Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi za poginule u Drugom svjetskom ratu i poraću
Glina, 8. srpnja 2018.
Draga braćo i sestre,
Danas je 14.nedjelja kroz godinu, no mi ovu svetu misu slavimo s posebnim mislima i molitvama za poginule u Glini i okolici u Drugom svjetskom ratu i poraću. Za njih smo postavili i posvetili križ u gradu, tzv. “bijeli križ istine” s natpisom da je postavljan u spomen na tisuće pripadnika hrvatskoga domobranstva ubijenih na deset stratišta u srcu Banovine. Bez sudski dokazane krivnje 1945. hrvatski domoljubi ubijani su na Poglediću, u Šibinama, Šaševoj, Majskim Poljanama, Stankovcu i Brnjeuški, a najviše ratnih zarobljenika, oko 30.000 iz postrojbi njemačkoga Wehrmachta, nestalo je s livada i stadiona na desnoj obali rijeke Gline, upravo ovdje u blizini sadašnje crkve.
Zašto smo podigli ovaj križ i zašto se molimo za poginule zarobljene hrvatske i njemačke vojnike i civile koji su pobijeni u Glini i okolici te im se ne zna ni za grob? I danas na žalost, tolike godine poslije tih događaja – preko 70 godina je već prošlo otada – postoje oni koji ne haju za te ljude, za njihove grobove i njihov spomen. I mene nazivaju da rehabilitiram neke fašiste, a ja se sa svima vama, dragi vjernici, samo molim za pokojne, koji su poginuli u strašnoj osveti – samo zato što su bili „na drugoj strani“. Je li to dostatan razlog da se nekoga liši ljudskog dostojanstva i da mu se uskrati osnovno ljudsko pravo koje uključuje i dostojan pokop i grob? Mi znamo da su totalitarni režimi posijali puno žrtava i nemilosrdno se obračunavali sa svojim protivnicima. No, mi kršćani mislimo da su i protivnici, pogotovo kad su zarobljeni i više nisu naoružana prijetnja, ljudi koji zaslužuju postupak koji im jamče tolike međunarodne konvencije, npr. Ženevska i druge, prema kojima se sa zarobljenicima treba postupati humano , ne mučiti ih nego ih ljudski tretirati… To sve nisu imali oni koje kao žrtve danas prinosimo pred Božje lice moleći za njih vječni mir, Božje oproštenje i ljudski pijetet. Naime, i oni su bili nečiji očevi i sinovi, nečiji supruzi i djeca, i za njima su plakale njihove žene, majke, djeca… Borili su se, možda i na silu unovačeni, bio je rat, i njihova je strana izgubila bitku, rat… zar zato oni više nisu bili ljudi?
Baš najgori odnos prema zarobljenicima pokazivali su partizani poticani komunističkom totalitarnom ideologijom. Sjetimo se samo Bleiburga i Križnog puta na kojem je svoj život skončalo oko pola milijuna Hrvata. A zašto? Najprije jer su Englezi protivno Ženevskoj konvenciji, koja naređuje da se ne smiju zarobljenici predati vojsci koja ih goni – a oni su predali zarobljene Hrvate partizanima – a ovi su bili tako okrutni da to ne bi bile ni zvijeri!
I onda nam – i to još danas, 2018.! – daju pouke mentalni nasljednici totalitarizma koji je počinio te stravične neljudske zločine pobivši naše sunarodnjake i tolike druge da mi revizioniramo povijest! Doista, mi katolici se u ovoj zemlji – za razliku od vladajućih, koji se bilo koje boje bili, nisu do danas usudili reći istinu o ogromnim žrtvama koje je našem narodu i drugim narodima nanio komunistički režim, njegova revolucija i njegov vođa: bio je zvjerski progon svega ljudskoga, zatiranje čovjekova dostojanstva i genocid nad našim narodom, ne bojimo tražiti i reći istinu.
Govore nam slično i oni koji lažima i danas vladaju javnim prostorom u Hrvatskoj, ističući upravo Glinu kao primjer hrvatskim zločina nad srpskim stanovništvom i na tome grade svoje neprestane neistinite optužbe nad čitavim našim narodom. A istina o njihovih preko 5 tisuća žrtava je da je doista režim NDH 1941. počinio zločin nad 260 Srba. Odakle to znamo? Iz pera jednog katoličkog biskupa koji je prvi to zlodjelo osudio, naime iz pisma nadbiskupa Alojzija Stepinca poglavniku Paveliću u kojem je oštro naš Blaženik napisao: „Poglavniče! Ovaj čas primio sam vijest da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću da podignem svoj glas i kažem da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa vas molim da poduzmete najhitnije mjere na cijelom teritoriju NDH da se ne ubije ni jedan Srbin ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti…“ Te riječi je nadbiskup napisao 14.svibnja 1941. Tu on nigdje ne spominje tisuće pobijenih, niti spominje pravoslavnu crkvu u kojoj je navodno bio izvršen zločin. Ali oštro osuđuje kažnjavanje smrću onih kojima se nije dala nikakva prilika da se pravno odnosno sudski brane i spominje propast a on želi blagoslov domovini.
Dakle, zalažemo li se mi za reviziju povijesti? Dakako! Pa mi ne samo da smo u bivšoj komunističkoj državi 45 godina živjeli u laži, nego već 27 godina u tzv. slobodnoj Hrvatskoj mi i dalje slušamo laži koje veličaju partizane i komunističke zločince, a istina se ne smije pojaviti ni na Hrvatskoj radio televiziji, ni u školskim udžbenicima… Još se uvijek klanjamo zlatnom teletu laži i podjela koje su nam podmetnuli i kojima su nas učili – kako bi rekao jedan narodni zastupnik ovih dana – „šumski razbojnici“! A što su to drugo negoli oni koji pljačkaju zlatne zube žrtvama i daju ih svojim tzv. suborcima. A danas takvi još uvijek vladaju Hrvatskom i zato je toliko otpora u javnom prostoru prema nama koji promičemo istinu. No, istina će izići na vidjelo, to je samo stvar vremena, no najgore je što laži truju dušu mnogim ljudima i trebat će više naraštaja da se dušu našega naroda očisti od toga zla. Zamislite samo ovo: svi dokumenti i istraživanja ozbiljnih povjesničara i objektivnih istraživača govore da je npr. u Logoru u Jasenovcu ubijeno gotovo tisuću puta manje ljudi negoli je to bila službena brojka kojom se manipuliralo toliko desetljeća, a i danas se ne prihvaćaju od službenih jugo-povjesničara istine o tome nego se stalno podgrijavaju ti lažni mitovi i opterećuju naš narod. Očito namjerno! A kakav to pokvareni um mora biti da tisuću puta preuveličava neki događaj, koji jest strašan ali koji je bio ograničenog razmjera, no ovako se očito želi i dalje vladati ljudima i savjestima koje ne mogu doći do slobode bez istine! A oni koji govore istinu su progonjeni i sprječava im se pristup u medije, dok oni koji govore laži i dalje mogu mirno nastupati i zavoditi narod…
Riječ Božja koju smo danas čuli govori o pokvarenosti izraelskog naroda. On je doduše bio Božji izabrani narod, ali se odmetnuo od Boga i često ga nije slušao niti vršio njegove zapovijedi pa su proroci u SZ opominjali narod i narodne vođe da se vrate na pravi put.
Tako i prorok Ezekiel. Njega Bog šalje izraelskom narodu i kaže mu: „šaljem te narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.“ (Ez 2, 2-5)
I dok u SZ Ezekiel, premda ne postiže svrhe kada navješćuje Božju volju svome narodu, on je prepoznat kao Božji prorok, u NZ Isus u rodnom Nazaretu nije prihvaćen kao prorok, dapače njegovi ga sunarodnjaci odbacuju. Zato Isus kaže: „nitko nije prorok u svom domu i zavičaju – nemo propheta in patria sua“ (Mk 6,1-6). Prevelika blizina s Isusom čovjekom zamračuje oči onima koji i tako ne žele čuti njegove riječi i vidjeti istinu koju im on naviješta. Kada se o nekom ili nečemu „sve zna“, tada je teško doći do istine koja je objektivna i realna, jer ju ta takozvana istina koja se već proširila i koja je opće prihvaćena ne želi prihvatiti.
I to je upravo naš hrvatski problem. I tko će drugi podmetnuti leđa nego mi kršćani, katolici koji se ne bojimo za sebe niti imamo ikoje druge interese negoli koji želimo Isusu služiti u ljubavi i istini, te smo spremni i na žrtvu poput njega koji se iz ljubavi za sve nas žrtvovao?
Zanimljiv je i tekst svetog apostola Pavla u kojem on kaže da će se još više hvaliti svojim slabostima, dapače, kaže: „uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,7-10). Naime, i u Rusiji sinoć bilo je kažu preko 40 tisuća onih koji su bili protiv Hrvatske, navijali su protiv nas, a ipak je Hrvatska pobijedila! Tako i mi… premda nam mnogi podmeću i krivo prikazuju, premda se bore protiv istine i čini se da prevladavaju… optužuju nas i progone, no – pobijedit ćemo mi ako smo s Kristom Isusom koji je jedini „put, istina i život“ (Iv 14,6) i kojega jedinog treba slijediti.
Samo nas Krist može humanizirati, da ne okrećemo glavu ni od kojeg čovjeka, da se s poštovanjem odnosimo i prema žrtvama komunizma i žrtvama fašizma, da u čovjeku vidimo dijete Božje pa ma kakav on bio, da se ne bojimo moliti i za neprijatelje… Samo nas Krist može učiniti ljudima dostojnima toga imena… neki na žalost ne zaslužuju to ime, a ipak naše nije suditi im nego im pomagati, prosvjetljivati one koji ne vide, slijepe izvoditi na svjetlo i zarobljene na slobodu.
Gospodin koji je jedini sudac svakog čovjeka i čitavoga svijeta neka svu našu poginulu braću i sestre, sve žrtve ali i sve počinitelje zločina takne svojom milošću, prigrli svojom ljubavlju i uvede u kraljevstvo ljubavi i mira. Amen.