Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi povodom dolaska relikvija sv. Male Terezije i njenih svetih roditelja u Sisak

Sisak, crkva Sv. Marije Kraljice Mira, 28. svibnja 2026.

Mala Terezija: Samo ovaj dan

Sve mi žiće traje tekar uru koju,
Sve je ono puki časak nestalan.
Bože moj, za ljubav ja imadem Tvoju
Samo ovaj dan!

Ljubim Te, o Spase! K tebi duša hlepi…
Časom tek podupri ti me ljubezan;
Vladaj u mom srcu, duh mi smiješkom krijepi
Samo ovaj dan.

Nek budućnost gleda mrkom svojom zjenom,
Molit – ne, ne mogu ja za sjutradan…
Nedužnu me čuvaj, krij me svojom sjenom
Samo ovaj dan.

Kad na sjutra mislim, srce mi se boji,
Na dušu mi pada oblak žalostan,
A ja rad bih, Bože da me muči, znoji
Samo ovaj dan.

Skoro ću Te vidjet na vječitom žalu,
Kormilaru višnji, vođu neprestan!
Mirno ravnaj čun mi po olujnom valu
Samo ovaj dan.

Gospode, o Licem svojim me zakloni
I tašt svjetski šum će šumit utaman,
Daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
Samo ovaj dan.

Kraj Tvog divnog Srca svijeta za me nesta,
Dušmanin mi više nije strahotan.
Isuse, o daj mi u Svom Srcu mjesta
Samo ovaj dan.

Rajski živi Kruše, gozbo Božjeg Tijela,
Skrovit, dirljiv čaru, ljubavlju nam dan!
U srce mi dođi, o Hostijo bijela
Samo ovaj dan!

Lozicu sa sobom, Trse sveti, združi,
Pa ću slaba donijet rod Ti željkovan,
Ruka će mi moć da zlatni grozd Ti pruži
Već i ovaj dan.

Ovaj grozd je ljubav, zrna su mu duše,
U dan dozret mora on, da bude bran…
Apostolskog plama daj mi, sveti Kruše,
Samo ovaj dan!

Djevice bez ljage! Zvijezdo, što sjaš Kristom,
I po kojoj On je meni darovan!
Sakrij mene, Majko, koprenom ti čistom
Samo ovaj dan.

Anđele moj, ti me čuvaj i zakrili,
Neka tobom bude put mi obasjan;
Vodi me, pomaži, prijatelju mili,
Samo ovaj dan.

Isusa bih rado gledala bez vela,
Ipak već na zemlji uza nj mi je stan…
Ljubezno mu Lice krit će Tajna bijela
Samo ovaj dan.

Skoro letjet ja ću pravcem vječnog brijega
U dan, komu nije zapad sunca znan;
Uz anđeoske gusle slavit tad ću Njega
I svoj  V j e č n i  D a n

Ovom bih pjesmom koju je napisala sveta Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg Lica započeo ovo razmišljanje. Veličina ove „male svetice“ kako ju volimo nazivati jest upravo u malenosti. Ona je bila mlada u svojoj dobi, ali zrela pred Bogom. Imala je svega 24 godine kada je umrla u samostanu sestara bosonogih Karmelićanki 30. rujna 1897. u Lisieux-u, u sjevernoj Francuskoj. Živjela je u izvanredno pobožnoj, dapače svetoj obitelji: i danas su s nama ovdje, uz njezine moći, i moći njezinih svetih roditelja: oca sv. Ljudevita Martin i majke sv. Zelije Martin. Mogli bismo stoga razmišljati i o svetosti obitelji i moliti za naše obitelji da budu sve svete poput ove. Obitelj Martin imala je 9 djece, Terezija je bila najmlađe dijete. Dok je ona imala svega 4 godine umrla joj je majka, pa su se za nju brinule starije sestre. Međutim, tri su otišle u samostan, pa je i ona žudjela postati redovnica. Nije to mogla zbog svoje mladosti pa je na hodočašću u Rimu osobno pred Papom Lavom XIII. zatražila dopuštenje da, premda je imala samo 15 godina, bude primljena u Karmel. To je i ostvarila.

Zapisivala je svoja iskustva i tako je nastala svjetski poznata knjiga „Povijest jedne duše“. Taj njezin dnevnik opisuje njezine nutarnje borbe, ali i radost u prihvaćanju križeva i na kraju bolesti. Imala je i ozbiljnih napasti u vjeri, tako da možemo reći da je umrla u jednoj tamnoj noći vjere, međutim nikada nije odustajala od svoje ljubavi prema Isusu.

Ona je rekla: „U srcu Crkve ja ću biti ljubav.“ Znala je da ne može biti neki vojskovođa, ne može biti ni biskup ni papa, ali ona je prihvatila svoju malenost i u njoj pronašla način kako služiti Crkvi i svijetu. Tako je sve svoje molitve usmjerila Isusu za svećenike, a osobito se molila za misionare. Zato je proglašena zaštitnicom misija, premda nikad nije bila nigdje izvan svoga samostana. Ona je svojim duhom bdjela nad misijskom djelatnošću Crkve i žarko se molila za sve koji su u dalekim zemljama navješćivali Isusa.

Mogli bismo reći da je veličina ove male svetice u – običnosti. Govorila je da ne treba činiti velika djela, dovoljna je velika ljubav. I to je ona posjedovala… i zato je postala ne samo sveta, i ne samo zaštitnica misija, nego i crkvena naučiteljica kojom ju je proglasio sveti papa Ivan Pavao II. „Mali put“ o kojem je ona govorila put je svetosti u svakodnevnosti, u malim koracima dobrih djela, prihvaćanju i prikazanju trpljenja za Crkvu i njezine nakane, za svetog Oca papu, za svećenike…

Njezin mali put uključuje upravo ono što izriče njezina pjesma Samo jedan dan: živjeti svaki dan kao dar Božji, svaki dan zahvaljivati Bogu na velikim dobročinstvima kojima nas obasipa, i ne misliti što se sve treba učiniti sutra i ubuduće, jer kako kaže i naš Gospodin: „ne budite zabrinuti za sutra; jer će se sutra samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova“ (Mt 6,36).

Sveta Mala Terezija je bila sva izručena u ruke Isusove, njemu je posvetila svoje male sile, svu sebe, ali s ogromnom velikom ljubavlju. To je primjer i putokaz i svima nama.

Ne možemo često činiti velika djela, ne može mijenjati svijet, ne možemo zaustaviti ratove, ne možemo ukloniti bolesti i glas s ovoga svijeta – premda bismo sve to željeli, ali možemo činiti dobro svojim bližnjima, svojim ukućanima, svojoj zajednici, biti strpljivi, ponizni, zahvalni za svaki dan i za svaki znak pažnje koje dobivamo od naših bližnjih znajući da su to znakovi ljubavi samog Boga prema nama njegovoj djeci.

Gospodine, ti si rekao: ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Molimo te da nasljedujući u poniznosti i prostodušnosti srca svetu Tereziju od Djeteta Isusa, postignemo vječnu nagradu.

Molitva sv. Tereziji Maloj

O, draga sveta Terezijo od Djeteta Isusa, Ti si rekla da bi se čovjek trebao posve pouzdati u Boga jer Bog je tako moćan i milosrdan da se od Njega dobiva toliko koliko se pouzdanja i nade u Nj polaže. Hvala Ti na pouci, moja mala svetice! Stavljam sve svoje ufanje u neizmjernu Božju dobrotu i nadam se da će mi udijeliti milost koju tražim. A Ti, zaštitnice i zagovornice, podupri ove molbe.

O, draga sv. Terezijo od Djeteta Isusa, Ti si obećala da ne ćeš gledati s nebeskih visina na nas bijedne stvorove, već da ćeš sići do nas da nam pomogneš. Siđi, mila svetice, i pogledaj nevolju u kojoj se nalazim. Pomozi ni! Govori Ti za me Božjemu Srcu i ono ne će moći odbiti Tvoje molbe.

O, draga, sveta Terezijo od Djeteta Isusa, rekla si da će tvoj rad biti u pomaganju i ublažavanju nevolja na zemlji. Moja mala svetice, Ti si sada u raju, pa ispuni svoje obećanje. Baci i na me jednu svoju ružu i isprosi mi od dragoga Isusa milost koju po Tvojemu zagovoru tražim.

Sveta Terezijo, moli za nas!

Sveti roditelji Martin, molite za nas!

Amen.