Homilija na misi posvete ulja 9.4.2020.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi posvete ulja

Sisačka katedrala, 9. travnja 2020.

 

Draga braćo i sestre,

Danas na Veliki četvrtak ova misa ujutro trebala bi biti najljepši i najveći susret svih svećenika naše Biskupije oko biskupa: prezbiterij Sisačke crkve slavi svoj dan. No, budući da su nam svima poznati razlozi zbog kojih se ove godine ne dopuštaju okupljanja kako građana tako i vjernika, to i mi svećenici ovo jedinstveno slavlje ne možemo slaviti. Ipak možemo se i trebamo danas Bogu zahvaliti za dar svećeništva kojim nas je obdario.

Naime, na Veliki četvrtak, na Oproštajnoj večeri Gospodin naš Isus Krist apostolima je dao moć da u njegovo ime predsjedaju Euharistijom. Rekao im je, nakon što je nad kruhom i vinom izgovorio riječi blagoslova i pretvorbe: „Ovo činite meni na spomen!“ Tako je uspostavio sakrament svetog ili svećeničkog reda koji čine tri stupnja: episkopat, prezbiterat i đakonat. I otada zaređeni službenici Crkve dijele svete sakramente vjernicima, članovima Božjeg naroda, a predsjedatelji Euharistije ili svete Mise su biskupi ili prezbiteri. Đakoni im pomažu u slavlju mise ali joj ne mogu predsjedati, no mogu podjeljivati krštenje i predsjedati slavlju vjenčanja.

Današnja nas biblijska čitanja potiču da razmišljamo kako je dar svećeništva u Crkvi dar Duha Svetoga. Duh Božji je onaj koji je podizao sve one ljude koji su nosili Božju poruku drugima, koji su posvećivali narod i molili se za njega. Duh Božji je, kako Izaija prorok govori (Iz 61, 1‐3a. 6a. 8b‐9), nas „pomazao i poslao blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega; utješiti sve ožalošćene, razveseliti žalosne na Sionu, i dati im vijenac umjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna“. Tu su nabrojene sve zadaće koje svećenik ima u zajednici vjernika. I te mu je ovlasti dao sam Duh Božji koji očekuje da budemo vršitelji Božje volje, da budemo produžene njegove ruke.

Ove zadaće nisu lake! Kako npr. iscijeliti srca slomljena? Kako izvesti na slobodu sve zarobljene? Kako utješiti sve žalosne? – Odgovor je: ne mi, nego Duh Sveti! Mi smo samo sredstvo u njegovim rukama, strumenti insufficenti – nedostatni alati, kako bi rekao papa Benedikt XVI. I zanimljivo, Izaija dodaje kako će zvati te poslanike: „A vas će zvati ‘Svećenici Gospodnji’, nazivat će vas ‘Službenici Boga našega’. Vjerno ću ih nagraditi nagradom i sklopiti s njima Savez vječni.“

To govori o sebi Isus u evanđelju (Lk 4, 16‐21 16). On je upravo ovo mjesto izabrao kad su mu u nazaretskoj sinagogi pružili svitak proroka Iziaije. I pročitane riječi primijenio je na sebe. Sjeo je nakon pročitane riječi i nakon tišine izgovorio: ʺDanas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.ʺ Ovo „danas“ traje otada pa sve do naših danas, i još dalje, trajat će do kraja svijeta i vijeka. Isus je ostao prisutan u svijetu, među svojim učenicima, po svojim izabranim apostolima kojime je dao moć da nastave njegovo djelo posvećenja. Lukin izvještaj ponavlja Izaijine riječi o poslanju Mesije koji naviješta radosnu vijest siromasima… ima ipak nešto što Izaija ne donosi, a to je: dati vid slijepima. Zašto je to Isus spomenuo? Svakako njegovi sunarodnjaci u Nazaretu bili su upravo takvi, slijepi. Nisu prepoznali u Isusu Mesiju, Pomazanika Gospodnjega. I zapravo gotovo svi Židovi. A on je došao njima otvoriti oči. I ne samo njima. Do dana današnjega Gospodin naviješta i daje radost siromasima, slobodu zarobljenima, i vid slijepima.

Svi smo mi na neki način Gospodnji siromasi: „anavim Jahve“ tj. oni  koji su u nečemu prikraćeni, koji nešto nemaju, koji čeznu za mnogo čega. Ipak, ako imamo Gospodina i njegov Sveti Duh, mi možemo biti radosni!

Svi smo mi ljudi također zarobljenici jer robujemo grijesima, i kada bi tko rekao da nije sagriješio, sveti Ivan apostol kaže u svojoj poslanici, bio bi lažac. No, usprkos našim grijesima Gospodin nas od njih oslobađa, daje nam slobodu jer on je zato i došao da ne robujemo nikom i ničemu, da budemo oslobođeni od svakog grijeha i zla.

Tako je i s vidom: nitko sve ne vidi niti sve zna. Samo Gospodin je taj koji vidi istinu i poznaje je, zapravo on sam je Istina. I da bismo i mi mogli vidjeti istinu, on nam otvara oči. On nas dariva svojom milošću da jasno vidimo i da Istinu drugima svjedočimo.

Knjiga Otkrivenja (Otk 1, 5‐8) pak govori: „Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.“ Sveti Ivan ovdje jasno kaže da je nama Gospodin Isus darovao i otpuštenje grijeha i da nas je on učinio kraljevstvom i svećenicima, te mu zbog toga trebamo vječno zahvaljivati.

Mi, braćo svećenici, dijecezanski i redovnički, danas trebamo zahvaliti Gospodinu Isusu za dar svećeništva. Gospodin nas je izabrao, osposobio po sakramentu svetoga reda i poslao da ono što je on nama darovao, po nama on dijeli i svima. To je njegova radost, to je oslobođenje od grijeha i zla, to je otvaranje vida i spoznaja Istine. On je to učinio, ne mi.

On je jedini Mesija, tj. Pomazanik Gospodnji.

Isus je direktno od Oca bio pomazan Duhom Svetim. Samog čina pomazanja Isusova nemamo, osim što ga Marija u Betaniji pomazuje miomirisnim uljem – kako on kaže – za ukop. A Duh Sveti je zapravo taj miomiris, to „ulje radosti“ kojeg je Isus bio pun.

A nas, svoje učenike šalje da njegove sakramente podjeljujemo, među ostalim i svetim uljem. Tako i biskup i prezbiter i đakon krste novokrštenika vodom ali i pomazuju blagoslovljenim katekumenskim uljem. Biskup uljem pomazuje krizmanike, koji se i zovu otud „krizmani“, tj. pomazani, a što znači ispunjeni Duhom Božjim. Biskup pomazuje uljem i ruke prezbitera kojeg postavlja u sveti red polaganjem ruku, a blagoslovljeno ulje označuje tu preobilnu ispunjenost Duhom Svetim kojim on treba posvećivati vjernike. I kad se redi novog biskupa pomazuje ga se po glavi, da ga se opečati Duhom Svetim. I biskup i prezbiter pomazuju bolesničkim uljem bolesne vjernike moleći im zdravlje i donoseći im oproštenje grijeha.

Zato se danas slavi i ova Misa posvete ulja, da se označi bogatstvo milosti Božje koju nam Gospodin daje po svetom redu i poslanju u odnosu na vjernike kojima smo dužni donositi spasenje Božje.

Zahvalimo svi, gdje god bili, na darovima Božjim!

Obnovimo, ovaj puta svaki za sebe, ako je moguće pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u svojoj crkvi svoja svećenička obećanja. Stavimo ih u ruke Božje, molimo se jedni za druge i za povjereni nam puk Božji da nas sve ispuni Gospodin svojim Svetim Duhom i vodi sigurnim putem kroz zemaljski život u vječnu Domovinu. Amen.

Pin It on Pinterest