Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na proslavi 20 godina župe Budaševo
Crkva bl. Alojzija Stepinca, 21. rujna 2024.
Dragi župniče, dragi župljani župe bl. Alojzija Stepinca u Budaševu,
Čestitam vam 20.godišnjicu osnivanja župe!
Što znači za nas kršćane župa, zašto se osniva i koji joj je cilj?
Župa je temeljna zajednica Crkve, ona je obitelj koja okuplja mnogo obitelji i vjernika na jednom području, a na čelu župe je od biskupa postavljen svećenik, župnik. Ona se osniva zbog pastoralnih razloga, naime da tako svećenik bude bliže vjernicima, da poraste međusobna povezanost i blizina među vjernicima. A cilj joj je živjeti Kraljevstvo nebesko, zajedno se truditi njegovati kršćanske vrline, okupljati se na slavlja svetih misa, osobito u nedjelje i blagdane, te poticati rast u duhovnom životu svih vjernika na poseban način kroz svete sakramente pomirenja i euharistije, kroz pobožnosti posvećene Gospodinu i BD Mariji, te svome zaštitniku i drugim svecima.
Čitanja Riječi Božje su određena za današnji blagdan, a to je blagdan svetog Mateja, apostola i evanđeliste.
U Poslanici svetoga Pavla apostola Efežanima (Ef 4, 1-7. 11-13) Apostol nas potiče: „…Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha vezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh — … Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“
Sveti Pavao nabraja kako Bog daje različite pozive i darove ljudima: „On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje…“
Tako je Gospodin pozvao i svetog Mateja da bude evanđelista, a sve u cilju „da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo … do mjere uzrasta punine Kristove.“
Ovo je središnja poruka ovog odlomka Poslanice Efežanima: da usprkos različitim darovima koje imaju pojedinci u Crkvi svi smo pozvani izgrađivati Tijelo Kristovo, odnosno Crkvu… To je naše zajedničko poslanje, tu smo jedno, jer smo jedno Tijelo…
Evanđelje po Mateju (Mt 9,9 -13) opisuje nam poziv svetog Mateja: njega je Gospodin Isus pozvao da ga slijedi: »Pođi za mnom!« A Matej bijaše carinik, koji je čuo Isusov poziv upravo u carinarnici. Slikar Caravaggio upravo je taj trenutak stavio na platno prikazujući začuđenost Matejevu, kao da je pitao Gospodina: „Zar ja?“ Naime, carinici bijahu u narodu prezreni zbog posla koji su obavljali u korist okupacijske rimske vlasti, ubirući za njih porez i uzimajući više od propisanog, za sebe. Možda je i Mateju bio težak to poziv i želio je otići s tog mjesta, da ne bude poruga ljudima, i evo sad se pružila prilika. Tako da on u svojem evanđelju kratko bilježi: „On usta i pođe za njim.“
Može nam se činiti da je Matej bio nagao, jer kako je mogao samo na jednu riječ poći za ovim Učiteljem? No, on ne opisuje da je on sigurno čuo puno toga što se po Palestini govorilo o Isusu, kako je bila jaka njegova riječ, kako je činio čudesa i pomogao mnogim grješnicima i bolesnicima. I on je želio promijeniti svoj život.
Zato je i počastio Isusa, pozvao ga je svojoj kući i tu pripremio gozbu. No, „dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
To bismo pitanje možda i mi mogli postaviti Isusu i njegovim učenicima: zašto se Gospodin druži s grješnicima, zar ne poznaje njihovo zlo i stanje u kojem se nalaze? Pa i Mateja je pozvao, zar nije mogao naći nekog drugog koji je bio moralniji, čišći i bolji od njega?
No, Isus sam daje odgovor kada kaže: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
I mi se trebamo pitati, kakav je naš odnos prema grješnicima, prema ljudima koji su na rubu društva koje možda društvo odbacuje i kloni ih se. Klonimo li se i mi takvih ljudi, ili smo im spremni priskočiti u pomoć?
Župa je mjesto susreta ljudi s Isusom Kristom, o tome prvenstveno mora brinuti i župnik, i njegovi suradnici, i svi vjernici. Jesmo li mi privlačni drugima, pa i onima koje društvo proglašava da su javni grješnici, nepoželjni? Mi smo pozvani u svima prepoznati Krista koji pati, koji je potreban naše blizine i pomoći.
Blaženi Alojzija Stepinac, kojem je posvećena ova župna crkva i čitava župa, bio je čovjek za druge. O tome svjedoče brojni ljudi, svih vjera i bez vjere, svih narodnosti, svih rasa da je on u čovjeku koji je progonjen, u čovjeku koji trpi i teško mu je, prije svega gledao čovjeka kojem treba pomoći. I pomagao je svima.
Sinoć sam baš gledao lijepi prilog u emisiji Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića kako je svjedočila Židovka dr. Esther Gitman o tome da je bl. Alojzije Stepinac nju spasio i zato se ona dala na istraživanje tko je sve spašavao Židove u NDH. Pronašla je mnogo primjera upravo nadbiskupove brige i spašavanja velikog broja ne samo Židova nego i svih ljudi koji su bili ugroženi, koji su bili u potrebi. I ona, koja nije kršćanka, kaže da je nadbiskup Stepinac bio svet čovjek. On je odredio da osam svećenika u Zagrebu nose Davidovu zvijezdu kad je taj znak bio određen za Židove, što je on smatrao sramotnom odlukom vlasti i tako je protestirao te se ta odredba morala povući. On je jasno govorio da pred Bogom nema više rasa nego da postoji samo jedna ljudska rasa, a to je ljudska koja je od Boga stvorena te da nitko nema pravo ljude dijeliti i proganjati samo zbog njihova porijekla ili pripadanja drugoj etničkoj, vjerskoj ili rasnoj skupini.
Molimo danas blaženog Alojzija za ovu župu koja na poseban način promiče njegovu svetost jer nosi njegovo ime i organizira mnoge lijepe događaje i pobožnosti da bi se njegova svetost upoznala, da on štiti svojim zagovorom sve njezine članove te bude primjer svima, osobito onima koji trpe, da treba poput njega strpljivo nositi svoj križ.
Blaženi Alojzije, moli za nas!
Moli za ovu župu i sve njezine članove, za malu djecu i mlade, za odrasle muževe i žene, za naše obitelji, moli za starije i bolesne, moli također za našu Sisačku Biskupiju i sve koji su stradali i trpe i danas zbog potresa i drugih nevolja, moli za čitavu našu domovinu Hrvatsku da ide pravim putem, da se ne da zavoditi krivim ideologijama protivnima čovjeku i od Boga mu danoj naravi i zadaći koju svi imamo, molimo te da nam izmoliš nova brojna i dobra duhovna zvanja – svećenička i redovnička – da bude dovoljno pastira u Tvojoj Crkvi, molimo Te zagovaraj za naše obitelji da se muž i žena ne rastavljaju, da prihvaćaju radosno i s pouzdanjem više djece, da nam ne izumre narod i Domovina, molim Tvoj snažan zagovor za naše duhovne i svjetovne vođe, da budu mudri ali i da se ne boje svoje vjere, da vjera opstane pred navalama zloga u današnjem vremenu koje nosi toliko izazova, molimo Tvoj zagovor za naše starije i bolesne članove, da hrabro nose svoj križ i da se ne boje susreta s Bogom, kojemu svi težimo i idemo u susret.
Dragi naš sveti Blaženiče,
Neka Tvoj lik zasja još jače tako da Te rimski biskup pribroji što prije svetima Katoličke Crkve jer to si bio, i ostaješ naš – kako reče sveti papa Ivan Pavao II. – putokaz i kompas.
Neka je sretna budućnost ove župe i neka se njezina misija nastavlja pod zaštitom svetog Alojzija Stepinca, zagovorom BDM i blagoslovom Božjim. Amen.