Mons. Vlada Košić, biskup sisački

Homilijana na prvi dan devetnice u čast sv. Kvirinu

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 26. svibnja 2020.

Danas, na prvi dan devetodnevne priprave za svetkovinu sv. Kvirina, našeg biskupijskog zaštitnika, slušali smo, braćo i sestre, Riječ Božju.

Bog nam govori u čitanju iz Djela apostolskih (Dj 20, 17-27) kako je sveti Pavao naviještao Evanđelje Isusa Krista poganima i pred smrt je poručio da je sve učinio što je mogao: „ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas… nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega“ Za sebe kaže da je „okovan Duhom“ i dok ide u Jeruzalem, jer Duh Sveti mu u svakom gradu jamči da ga čekaju okovi i nevolje… no on se ne boji jer zna da mora dovršiti trku i službu riječi koju je primio od Gospodina…

Tako je i sveti Kvirin, biskup Sisciae, naviještao Evanđelje, Isusa Krista svojim vjernicima i svim ljudima u ovom gradu i biskupiji, krajem 3. i početkom 4. st. Kao biskup i on se trudio biti svima sve, obilaziti svoje i hrabriti ih da ustraju u vjeri u Isusa Krista. Dakako, i Rimljanima koji su bili pogani, nije se bojao ispovjediti svoju vjeru… Vjerojatno je tako i došlo do toga da ga se sumnjiči da nije lojalan caru kojem se moralo iskazivati ne samo poštovanje, nego ga se moralo i častiti poput božanstva jer su rimski carevi za sebe i svoje podanike imali božanske atribute. Kvirin je znao da to nije istina, da je to ljudska oholost i želja da se bude ono što ljudi nisu i ne mogu biti pa je svoje klanjanje iskazivao samo Bogu i Isusu Kristu, Sinu Božjemu.

Evanđelje po Ivanu (Iv 17, 1-11a) je Isusova velikosvećenička molitva u kojoj se on obraća Ocu. On mu zahvaljuje što mu je darovao učenike koji će ostati u svijetu sada kad on odlazi k njemu. Jer došao je čas da proslavi Oca. Kako je utješno i lijepo znati da se Isus molio svome Ocu za nas, svoje učenike: „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.“ Isus je molio svoga Oca da mi, koji vjerujemo u njega, ostanemo u njemu makar je on otišao k Ocu. Mi trebamo biti u svijetu, ali ne od svijeta. To je dakako teško, ali to je naša zadaća: unositi u ovaj svijet jednu novu nadu, novi pogled na život, pouzdanje u Boga koji nas smatra svojom djecom i brine se za nas.

Prvi je dan devetnice svetom Kvirinu, a ujedno peti dan devetnice Duhu Svetome. Sveti je Pavao, čuli smo, bio „okovan Duhom“. Tako i sveti Kvirin bio je pomazan Duhom Božjim da izvrši Božje djelo ovdje, u Sisku. I on ga je vjerno izvršio. Sijao je sjeme Božje Riječi, ali je i svojim primjerom, i osobito svojom mučeničkom smrću dao primjer života kao učenika Isusa Krista, onoga koji se oslanja na Boga jedinoga.

Danas Crkva slavi još jednog sveca. To je sveti Filip Neri (Firenca 1515.- Rim 1595.) koji je živio u teškom 16.stoljeću, kada se naš narod ovdje u Sisku borio s Osmanlijama. Ovdje se odigrala povijesna sisačka pobjeda 1593., a svetac je umro 1595. On je postao putujući propovjednik i neumorni posjetitelj najsiromašnijih četvrti grada Rima, najzapuštenijih bolnica, najmračnijih zatvora – posvuda pronoseći svjedočanstvo tople kršćanske ljubavi. Nebeski je zaštitnik mladih jer je uspostavio Oratorij, temelj organizacije koja će 1575. biti u potpunosti odobrena pod naslovom “Kongregacije oratorija”, kako bi se, po mogućnosti u njegovu stilu “obrazovanja kroz razonodu”, nastavilo njegovo djelo pomaganja napuštenoj djeci. Njega rado zovemo „veselim svecem“, svecem koji se igrao s djecom, onim koji je okupljao mlade da ih otme ulici i usmjeri prema Bogu i onome što je dobro.

“Povuci se, Gospodine, povuci se. Zadrži val svoje milosti” – govorio bi kada bi mu srce bilo ispunjeno radošću i zahvalnošću. Istovremeno je Gospodina molio neka mu drži ruku na glavi jer će “u protivnome Filip, bez Tvoje pomoći, činiti po svome”.

Za vrijeme svete mise ponekad bi ga znala obuzeti ekstaza, ali je on, kako bi spriječio da se ti “ushiti” prometnu u jalove spektakle, uz misal spremnu za korištenje držao i knjigu dosjetki župnika Arlotta. Na kraju svete mise, otpuštajući vjernike, običavao je reći: “Završilo je vrijeme vaše molitve, ali i dalje traje vrijeme za činiti dobro.” On je molio Duha Svetoga: „Izmoli za mene:– dar mudrosti, kako bih mogao više voljeti nebo od zemlje i znao razlikovati istinu od laži;
– dar razuma, kako bi se u moj duh utisnula otajstva Božje Riječi;
– dar savjeta, kako bih mogao izabrati pravi put u dvojbama;
– dar jakosti, kako bih se hrabro i ustrajno znao boriti  s dušmanima;
– dar znanja, kako bih mogao djelovati s čistom nakanom na veću slavu Božju;
– dar pobožnosti, kako bih mogao postati pobožnim i savjesnim;
– dar svetog straha Božjeg kako bih u svim mojim duhovnim blagoslovima zadržao poštovanje, samozataju i trijeznost.“

I sveti Kvirin i sv. Filip Neri slavili su Euharistiju. Prvi je bio biskup, drugi prezbiter. Sveci su uvijek kroz povijest živjeli od Euharistije. I mi to osjećamo i znamo. Osjetili smo to posebno u ovo vrijeme epidemije kada nismo mogli svi biti sudionici Euharistije u našim crkvama i to je za mnoge vjernike bilo bolno iskustvo. Nekako je tu prazninu zamijenio prijenos svetih Misa preko TV ili radija, no to nije bio živi susret s Isusom kao kada smo na Misi. Zato Bogu zahvaljujemo na tome što opet možemo zajedno slaviti Euharistiju. Kada je počela ta nevolja i bili nam zabranjeni zajednički skupovi, rekao sam: na blagdan sv. Kvirina pjevat ćemo Te Deum – Tebe, Boga hvalimo! Zahvaljivat ćemo što smo pobijedili tu zarazu, što su ozdravili oboljeli, što je naš narod spašen. I doista, tako će i biti.

Tako se pokazuje, u nemogućnosti slavlja Mise, što ona nama kršćanima znači: Mi ne možemo bez Euharistije, govorili su prvi kršćani, to smo govorili i mi ovih proteklih dana i tjedana. Zato bez straha sudjelujmo radosno u ponovnim slavljima Euharistije u kojoj nam sam Gospodin dolazi da nas nahrani sobom i dade nam život vječni.

Tako i mi, braćo i sestre, potaknuti Božjom Riječju te primjerom svetih, osobito sv. Kvirina i sv. Filipa Nerija, molimo svjetlo Duha Svetoga. Molimo za naše mlade, molimo za bolesne i stare, molimo za čitavu Crkvu i sav svijet, a osobito za ovaj naš grad Sisak, Sisačku biskupiju i našu domovinu Hrvatsku. Amen.