Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi za jedinstvo kršćana
Sisačka katedrala, 19. siječnja 2014.
Draga braćo i sestre,
Poštovani predstavnici drugih kršćanskih Crkava: SPC paroh sisački o. Veselin Ristić i umirovljeni o. Petar Olujić, pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine gđa Elina Braz de Almeida, dragi vjernici kako naše Katoličke tako i Pravoslavne i Evangeličke Crkve!
Danas, na drugu nedjelju kroz godinu, kako je po reformi liturgije Drugog vatikanskog sabora odlučeno, slušali smo čitanja: prvo, iz Izaije proroka, zatim Psalam 40., drugo čitanje iz Prve poslanice sv. Apostola Pavla Korinćanima i Evanđelje po sv. Ivanu.
Prorok u prvom čitanju (Iz 49, 3.5-6) donosi Božje obećanje da će se on proslaviti u svom narodu, Izraelu. Bog želi sabrati svoj narod, koji se raspršio, koji se sveo samo na „ostatak Izraelov“. Bog je, dakle, onaj koji okuplja svoju zajednicu, želi da bude zajedno, a ne raspršena. Slika je to dakako za jedinstvo židovskog naroda, ali možemo reći i za Crkvu, koja je novi Izrael. U ovoj Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, upravo od 18. do 25. siječnja, već više od sto godina (točnije od 1908.) kršćani svih zajednica mole se za jedinstvo. Međutim mi smo svjesni da su preduga stoljeća u kojima su se podjele među nama učvrstile i da mi sami ne možemo to riješiti i obnoviti izgubljeno crkveno jedinstvo. Stoga sam Bog dolazi. Prorok to naviješta: premalo je da dođe sluga, treba doći Mesija, koji je „postavljen za svjetlo narodima“.
Psalam 40. izriče baš taj dolazak Mesije. Kao da on sam kaže: „Evo dolazim, Bože moj, vršiti volju tvoju“. Spasitelj dolazeći na svijet izvršava Božju volju, on obavlja jedinstvo svih ljudi, on donosi svim narodima mir.
I sveti Pavao na početku svoje Prve poslanice Korinćanima naviješta: „Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista“ (1 Kor 1,3). On se osjeća pozvan za apostola, svjestan da je u zajedništvu „sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.“ U tome je upravo ekumenski stav: mi znamo da pripadamo jedni drugima, bez obzira na kojem mjestu i u kojoj zajednici netko slavi ime Isusovo. On, Isus Krist, svima nama, svojim učenicima, kršćanima svet je najvažniji, on nas sabire i on od nas čini jedan, svet narod.
Ivan Kristitelj je ne samo prorokovao da će doći Spasitelj, nego on ga je i pokazao: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! « Ivan je posvjedočio o Isusu: »Onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« (Iv 1, 29-34
Isus je doista jedini Sin Božji, Bog koji je došao k nama ljudima, da bi nas oslobodio od grijeha ovoga svijeta. On je donositelj Duha Svetoga koji nas, slabe ljude, posvećuje i čini da možemo živjeti božanski život.
Grijeh svijeta je i podjela koja je vidljiva u Crkvi Božjoj. Ni Krist nije podijeljen, pa ni Crkva ne smije biti nego samo jedna. Ona to i jest, u svojoj duhovnoj dimenziji, jer posjeduje jednog istog Duha, ali nije i u svojoj pojavnoj vanjskoj dimenziji. Zato se mi želimo i moramo moliti: da Krist podari mir svojem vjernom narodu, da nas razlike ne udaljuju, da ne budu prevelike i da ne ostanu zauvijek razdjelnice među nama, nego da nas obogaćuju i čine svjesnima kako smo, premda različiti, u Kristu Gospodinu svi koji u njega vjerujemo – jedno.
Amen.