Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi sa zazivom Duha Svetoga na početku nove školske godine u Katoličkoj osnovnoj školi u Sisku

Pastoralni centar katedralne župe, 10. rujna 2025.

„NAŠ NAJVEĆI SAN JE MIR A NE RAT“ – poruka je Svetog Oca pape Lava XIV. izrečena prije nekoliko dana – Misa Veni Sancte, 10.9.2025.

Draga djeco prvog i drugog razreda naše Katoličke osnovne škole u Sisku, dragi roditelji naših učenika, draga ravnateljice i učiteljice, dragi vjeroučitelju, drago školsko osoblje, dragi svećenici i dragi vjernici,

Na početku smo školske godine 2025./2026. i kao i uvijek svako djelo započinjemo molitvom. Naša molitva je ovaj puta upućena na poseban način Duhu Svetome – i stoga se ova misa zove Veni Sancte – misa Dođi Duše! Duh Sveti je onaj koji nadahnjuje svako dobro djelo, on podupire ljubav i povezuje nas s Bogom Ocem i Bogom Sinom, on je graditelj zajedništva jer On stvara Crkvu. Zato ga trebamo i čeznemo da On vodi naše misli, riječi i djela, da On bude u svim našim nastojanjima. I ne samo na početku nego čitave školske godine.

Papa Lav XIV. je prije nekoliko dana rekao: „Naš najveći san je mir a ne rat!“ Doista, danas kad se u Ukrajini i u Palestini te na nekim drugim dijelovima svijeta vode ratovi u kojima ginu ljudi, pa i djeca, mi želimo reći da je naš san mir a ne rat. A tko će dati da se naš san pretvori u javu, u stvarnost? Duh Sveti. Jer On je Duh mira, Duh ljubavi, Duh žara za dobro i Duh koji spaja, Duh koji ne razjedinjuje. Ali s njim treba surađivati.

Kad  tako razmišljamo o Duhu Svetome, kojeg je Isus obećao svojim učenicima i koji je sišao na apostole na dan Pedesetnice, znamo da je to isti Duh koji se daje vjernicima u svim sakramentima, posebno u svetoj Potvrdi. Bez Duha naš život bi bio samo tjelesan, zemaljski i ljudski. S Duhom naš život postaje produhovljen, nebeski i božanski.

Katoličke škole su pozvane njegovati ne samo fizički nego i psihički život učenika. I ne samo psihički – u smislu psihologije koja govori o duševnom životu, nego i spiritualni – tj. duhovni život. Riječ je o duši koju ima svaki čovjek i svako dijete već od svoga začeća. Da bi se pak odgajalo dušu, potrebno je produhoviti sve naše odnose, poticati duhovnu motivaciju i usmjeriti se na Boga i njegovu prisutnost u životu.

Tako očekujemo da se s djecom i među djecom njeguju odnosi poštovanja, prijateljstva i pomaganja, da se ne gledaju samo fizičke sposobnosti i potiče samo želja za znanjem i vještinama koje svaka škola pa tako i katolička daje i traži, nego da se odgajaju duše djece da budu nesebična, da znaju dijeliti ono što je njihovo, od stvari do znanja, da nauče vidjeti drugoga kraj sebe kao brata i sestru, da se ne brinu samo za svoje nego da znaju misliti i na druge. U konačnici, da znaju misliti i na Boga, a do njega najlakše dolazimo preko Sina Božjega Isusa Krista. Isusa upoznati, voljeti i slijediti najviše je načelo naših nastojanja u katoličkoj školi u kojoj se razmišlja ne samo o riječima velikih ljudi nego i o riječima Isusovim i najviše o njegovom primjeru ljubavi i nesebičnosti. Jer Isus želi biti prijatelj svakoj duši, on voli svaku dušu, svakog čovjeka on gleda kao svoje milo dijete i prijatelja kojemu želi i daje samo dobro. A najviše što nam daje kao dar je upravo Duh Sveti.

Čuli smo danas u Evanđelju Isusove riječi koje nas, kao i često, mogu začuditi što znači da moramo o njima razmišljati da bismo ih shvatili.

On danas u evanđelju kaže: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se… jer je velika plaća vaša na nebesima!“ (Lk 6, 20-26)

Oči današnjih ljudi su okrenute prema onima koji imaju, koji su bogati i zato svi žele biti kao oni. A Isus kaže da trebamo svoje oči okrenuti onima koji su siromasi, onima koji gladuju, onima koji plaču i onima koje drugi ljudi mrze. Tako ćemo biti sinovi i kćeri Božje, tako ćemo ispuniti Božju volju i doći u njegovo kraljevstvo.

Danas se na žalost vode mnogi ratovi, ali važniji od fizičkog boja je duhovni boj koji je teži jer se ne vodi protiv drugih nego protiv svoje vlastite sebične naravi i napasti đavolskih. Kad god pobijedimo sebe i svoju sebičnost mi s Bogom ostvarujemo duhovnu pobjedu koja je preduvjet konačne Božje pobjede u našem srcu.

Tu se, u srcima ljudi, vode borbe i najteže bitke. No, toga ljudi nisu svjesni i često – premda dobivaju pred svijetom koji sudi samo prema vanjštini, gube na duhovnom polju jer najvažnije je kako nas vidi i sudi Bog.

Zato su naši snovi, kako kaže Papa Lav, mir a ne rat. Mir koji znači dobre odnose među ljudima, mir koji donosi blagoslov za sve, a on počinje u obitelji, gdje se svi vole i poštuju, a također se ostvaruje i u školi – koja je na neki način proširena veća obitelj, pa do ukupnog društva i Crkve kao zajednice Isusovih učenika.

Neka nam u tome pomognu naši sveti zaštitnici, sv. Kvirin i bl. Alojzije. Amen.