Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na središnjem slavlju Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Petrinja, crkva Preobraženja Gospodnjeg, 18. siječnja 2025.

/2. nkg A: Iz 49,3.5-6; 1Kor 1,1-3; Iv 1,29-34/

Dragi vjernici, poštovani o. Kirko iz MPC, poštovani o. Morane iz ECRH,

Danas po svem svijetu kršćani različitih Crkvi započinju molitvu za jedinstvu. Ovogodišnje moto izabrali su kršćani iz Armenije, uzevši tekst iz poslanice sv. Pavla Efežanima: „Jedno tijelo i jedan duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva.“ (Ef 4,1-13)

Riječ Božja koju smo slušali govori nam o dolasku Krista, Mesije. Ivan Krstitelj u evanđelju po Ivanu otkriva nam tko je taj kojega su svi čekali i koji donosi spasenje svijetu. Neki su, vidjevši njega kako krsti i privlači velik broj ljudi koji su ga dolazili slušati, već govori da je on taj Mesija. No, on je jasno govorio da dolazi onaj kojem on nije dostojan razriješiti obuću na nogama, dakle u odnosu na njega on se nazvao nevrijednim biti mu sluga. A onda je i došao taj trenutak da ga je susreo u mnoštvu koje se došlo krstiti na Jordanu i Ivan se ne koleba, on ga pokazuje i govori: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I što je važno, Ivan otkriva da je Isus Krist zato što je Duh Božji na njemu koji silazi i ostaje na njemu i zato on krsti Duhom Svetim.“ I zaključuje: „Ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« (Iv 1,29-34)

Prelijepo svjedočanstvo. I jasno! Nema dvojbe kod Ivana, on ga poznaje i pokazuje.

Zato je važno krštenje koje mu je podijelio na Jordanu, jer je u tom času Isus predstavljen svijetu, njega pokazuje Ivan i njega Otac nebeski proglašava: „Ovo je Sin moj, ljubljeni, u njemu mi sva milina!“ (Mt 3,17) ili kako donosi ovu objavu evanđelist Luka: „Ti si Sin moj ljubljeni, u Tebi mi sva milina!“ (Lk 3,22)

Ovo je važno ne samo za Isusa, nego i za one koji po krštenju ulaze u njegovo otajstveno Tijelo, postaju članovi njegova naroda, Crkve: mi, krštenici, djeca smo Božja, njegova ljubljena milina! Biti toga svjestan znači imati sigurnost života, znati da nisi sam ili sama, da je Bog s Tobom, onaj koji Te ljubi. To je upravo došao navijestiti Sin Božji kada je postao jedan od nas, kad je postao čovjekom.

Čuli smo u prvom čitanju iz knjige proroka Izaije, navještaj o Sinu Božjemu za kojega prorok donosi Božje riječi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.« (Iz 49,3.5-6)

Naš je zadatak, braćo i sestre, naviještati tu istinu: Isus je Spasitelj svijeta, on je Svjetlo svijeta…

To su imali na pameti i priređivači ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo, izabravši tekst sv. Pavla Efežanima koji oni dovode u vezu s Nicejskim vjerovanjem i ispovijedaju: Krist je Svjetlo od Svjetla za Svjetlo. Znamo da je na Niceji za Krista rečeno da je: Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen ne stvoren, istobitan s Ocem…

Armenija je prva zemlja koja je proglasila kršćanstvo svojom službenom vjerom zahvaljujući prije svega djelovanju sv. Grgura. On je 301. godine obratio poganskog kralja Tiridata. Sv. Grgur je stoga prozvan Prosvjetiteljem. U starini se krštenje nazivalo prosvjetljenjem jer u tom času Krist Svjetlo ulazi u našu dušu, proniče nas i čini ljudima svjetla. Najstariji himan Duhu Svetome kaže: Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti. / Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu. – i sam himan tumači što to znači da nam Duh sjaji u srcu i ispuni nas: Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.

Pozitivno rečeno: s Duhom čovjek ima sve, diže se iz zla u dobro i postaje i sam božanski.

Danas je, braćo i sestre, posebno teško vrijeme za jedinstvo kršćana jer se u svijetu vode krvavi ratovi i međusobno ne samo da se kršćani ne poštuju, nego se i ubijaju. Kako odgovoriti na to stanje?

Vrijeme je za molitvu Duhu Svetome, vrijeme je za vapaj da nas Duh Kristov ispuni i donese nam Krista Svjetlo da bismo i mi bili svjetlo koje je tako potrebno ovome svijetu. Potrebno je zapravo svakom čovjeku i kad smo sa svojim najbližim, mislimo na to da im donesemo svjetlo u srce, da ih ne kritiziramo stalno, da ih prihvatimo, da ih podnesemo, da im pomognemo da imaju više samopouzdanja i da više vjeruju da su ljubljena djeca Božja. Mir počinje u našem srcu i u našim obiteljima.

Molimo se za te male korake, molimo se nam Gospodin naše korake usmjeri u pravom smjeru međusobnom poštovanja, prihvaćanja kao braću i sestre, jer ako smo po krštenju – bez obzira u kojoj Crkvi, ako je to bilo vodom i Duhom Svetim u ime Presv. Trojstva – svi postali djeca Božja, postali smo i braća jedni drugima. Amen.