Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi u crkvi generalne kuće Sinova Bezgrješne u Rimu
Rim, 8. listopada 2025.
Poštovana i draga braćo Sinovi Bezgrješne, drago mi je da smo ponovno s vama u Rimu, i to u ovoj vašoj kapeli gdje je grob brata Bonifacija Ivana Pavletića. Posebno pozdravljam oca generalnog poglavara, provincijalnog poglavara te postulatora kauze za proglašenje blaženim brata Bonifacija.
Mi, hodočasnici iz Sisačke biskupije, došli smo zajedno s brojnim hodočasnicima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da bismo sudjelovali na proslavi Jubileja 2025., prošli kroz sveta vrata i susreli se sa Svetim Ocem Lavom XIV. Već jučer smo svi zajedno, nas gotovo deset tisuća, na Trgu Sv. Petra slavili svetu misu, a sutra u bazilici Sv. Pavla izvan Zidina slavimo dvije mise, podijeljeni u dvije skupine. No, mi iz Sisačke biskupije željeli smo proslaviti također jednu misu ovdje na grobu brata Bonifacija I. Pavletića jer je on sin naše Biskupije. On je iz Zbjegovače, koja sada pripada župi Ilovi, a tada kad se on rodio 1864. bila je to sve župa Kutina. I župa Kutina ima naslov Majke Božje Snježne, i župa Ilova Prečistog Srca Marijina, obje su posvećene Mariji, Majci Isusovoj. I mladi Ivan Pavletić svoj je kršćanski život započeo u posebnoj odanosti i pobožnosti prema Presvetoj Bogorodici Mariji. Nije ni čudo što je ušao u red koji je posvećen Mariji, Družbu Sinova Bezgrješnog Začeća BDM.
Kada je Ivan došao u Rim i postao brat Bonifacije u vašoj Družbi, imao je 23 godine te je ukupno 10 godina proživio služeći braći i sestrama, osobito bolesnicima. Bio je i magistar novaka te se brinuo za mlade članove Družbe, kandidate i njihovu duhovnost.
Blaženi Luigi Maria Monte, osnivač Družbe, imao je veliko povjerenje u brata Bonifacija. Povjerio mu je brigu za podmladak, kao i služenje bolesnicima što je Bonifacije veoma predano činio, premda nije nikada do kraja naučio talijanski jezik. Pa ipak su ga voljeli i mladi redovnički pripravnici i osobito bolesnici, koji su tražili baš njega da bdije uz njihov krevet. To pokazuje da je on govorio onaj jezik koji svi razumiju, a o kojem piše sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: „Kad bih govorio sve jezike ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.“ (1 Kor 13,1) Brat Bonifacije naučio je i govorio jezik ljubavi i zato su ga svi razumjeli. To je dar Duha Svetoga o kojem u Djelima apostolskim govori izvještaj o silasku Duha na apostole.
Zanimljivo je spomenuti i Ivanov zanat postolara koji je izučio u Domovini. Kao postolar djelovao je u Križu i potom u Grazu, odakle je otišao u Rim i postao redovnik. I kao pripravnik u Saronnu blizu Milana, gdje je matična kuća Družbe Sinova Bezgrješne u kojoj je Ivan postao brat Bonifacije i proživio svoj novicijat, i dalje je popravljao postole članovima Družbe i osobito sirotinji za koje se Družba brinula.
Molimo i mi da Sluga Božji brat Bonifacije i nama napravi cipele za nebo, da nam omogući da i mi idući za njim nakon ovoga zemaljskog života dođemo Gospodinu u vječnost. Cipele odnosno postole znak su njegova zanata, njegove prve struke, a poslije je to plavi habit koji je obukao kao redovnik i pripadnik ovog Reda. Oba ta znaka govore o njemu kao onome koji služi, koji drugima čini dobro, koji poslužuje.
Postole koje je napravio i može načiniti Božji sluga brat Bonifacije nama su znak hoda u vjeri, nadi i ljubavi. Mi smo hodočasnici nade, kako je to htio otvarajući ovu Godinu jubileja papa Franjo. Mi hodamo u cipelama vjere naših roditelja, hodamo u postolama nade naših prijatelja i svjedoka vjere, hodamo sigurnim stopama Kristovim.
Neka naš hod i na ovom hodočašću učvrste primjeri svetosti i vjere: apostoli Petar i Pavao, koji su u ovom gradu Rimu dali svoje živote kao svjedočanstvo ljubavi i vjere u Isusa Krista; toliki sveci i blaženici, kao i naš Sluga Božji brat Bonifacije Ivan Pavletić. Molimo Gospodina da brata Bonifacija što prije Crkva proglasi blaženim kako bismo još više i mi i oni koji ga tek trebaju upoznati slijedili Krista koji je jedini Spasitelj svijeta i svakog čovjeka.
Prije devet godina, točnije 13. svibnja 2016. i službeno je pokrenut postupak za proglašenje blaženim brata Bonifacija Ivana Pavletića. Zahvalni smo braći Sinova Bezgrješne na postupku koji vode za njega kod Svete Stolice. Molim sve vas, dragi hrvatski hodočasnici iz Sisačke biskupije, u svojoj milostinji obdarite ovu Družbu velikodušnim darom u znak zahvale i pomoći pri troškovima koje u tu svrhu oni imaju, a što je i rad za nas, za našu Biskupiju sisačku, za župe Kutinu i Ilovu, za našu domovinu Hrvatsku.
Brat Bonifacije povezuje Sisak i Rim, našu Biskupiju i Družbu Sinova Bezgrješne, Hrvatsku i Italiju, uvodeći nas u zajedništvo europskih kršćanskih naroda i katolika koji ljube Boga, Blaženu Djevicu Mariju, Petrova nasljednika Svetog Oca, svu našu braću i sestre.
Preporučimo danas ovdje na grobu brata Bonifacija našu Domovinu i našu Sisačku biskupiju, čitavu Crkvu katoličku i cijeli svijet, da po njegovu primjeru i zagovoru u svim ljudima vlada poniznost, želja za služenjem i nesebičnom ljubavlju. Amen.