaganjca. I na drugim mjestima Gospodin u Pismu svjedoči da je Isus prolio za nas svoju krv, da nas spasi od grijeha: Njegova krv „očisti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu“ (Heb 9,14)… Budući da nas je krv Krista otkupila, sada smo nova stvorenja u Kristu (2. Kor 5,17), i Njegovom krvlju smo oslobođeni od grijeha kako kaže već na početku Isusova djelovanja za njega Ivan Krstitelj: „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta.“

Još bismo mogli razmišljati o tome kako nas Kristova Krv čisti od svih naših lutanja, naših nečistoća i naših zabluda. On je dao sebe za nas, platio je cijenu našeg otkupljenja jer je velik naš dug koji mi kao čovječanstvo prema Bogu počinismo i činimo, a on nam taj dug oduzima i sam ga svojom krvlju plaća: „Otkupljeni ste ne nečim propadljivim – kaže sv. Petar… – srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1,19).

Tako zapravo danas slavimo ne velike muževe i žene, ne njihove zasluge i vrline, nego samog Boga i njegovu veliku ljubav…

U Prvoj poslanici sv. Ivana apostola (1Iv 3,1-3) Gospodin nam govori o nadi koju ima onaj koji vjeruje da smo djeca Božja. K tome, kaže sv. Ivan „znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“

Vidjeti Gospodina kakav on jest, gledati ga licem u lice – to je čežnja svakog vjernika, dapače svakog čovjeka i kada on to ne zna izreći ali to je najdublja želja svake duše: biti s Bogom.

Da bismo ostvarili tu težnju i da bismo bili s Bogom, potrebno je biti njemu sličan, činiti dobro, biti ljubav kao što je on.

Danas bismo mogli vapiti Gospodinu da od svih nas ljudi, a posebno kršćana, učini ljude osjetljive na patnje i potrebe drugih. To je svetost koja je danas potrebna, svetost društvenih odnosa, socijalna osjetljivost, borba za pravednost i odbacivanje svake društvene prijetvornosti, poštenje i altruizam a ne egoizam koji je danas na djelu na svim razinama.

Tako bismo mogli čitati Isusov govor na Gori, osam blaženstava: Gospodin proglašava one svetima i blaženima koji su u odnosu na bližnje siromašni, odnosno koji ništa nemaju za sebe nego sve za druge; oni koji su tužni i žalosni – jer na svijetu ne vlada mir među ljudima i narodima, jer se vode ratovi, jer caruje mržnja i otimačina jednog naroda nad drugim, jer vlada laž i nepoštivanje istine…

Gospodin proglašava krotke blaženima i oni će baštiniti zemlju. Tko su to krotki? Ne oni koji posižu za silom i nasiljem nad drugima, nego oni koji gaje blagost i znaju prema drugima i drukčijima gajiti poštovanje; „gladni i žedni pravednosti“ jesu oni koji se bore za istinu i pravednost…

Milosrdni, čisti srcem i mirotvorci – najviše su ljudske vrline koje bi svaki čovjek trebao imati, međutim današnji su ljudi bahati, nečistih misli i neiskrenih nakana, ratoborni i spremni silom prema drugima rješavati sukobe a ne razgovorom i dobrotom, uvažavanjem i traženjem mira.

Najljepša je rečenica u ovom popisu blaženstava: „Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“

Zar nije dovoljno upravo to za ispunjen i sretan život: znati da nas na nebesima čeka „velika plaća“? Ta plaća nije materijalna, ona je duhovna, ona se sastoji u ljubavi našeg nebeskog Oca i svih svetih u nebu koji čekaju na nas. Među njima su i preminuli članovi naših obitelji, naši hrvatski branitelji koji su svoje živote položili za domovinu, naši umni znanstvenici i oni koji su otvarali oči slijepima svojim istraživanjima i svojim uvidima u Istinu.

Možda nas iznenađuje što Isus obećava kraljevstvo nebesko kao nagradu progonjenima zbog pravednosti! On dodaje: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!“ To mnogima nije jasno i ne čini se da je samo po sebi razumljivo. Obično bismo se nadali da oni koji slijede Gospodina ne bi trebali biti progonjeni, ali to je ipak točno – jer upravo to, da čovjek slijedi Isusa, silno izaziva ne samo Zloga nego i njegove sluge tako da se podižu velike nevolje, dapače laži u kojima se „sve zlo slaže protiv njih“. Može li takav čovjek uopće opstati, kako izdržati takav pritisak kad čovjeka progone i podmeću mu da je ono što nije, da je zao a on sve čini da širi dobro, ali to je upravo izazov i velik razlog da se one koji tako žive – progoni. Zar nije sam Gospodin rekao: „Mene su progonili, i vas će progoniti“ (Iv 15,20) i „ne može biti učenik nad učiteljem“ (Mt 10,24).

Neka nas na kraju ovog razmišljanja potakne molitva bl. Alojzija Stepinca Duhu Svetome da i mi možemo nositi svoj križ radosno i ići u susret Gospodinu koji nas na kraju životnog puta čeka u nebu:

„Duše Sveti Tješitelju, dođi u moje srce sa svojom milošću i svetom ljubavlju i daj mi dar mudrosti; da sa slašću razmatram Božje istine i da mi Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari. Daj mi dar razuma; da što dublje zaronim duhom svojim u otajstvo svete vjere koliko je to u ovozemaljskom vremenu moguće. Daj mi dar savjeta; da se uklanjam zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je više na slavu Božju i naše spasenje. Daj mi dar jakosti; da osobitom odlučnošću svladam sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu. Daj mi dar znanja; da pravo spoznam što i kako treba vjerovati i da ne bih zastranio u duhovnom životu. Daj mi dar pobožnosti; da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječem.

Daj mi dar straha Božjega; da se čuvam grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.“ Amen.