Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi posvete ulja

Sisačka katedrala, 13. travnja 2017.

/Čit.: Iz 61, 1‐3a. 6a. 8b‐9; Otk 1, 5‐8; Lk 4, 16‐21/

„Isus Krist…nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu“ (Otk 1,6)

Draga braćo svećenici i đakoni, danas je naš dan, dan ustanove svetoga reda koji ima tri stupnja: đakonat, prezbiterat i episkopat. Naša su srca danas stoga pred Gospodinom u stavu zahvalnosti. Mi smo svjesni da smo slabi ljudi, kako i veli sv. Ivan u Otkrivenju – Krist nas je „krvlju svojom otkupio od naših grijeha“ (ib.,5), te učinio svećenicima. Nama je u ruke položio svoju najveću tajnu, svoju prisutnost i svoje duhovne darove koje preko nas dijeli svojemu narodu. Mi smo posrednici njegova dara spasenja.

Premda je danas u središtu naših razmišljanja Euharistija, kao najveći Kristov dar kojemu sve teži i iz kojega izvire sav kršćanski život – no o njemu ćemo sa svojim vjernicima razmatrati danas na Misi večere Gospodnje, volio bih na ovoj Misi posvete ulja s vama pogledati neka mjesta iz Pisma Biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine na početku korizme 2017. godine – koje su biskupi Metropolije napisali o sakramentu pomirenja odn. Ispovijedi. Naime, velik dar nama svećenicima dan je i u ovlasti da u Kristovo ime odrješujemo pokornike od njihovih grijeha. Tu mogućnost doista ima samo svećenik: osloboditi grješnika od tereta njegova grijeha.

Biskupi u navedenom Pismu podsjećaju kako u euharistiji molimo: „Kad je (čovjek) neposlušan izgubio tvoje prijateljstvo, nisi ga ostavio pod vlašću smrti, nego si svima milosrdno pritekao u pomoć da te tražeći nađu.” (Četvrta euharistijska molitva) Dakle, to je Božji dar, dar koji omogućuje da čovjek ponovno uspostavi izgubljeno prijateljstvo s Bogom.

Nadalje biskupi govore o ovom sakramentu koji se osobito slavi u korizmenom vremenu:

Od davnina su vjernici korizmu živjeli kao vrijeme posebno prikladno za pomirenje i dublje ulaženje u vlastito biće, kako bi se ponovno vratili u radost zajedništva s Bogom. Na to smo posebno bili potaknuti u nedavno zaključenoj Svetoj godini milosrđa, odjeke koje još snažno osjećamo. Duh Sveti poticao nas je u srcu i savjesti da što dostojnije i vjernije pristupamo sakramentu pomirenja, sakramentu Božjeg milosrđa, te primanju dara jubilejskoga oprosta.
Završetkom Jubileja milosrđa nipošto ne završava naša kršćanska usmjerenost na življenje milosrđa. Ovogodišnja korizma sadrži u sebi produžetak raspoloženja i darova Godine Božjega milosrđa. Papa Franjo je 20. studenoga 2016. godine, u prigodi zaključenja Izvanrednoga jubileja milosrđa, objavio apostolsko pismo “Misericordia et misera” kojim želi potaknuti kršćanske zajednice da nastave djelatno širiti milosrđe, te da se ono trajno slavi i živi u Crkvi. Sveti Otac naglašava: “Milosrđe, naime, ne može biti puki umetak u životu Crkve; ono čini sâm njezin život, u kojemu duboka istina evanđelja postaje vidljivom i opipljivom. Sva Objava odiše milosrđem; presudnu riječ u svemu ima Očeva milosrdna ljubav” (MeM, br. 1).
Da bi se milosrđe očitovalo u životu Crkve, Papa u Apostolskome pismu donosi više konkretnih odrednica među kojima, za posvetiteljsko djelo Crkve, osobitu pozornost zavrjeđuju dvije odrednice: 1. misionari milosrđa potvrđuju se u službi do izdavanja novih odredaba (usp. MeM, br. 9); 2. podjeljuje se, od sada nadalje, svim svećenicima, snagom njihove službe, ovlast odrješivanja onih koji su počinili grijeh pobačaja (usp. MeM, br. 12).
Mi, biskupi, ovim pismom želimo, osobito ispovjednicima, svratiti pozornost na važnost odredbe o vršenju sakramentalne vlasti službenika sakramenta pomirenja, naročito glede odrješenja od kazne koja je vezana uz grijeh pobačaja. Budući da u medijskim prilozima koji prikazuju crkvene dokumente o tome bolnom pitanju primjećujemo iskrivljavanje činjenica i površnost, smatramo potrebnim podsjetiti svećenike, služitelje sakramenta pomirenja, te upoznati vjernike sa svim vidicima toga teškog grijeha, kao i s putem milosnoga opraštanja pomoću sakramenta svete ispovijedi.

Premda je čitavo Pismo napisano većim dijelom o postupanju s obzirom na otpuštanje kazne vezane uz grijeh pobačaja, što možete i sami detaljnije proučiti, u njemu ima i dobrih poticaja gledom na sam sakrament pomirenja koji mogu biti svima nama ispovjednicima veoma korisni:
Neka ispovjednik u susretu s osobom… u svakome ispovijedanju bude svjestan da jednako vrši ulogu suca i liječnika te da ga je Bog istodobno postavio za služitelja i Božje pravednosti i milosrđa, da bi radio za Božju čast i za spasenje duša (usp. kan. 978, § 1)… 
Ispovjednik je i učitelj, koji poučava pokornika o obvezama koje ga očekuju, rješava dvojbe, popravlja pogrješke, predlaže prikladne savjete, “prosvjetljuje njegovu dušu”. Međutim, svećenik je u ispovijedi prije svega otac kojemu pokornik s punim povjerenjem može otvoriti svoje srce. Kao otac, u Božje ime prihvaća svu izgubljenu djecu, preporađajući je za život milosti (usp. Red pokore, br. 10c). Dakle, “ispovjednik nije gospodar, već službenik Božjega praštanja” (KKC, br. 1466)…
Ovom prigodom zahvaljujemo svim svećenicima za predanost u apostolatu ispovijedanja. Budite i dalje neumorni djelitelji duhovnoga dobra, oproštenja grijeha, jer ispovijed je vježbanje poniznosti i iskrenosti pred Bogom, Crkvom, bližnjima i samima sobom, što rađa svetošću, mirom i radošću. Vjerujemo da je to najizravniji put ne samo prema našoj dubokoj vjerničkoj radosti, nego i naš istinski doprinos preobrazbi hrvatskoga društva. Kada otkrijemo dragocjenost Božjega dara pomirenja, slobode i radosti, tada ga svjedočimo i unosimo u sva ozračja u kojima živimo.
U tome nam duhu i papa Franjo u svojoj poruci za ovogodišnju korizmu piše: „Korizma je pogodno vrijeme za obnavljanje susreta s Kristom živim u njegovoj riječi, sakramentima i bližnjemu. Neka nam Gospodin – koji se tijekom četrdeset dana provedenih u pustinji odupro napasnikovim prijevarama – pokaže put kojim nam je ići. Neka nas Duh Sveti povede pravim putom obraćenja da ponovno otkrijemo dar Božje riječi, da budemo očišćeni od grijeha koji nas zasljepljuje i da služimo Kristu prisutnom u braći i sestrama u potrebi.”

Tako govore biskupi naše Metropolije, među kojima sam i ja pa i ja vama, braćo svećenici, osobito zahvaljujem i stavljam na srce ove vrijedne misli iz spomenutoga Pisma.
Zahvalni Kristu za dar svećeništva, i posebno za dar ispovijedanja odnosno mogućnosti odrješivanja grijeha, znamo da je i uskrsni susret Isusa i apostola – kako ga je zapisao sv. Ivan evanđelista – obilježen tim darom: „To rekavši dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Iv 20,22-23)

Taj dar povezan je usko s Duhom Svetim, kojeg predstavlja sveto pomazanje, ulje koje danas blagoslivljamo da bude znak njegove prisutnosti. Mi smo pomazani Duhom Svetim da bismo bili njime nošeni vjesnici radosne vijesti, oproštenja grijeha onima koji se kaju i traže pomirenje s Bogom. Oni su ti siromasi, slijepi i hromi o kojima govori prorok Izaija, a koje proroštvo primjenjuje na sebe Krist Gospodin u nazaretskoj sinagogi kada, poslije čitanja tog teksta, kaže: ʺDanas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja   u ušima.ʺ (Lk 4,21)

Neka ovaj „danas“ odzvanja u našim srcima ne samo danas nego i sve dane našega života kojeg smo posvetili Bogu da bismo po njegovoj milosti mogli služiti Crkvi i svakom čovjeku. Amen.