Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na potpisivanju povelje o obnovi župne crkve u Hrastovici
Hrastovica, 21. rujna 2025.
Dragi župniče Mate, dragi župljani ž. svetog Bartola ap., dragi vjernici,
Danas ovim slavljem obuhvaćamo nekoliko, barem tri važna događaja: prvi je 22. godišnjica posvete župne crkve sv. Bartola ap. i tim povodom blagoslov radova na obnovi župne crkve poslije potresa i polaganje nove povelje u njezine temelje, druga je proslava blagdana sv. Mateja apostola i treća je ulazak vašeg župnika u kler Sisačke biskupije.
Nedjelja današnje Riječi Božje (25.kg C) govori o tome kako Boga treba staviti na prvo mjesto u životu pa neće biti zanemarivanja ni varanja siromaha jer tako traži Gospodin.
U čitanju iz Knjiga proroka Amosa (Am 8,4-7) Bog opominje one koji se bogate na račun sirotinje, te im prijeti da će ih kazniti, kao i da će siromahe zaštititi. Trgovci su prvi na udaru te kritike jer varaju na mjerama i tako pljačkaju kupce. Bog čuje vapaje onih koji su u neimaštini i na čiji se račun bogati bogate i obećava da će siromahe zaštititi.
U evanđelju po Luki (Lk 16,1-13) Gospodin međutim kao da hvali nepoštenog upravitelja koji se, kad mu je gospodar najavio otpust iz službe upravitelja, snalazio tako što je smanjio zaduženja pojedinih dužnika da bi tako sebi stekao simpatije i mogućnost da nakon službe preživi. Premda Gospodin ne hvali nepoštenje, hvali snalažljivost jer „sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetlosti“ – kaže. Pouka Kristova je zapravo u tome da bismo i mi, koji smo Božja djeca i njegovi učenici, trebali snalažljivije upravljati zemaljskim dobrima, te da tako vjernošću u malim i manje važnim stvarima steknemo nagradu u onoj najvažnijoj stvari, a to je stjecanje Kraljevstva nebeskoga.
Sveti Matej bio je, mogli bismo reći, na neki način takav upravitelj koji je za tadašnju rimsku vlast u Izraelu prikupljao poreze pa je mogao i tražiti više, ali i manje. Očito je Isusu zapeo za oko jer je bio pošten, što je bila prava rijetkost u tom poslu u to vrijeme. U svakom slučaju, Isus ga je pozvao i on se odazvao.
Poruka Isusovih riječi ove nedjelje je: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ To najprije znači, da trebamo biti svjesni tko smo: mi nismo gospodari, mi smo sluge koji upravljamo Božjim darovima i to da imamo i kuća, i zemlje, i obitelj – ženu, odnosno muža i djecu i ukućane – nije naša zasluga nego Božji dar. On je dao da sve to možemo i zato mu moramo biti zahvalni, ali moramo znati što je najvažnije, i tko je darivatelj svega: tako da se naše srce ne priveže ni uz kakvo bogatstvo nego jedino uz Boga. On je jedino pravo bogatstvo.
Tko je toga svjestan, taj ne hlepi bez mjere za stjecanjem imanja; taj prije svega ne vara – kao kod proroka Amosa, oni koji prijevarom žele steći bogatstvo; nadalje, zemaljska dobra samo su sredstva, a nikada cilj našega života – po njima možemo učiniti neke dobre stvari, ali zato moramo biti svjesni da ih dugujemo onome koji nam ih je dao i našoj braći i sestrama koji nemaju; i treće, potrebno je u danom momentu biti spreman sve izgubiti da bi se steklo jedino pravo blago, a to je – Bog. Radi svoje duše mučenici su se bili spremni odricati i života, premda su ga voljeli kao i svoje bližnje, no nisu mogli počiniti grijeh nevjere prema Bogu koji je iznad svega, darivatelj života i onaj kojemu sve pripada.
Poslanica svetoga Pavla učeniku Timoteju (1Tim 2,1-8) poziva sve na molitvu za vladare, za one koji su na vlasti da čine dobro i brinu se za mir u kojem narod može živjeti spokojno. Apostol izričito kaže kako traži da muškarci podižu svoje ruke prema Bogu u čistoj savjesti: „čiste ruke bez svađe i raspre“. A znamo koliko je onih vladara koji ne štite mir nego upravo suprotno, spremni su za svoje ideje žrtvovati tisuće ljudskih života. Za takve trebamo još više moliti. Mir će doći kao djelo pravde, a pravedno je da se na prvo mjesto stavi Bog jer ako se njega ne poštuje ne poštuje se ni čovjeka.
A što da kažemo o srdžbama i raspravama, koje nikud ne vode, samo ozlojeđuju ljude? Kako je moguće odustati od srditosti ako mislim da sam samo ja u pravu, a ne vidim i ne želim čuti drugoga koji možda također ima neke razloge zašto postupa upravo ovako a ne onako kako ja očekujem?
Vaš je župnik od sada dijecezanski svećenik. Bio je redovnik, i tu mu ljubav prema svetom Franji nitko ne može uzeti – na kraju i ja sam franjevački trećoredac i volim duhovnost male braće svetoga Franje, ali u okolnostima u kojima smo se našli ja sam Matu primio u dijecezanski kler i tako i njemu i vama pružio zadovoljstvo da on ima župu, a vi župnika. Molim vas sve, molitvom poduprite svoga svećenika da bude dostojan službe koju vrši, da ju vrši ponizno i na korist sviju, da se ne umori činiti ono što Krist traži od svojih apostola, a primjer mu je i zaštitnik sv. Matej evanđelista: biti navjestitelj evanđelja u brizi za siromahe i najpotrebnije. Amen.