Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na proslavi župnog blagdana sv. Marije Magdalene

Sunja, 22. srpnja 2025.

Dragi vjernici, župljani župe svete Marije Magdalene,
Danas slavimo vašu zaštitnicu. Papa Franjo nazvao je svetu Mariju Magdalenu apostolicom. Znamo imamo 12 apostola, ali i Magdalena zaslužuje taj posebni naslov jer je bila navjestiteljica Kristova uskrsnuća, i tu je poruku prva prenijela upravo dvanaestorici apostola.
Kada su, poslije primanja Duha Svetoga, apostoli birali svog dvanaestog člana – jer je Juda otpao, sveti je Petar iznio zahtjev da kandidat mora biti onaj koji je s apostolima bio od početka te može biti svjedok Kristova uskrsnuća. Tako su poslije molitve izabrali apostola Matiju.
Marija Magdalena je na poseban način bila s Isusom kroz vrijeme njegova javnog djelovanja i svjedokinja je Isusova uskrsnuća.

Odnos Marije Magdalene i Isusa
Kod svetog Luke u evanđelju stoji da je Isus iz Marije Magdalene izagnao 7 đavola. To može značiti da je bila teško bolesna, jer u to doba se za svaku bolest smatralo da je neki demon uzrok pa bi to moglo značiti da ju je Isus ozdravio od teške bolesti. Može također značiti da je bila pod utjecajem zlog duha tj. velika grješnica. Ova druga interpretacija je prevladavala u crkvenoj povijesti i na današnji dan su propovjednici uglavnom govorili o Magdaleni grješnici koja se nakon susreta s Isusom obratila i pošla za njim, te mu je bila jedna od bliskih suradnika i suradnica. Isti evanđelista je zapisao da su za Isusom i apostolima išle „žene koje su im posluživale od svojih dobara“ (Luka 8, 1-3) Nigdje u evanđeljima nema zapisano da je Marija Magdalena bila nemoralna žena. Pa ipak ima više izvješća o tome da su javni grješnici, poput carinika Zakeja ili žene preljubnice (Iv 8), nakon što su se obratili bili gorljivi Kristovi učenici. Više su ljubili oni kojima je bilo više oprošteno.

No, nas danas više zanima odnos Isusa i Marije Magdalene u otajstvu Uskrsnuća.
Takvu nam sliku i nudi današnja Božja Riječ, evanđelje po Ivanu (Iv 20,1-2.11-18) koje opisuje susret Magdalene i uskrsnulog Isusa.
Marija Magdalena bila je prva na grobu te nedjelje – evanđelista Ivan – kaže „još za mraka“, međutim grob je bio prazan: kamen grobni bio je dignut i ona je bila sva uznemirena. Otrčala je do apostola Petra i Ivana i to im javila, a oni su potrčali do groba da se uvjere što se dogodilo. Kad je ponovno bila na grobu, ugledala je anđele s kojima je razgovarala. Plakala je pa su ju upitali, zašto plače. Mislila je da su možda grobari pa im je odgovorila da traži Isusovo tijelo kojega tu nema pa ih pita znaju li oni tko ga je uzeo i kamo ga je stavio. Tada dolazi sam Gospodin. No, ona njega ne prepoznaje. Misleći da je vrtlar, i njemu postavlja isto pitanje: „Ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.“ Tada čuje samo jednu riječ: „Marijo!“ i prepoznaje glas Isusov. Zapodijeva razgovor s njim, zove ga „Učitelju!“ Isus joj zapovijeda da javi njegovim učenicima što se dogodilo. Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
Zanimljivo je:
da i Marija Magdalena i apostoli Petar i Ivan nalaze prazan grob ali ne vjeruju da je to zato što je Isus uskrsnuo nego misle da je Isusovo mrtvo tijelo ukradeno;
Marija Magdalena ne prepoznaje uskrsnulog Gospodina po tijelu, po viđenju, misli da je netko drugi, vrtlar;
Marija Magdalena prepoznaje Isusa tek kad ju je on pozvao po imenu, što očituje Isusovu bliskost s njom – kao Dobri pastir, koji kako je sam Gospodin rekao, poznaje svoje ovce po imenu i one idu za njim; zanimljivo mi je tu primijetiti kako je u filmu „Sveti Petar“ apostol Petar tumačio Pavlu da nije moguće zaboraviti ton Isusovog glasa, jer kad si ga jednom čuo, ne možeš ga zaboraviti;
Magdalena na kraju ovog evanđelja više ne plače, ona radosna ide učenicima i navješćuje im što je vidjela i kako je s uskrsnulim Gospodinom razgovarala.
Ne samo da je Isus bio blizak s Marijom Magdalenom – to je on sa svima nama koji ga slijedimo – nego je i ona sama morala veoma voljeti Gospodina.
Prvo čitanje danas, iz Pjesme nad pjesmama (Pj 3,1-4a) sugerira nam ljubav zaručnice prema zaručniku, kojega zaručnica traži po ulicama i trgovima grada i ne može ga naći, ali na kraju sva radosna nalazi ga – kako veli – „nađoh onoga koga ljubi duša moja.“ Sigurno se to može reći za Mariju Magdalenu jer ona je voljela Učitelja, slijedila ga i na kraju najviše plakala za njim kad je bio ubijen i pokopan.
Od svih hrabrih učenika samo je jedan, sveti Ivan, ostao pod križem Kristovim ali su zato njega do kraja pratile: Isusova Majka Marija, Marija Magdalena i još neke žene koje spominju evanđelja.

Mogli bismo tako razmišljati danas i o važnosti žena u Crkvi
Najprije, morali bismo zaključiti kako je Marija Magdalena upravo zbog velike ljubavi prema Kristu njega hrabro slijedila. Nije se bojala što će se s njom dogoditi jer očito je bilo da nije bila isključena mogućnost da se onima koji slijede osuđenoga na smrt nešto dogodi. O tome nas najbolje može poučiti primjer svetoga Petra, koji slijedi doduše Isusa u dvor velikog svećenika, ali u dvorištu uz vatru i na pitanje tamošnjih Židova, pa i obične sluškinje, tri puta zatajuje da poznaje Isusa. Očito se silno bojao za sebe, da se i njemu ne dogodi nešto slično kao i Isusu.
A žene… one se ne boje. Hrabro idu za Isusom, uz njega su – kako na križnom putu gdje ga oplakuju i žale, tako i pod križem.
Nije se dakle bojala… u Prvoj poslanici sv. Ivan kaže: „u ljubavi nema straha, tko se boji nije savršen u ljubavi“ (1 Iv 4,18).

Isus je donio revoluciju ljubavi i praštanja
Kad je Isus uskrsnuo, nije otišao kazniti Heroda i Pitala, nego se pokazivao svojim učenicima i njih je utvrđivao u istini. To je njegova „revolucija opraštanja“ koju je on dao za zadaću i svim svojim učenicima. Kako se danas često otruju odnosi među najbližim članovima obitelji: između muža i žene, između roditelja i djece, između snahe i svekrve, i obratno… No, ako slijedimo Isus put opraštanja, tada ćemo primiti veliku ljubav, jer on je rekao: „Kome se malo prašta malo ljubi, a kome se više prašta viša ljubi.“ Doista koliko bi se brakova spasilo, koliko obitelji ostalo na okupu, kada bi se više opraštalo.
Jer tko je od nas bez grijeha? Ako je dakle Krist nama sve naše grijehe oprostio, kako da i mi ne oprostimo svojim bližnjima!?
Kad nas je Gospodin naučio moliti najljepšu molitvu Očenaš, posebno je od sedam zaziva izdvojio upravo opraštanje kad je rekao: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.« (Mt 6,14-15)
To su svakako važni zaključci današnjega blagdana i pouka za sve nas.
Biti svjedok Kristova uskrsnuća zapravo znači da smo zbog Isusa i mi spremni opraštati onima koji su nas uvrijedili, onima koji su nam čak o glavi radili…
Isusove riječi na križu bile su: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23,34).
Tako je naš Gospodin prekinuo lanac osvete, dao se raspeti i nije se protivio, a svojim je ubojicama oprostio.
Koliko bi bilo manje sukoba, nasilja i nemira kada bi svi slijedili Isusa!
Marija Magdalena je doživjela veliku milost, Isus joj se smilovao svojim ozdravljenjem i/ili oproštenjem. Zato ga je neizmjerno ljubila.
Što znači u biblijskom rječniku „ljubiti“, najbolje sam Gospodin kaže kad izriče riječi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: tko život svoj položi za svoje prijatelje!“ (Iv 15,13) Ljubav je to Božja ne ljudska, ljubav kakvu i mi trebamo nositi u srcu, svjedočiti pred drugima i drugima opraštati.
Tako najbolje svjedočimo o uskrsnuću, tj. o novom životu koji je moguć jedino u Isusu Kristu. Amen.