Homilija na primanju bogoslova među kandidate u Popovači 16.2.2020.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagoslovu orgulja i kandidaturi za đakonat i prezbiterat bogoslova Frana Bijelića i Jurice Nikolića

Popovača, 16. veljače 2020.


ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU /A/

Čitanja ove nedjelje: Sir 15,15-20; Ps 119,1-24…; 1 Kor 2,6-10; Mt 5,20-22a.27-28.33-34a.37

Dragi kandidati za primanje svetih redova, Fran i Jurica, poštovani Rektore bogoslovije s prefektom i duhovnikom, poštovani župniče, poštovani župane i zamjeniče župana, poštovani gradonačelniče, rodbino naših kandidata, braćo i sestre!

Danas imamo dvostruku radost ovdje u Popovači. Blagoslovili smo orgulje i slavimo primanje vaših sinova, Frana i Jurice u kandidaturu za đakonat i prezbiterat. K tome slavimo misu bl. Alojzija Stepinca, suzaštitnika župe Popovače, koja ove godine obilježava 75 godina postojanja. A  župu je upravo ustanovio i vašu crkvu gradio naš sveti blaženik kard. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup.

Nedavno smo proslavili njegov spomendan, 10.veljače, kada smo obilježili i 60.godišnjicu njegove svete smrti.

On je velik svjetionik čitavom našem hrvatskom narodu i suvremeni naš najveći zaštitnik. Neka osobito brani i štiti vas, dragi župljani Popovače!

Riječ Božja nas danas poučava o Božjoj mudrosti koju trebamo i mi slijediti.

–         „Ako hoćeš možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran“ (Sir 15,15) – Ova rečenica starozavjetnog mudraca Siraha odiše optimizmom, vjerom u čovjekovu volju: ako hoćeš možeš! No, nije sve u našoj, ljudskoj moći. Puno toga ovisi u našem životu o drugima, o okolnostima u prirodi, u društvenim zbivanjima… Znamo kako su i mnogi sveci, recimo sv. Augustin, željeli obraćenje i promjenu života, ali nisu mogli dok im nije bilo dano. Sveti naučitelj tada je zaključio: „Sve je milost“. I vjera i biti vjeran Božji je dar, milost je Božja. Pa ipak, nešto možemo sami izabrati, i to baš  mi i nitko drugi umjesto nas, na što ne mogu utjecati nikakvi ljudi, nikakve okolnosti… to je naše prihvaćanje Isusa, njegove ljubavi i njegova dara. To ovisi o nama, samo o nama, želimo li ga prihvatiti ili odbiti. Kako su to ozbiljni izbori, govori Sirah kada kaže: „Pred čovjekom je život i smrt“, ali iznenađuje kad nastavlja: „što on više voli to će mu se dati“. Doista, kad netko jako nešto želi to će i postići, a kada nam nije stalo ili nam je premalo stalo do nečega, to se neće ili će se tek djelomično ostvariti… Vjeruj i bit će ti! To je poruka za nas: samo povjerenje do kraja polučit će uspjeh.

–         Sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima govori o mudrosti, ali to nije „mudrost ovoga svijeta… nego Mudrost Božja, u otajstvu, sakrivena“ (1 Kor 2,6). Mnogo ima i bilo je filozofa – tj. onih koji ljube mudrost– ali prava mudrost je od Boga, skrivena u misteriju dolaska Sina Božjega na ovaj naš svijet… Kad danas kažemo: taj je filozof, to gotovo zvuči ponižavajuće, kao da kažemo da je taj daleko od stvarnosti, on samo filozofira, umjesto da se lati posla… Doista, nije ljubav prema Mudrosti u tome da se poigravamo raznim pojmovima, da dokazujemo svoju učenost i pamet, ne! Mudrost je dar Duha Svetoga, što znači moći izabrati dobro, a odbaciti zlo. To nije u životu, u konkretnim situacijama, tako lako, ali je neprestano potrebno tražiti Božje svjetlo – i naći ćemo, dobit ćemo taj dar, prosvjetljenje u svojim traženjima i dvojbama…

–         „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (ib., 10) Ove Pavlove riječi često se koriste da opišemo nebo kao ono o čemu nemamo gotovo nikakvog iskustva, što ne možemo poznavati. S druge pak strane, to znači udivljenje pred veličinom Božjega dara: jer Bog nas toliko voli da će nas neizmjerno više iznenaditi negoli što to mi možemo očekivati! Ovdje je zapravo to rečeno da bi nam Apostol ukazao na veličinu Božje mudrosti koja dolazi od Duha Svetoga: „jer to nam Bog objavi po Duhu koji sve proniče, i dubine Božje“ – kaže.

–         Isus nam u današnjem evanđelju kaže: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,20) Očito je Isus imao loša iskustva s pismoznancima i farizejima. Oni su predstavljali najpobožniji sloj židovskog naroda, ali su ostajali više na vanjštini negoli što su išli u dubinu. Nisu vršili Božje zapovijedi iz ljubavi prema Bogu, nego, mogli bismo reći, iz ljubavi prema sebi, da ih ljudi slave, da dobiju veće poštovanje naroda, da dobiju prva mjesta… pa premda su vršili sve propise Zakona, nisu to činili s pravom motivacijom, i Isus je njihovu pravednost proglasio nedostatnom, tražeći od svojih učenika da njihova pravednost bude veća! A što to znači? Isus je to pokazao na primjerima, kako su to činili „stari“, a kako to moraju činiti njegovi učenici. Prvo, pitanje ubojstva. „Ne ubij!“ je, znamo, peta zapovijed Božja, no Isus traži više: ako se tko i samo srdi na svoga brata, bit će podvrgnut sudu! Osim dakle fizičkog ubojstva, Isus raspoznaje i duhovno ubojstvo, kad se drugome može ubijati volja za životom ogovaranjem, krivim optužbama, podmetanjem… sve je to opasno i za sve to ćemo biti suđeni. To znači da se kršćanin treba kloniti svakog i fizičkog i psihičkog nasilja nad svojim bližnjima. Drugo, Isus ističe preljub. Preljub nije samo čin bračne nevjere, nego i sama pomisao na blud, kad se očima i mislima griješi, što on naziva „preljub u srcu“. Srce dakle treba očistiti, misli držati pod kontrolom i izbjegavati svaku misao, da ne bi postala grješni čin. I treće, prisega. Gospodin kaže da se ne valja zaklinjati, nego je dovoljna riječ „Da, da – ne, ne!“ Držati do zadane riječi znači biti, kako i kažemo, „čovjek od riječi“, da što govorimo to i činimo.

Mnogo je životnih situacija u kojima se mi, kršćani nalazimo svakodnevno. Pitanje je možemo li uvijek na pravi način na njih odgovoriti. No, čeznemo li za mudrošću Božjom, i molimo li se Duhu Svetom, primit ćemo one darove koji su nam potrebni da budemo iskreni i pravi učenici Krista, Učitelja.

To želim i vama, dragi Fran i Jurica, da izabirete uvijek u životu Božju mudrost, da budete vjerni i da vaša riječ bude „Da“ Bogu i da tu riječ cijelim svojim životom potvrđujete. Tako ćete biti sretni ljudi, a i oni kojima ćete biti poslani u vama će imati potporu i uzor, vođu i brižnog slugu. To je ispravno shvaćanje svećeničke službe prema kojoj težite i na koju se pripremate, a ovim vam današnjim događajem Crkva otvara širom vrata da ju mognete i ostvariti.

Neka vaš život bude poput blagoslovljenih orgulja koje svojom skladnom glazbom podupiru pjevanje, tj. slavljenje Boga. Tako i vi proslavljajte svojim životom i službom Boga i veselite Crkvu njegovu. Lijepo nas sviranje orgulja i pjevanje na slavu Bogu uzdiže, omogućuje nam da smo u molitvi bliže Bogu. No zato instrument mora biti ugođen, svi tonovi skladni i čitava izvedba simfonična tj. u suglasju. Tako i vi, a i svi mi, braćo i sestre, trebamo svojim životom pjevati skladnu pjesmu Bogu, proslavljati ga i veseliti Crkvu Božju. Neka nam u tome pomogne bl. Alojzije Stepinac i sv. Alojzije Gonzaga. Amen!

Pin It on Pinterest