Homilija na misi posvete ulja 2.4.2015.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi posvete ulja

Sisačka katedrala, 2. travnja 2015.

 

Draga braćo u svećeništvu!

Mi, i biskup i prezbiteri i đakoni, slavimo danas svoj dan, dan ustanovljenja svetoga reda. Stoga vam svima čestitam taj naš dan, u koji je Gospodin Isus ustanovio Euharistiju i svećenički red, povjerivši svojim izabranim učenicima predsjedanje Euharistijom, govoreći im: “Ovo činite meni na spomen!“

Gospodin Isus je dugo pripremao svoje apostole da preuzmu ovo poslanje koje im je namijenio, poučavao ih je, korio, usmjeravao, pokazivao im primjerom što od njih očekuje. U večerašnjoj Euharistiji obilježit ćemo Isusovu gestu pranja nogu svojim učenicima kojom je svima nama poručio da trebamo biti poput njega sluge jedni drugima. Kad je slao svoje učenike po dva u svaki grad i selo, dao im je zadaću: „Idite i propovijedajte: Približilo vam se Kraljevstvo nebesko! Mrtve oživljujte, bolesne liječite, besplatno primiste, besplatno dajte!“ A na kraju, poslije uskrsnuća, na dan uzašašća Isus šalje svoje apostole riječima: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju učeći ih sve što sam vam zapovijedio krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ (Mt 28,19)

Kad razmislimo bolje i shvatimo da je poslanje koje smo i mi primili svetim ređenjem božansko poslanje, da sam Bog stoji iza tog poslanja, da nas šalje u svoj „posao“ sam Gospodin Isus, osjetimo se nedostojni i nesposobni, nedorasli takvom zadatku. No, on nas tješi kada kaže: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i poslao sam vas da rod donosite.“ Kao što je i Petru, poslije ribarenja u kojem je na njegovu riječ ulovio puno riba, i nakon što ga je Petar htio odbiti da ne odgovori na njegov poziv, rekao: „Ne boj se, odsada ćeš ljude loviti!“

Sjetimo se danas našeg ređenja, i đakonskog i svećeničkog. Ja se sjećam i svog biskupskog. Sjetimo se tko je bio naš biskup zareditelj i zahvalimo Bogu za njega ili njih. Sjetimo se kako smo tada oduševljeno, premda možda i sa strahom, odgovarali na biskupova pitanja „Hoću, hoću s Božjom pomoću!“ Pa onda mlade mise, sjetimo se svojih prvih službi u Crkvi, zahvalimo Bogu na svemu što smo prošli do danas u našem zvanju. Sigurno, nije taj naš put lišen problema, nismo imali samo svečane i radosne trenutke, imali smo i teških dana i odluka, znali smo i zaplakati kad nas nisu razumjeli. Ali sve je to naš Gospodin nama obećao: „Mene su progonili, i vas će progonili. Mene su slušali,i vas će slušati.“ Posebno nas ohrabruje česta Gospodinova riječ: „Ne boj se! Ne bojte se!“

Ove godine na razini univerzalne Crkve na prvom mjestu promatramo braću i sestre redovnike i redovnice, osobe posvećenog života. I mi u Sisačkoj biskupiji znamo da moramo karizmi mnogih redovnika i redovnica zahvaliti za njihovom požrtvovnom služenju, kako u pastoralu, tako u školskom vjeronauku, pa do njegovanja vlastitosti u duhovnosti pojedinih redova koji slijede svoje svete utemeljitelje. Molimo i za zvanja u redovničkim zajednicama. Ja najavljujem da će 27.lipnja na ređenju, uz dijecezanskog kandidata đakona Maria, u ovoj našoj katedrali biti zaređeni za prezbitere i trojica redovnika, dvojica rodom iz naše Biskupije: fra Silvio, franjevac, te fr. Domagoj i fr. Mario, dominikanci. Molimo se za njih!

Molimo se za naš bogoslove! Nije to lak put, na njemu vrebaju mnoge zamke i opasnosti, kojih najčešće kandidati za svećeništvo i nisu svjesni da bi ih predusreli. Tako je put prema svećeništvu nedavno napustio naš bogoslov Ivan, ali imamo zato još osmoricu bogoslova i deset sjemeništaraca. Molimo se za njih, ali i za redovničke kandidate i kandidatice, kojih imamo također s područja naše Sisačke biskupije.

Također Sveti Otac papa Franjo 13. ožujka najavio je Svetu godinu milosrđa, te će 11. travnja, u Bazilici sv. Petra, objaviti bulu kojom saziva Jubilej. Služba proglašenja uključuje čitanje odlomaka iz bule pred Svetim vratima Vatikanske bazilike. Nakon toga, Papa će predsjedati molitvom prve večernje za Nedjelju božanskoga milosrđa.

Mogli bismo reći da je posebno potrebno Božje milosrđe nama nositeljima svetoga reda jer kako ćemo mi biti svjedoci Božje milosti ako sami nismo iskusili njezino djelovanje u svojem životu? Molimo se zato osobito druge vazmene nedjelje za Božje milosrđe nama svećenicima i đakonima, svim redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama.

Također u našoj Biskupiji je do jeseni Godina braka i obitelji u službi života. Koliko se mi trudimo oko braka i obitelji, koliko podupiremo djecu i njihov napredak? Jesmo li spremni i učiniti nešto konkretno na razini naših župa da se zaštite, unaprijede – i u školi i na vjeronauku i u župnoj katehezi – djeca kojih je sve manje? Stalno osjećam da i na razini Biskupije nismo dosta učinili i da trebamo učiniti više. Najavljujem da ćemo ove godine osnovati Zakladu za naše obitelji, mogli bismo joj ime dati po sluzi Božjemu kardinalu Franji Kuhariću, koji je bio 13. dijete svojih roditelja. Preko te zaklade mogli bismo više pomagati naše obitelji, osobito s brojnom djecom.

U čemu je naše služenje, draga braćo i sestre? Naše zvanje nije povlastica u smislu da trebamo uživati posebne beneficije, nagrade, priznanja i ugled među ljudima. Naše je zvanje doslovno služenje, i sve više se vidi da bez toga nismo autentični. Moramo sve učiniti da pomognemo osobito našoj braći i sestrama koji su u potrebi. A koliko je danas ljudi, i to baš u našoj Biskupiji, koji su nezaposleni, koji ne mogu školovati djecu, koji nemaju ni osnovno za život! Oni moraju biti naša prva briga! Zato bih vas sve molio, dapače zapovijedio bih: potrebno je da u svakoj župi bude osnovan župni Caritas, i da u svakoj župi sami župljani brinu o najpotrebnijima da bi im barem velike blagdane, kao što su Uskrs i Božić, učinili sretnijima. Pa ako su i ti naši darovi mali i simbolični, oni puno govore onima koji su sami i u bijedi, govore im da nisu sami, da netko misli na njih, da se netko brine za njih, da se netko moli za njih.

Nastavimo, draga braćo svećenici i đakoni, svoje poslanje s novim žarom i ljubavlju! Posvećujmo se svim bićem našoj potrebnoj braći i sestrama donoseći im prije svega Evanđelje, ali koje nije samo u riječima nego i u djelima, djelima ljubavi.

Sveta ulja koja pod ovom svetom misom blagoslivljamo za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i svetog reda neka budu podsjećaj i nama koji smo „pomazanici Gospodnji“ da širimo miomiris Kristov,da budemo svjesni svoga izabranja i svoje odgovornosti, da se neprestano i sami posvećujemo i da dopustimo da se po nama posvećuju vjernici, djeca, mladi, odrasli, stari, da se po nama posvećuje čitav život, društvo u kojem živimo i djelujemo, čitav svijet.

Na današnji je dan točno prije 10 godina umro veliki papa sv. Ivan Pavao II. On je za svećeničko zvanje rekao: „Poziv je tajna Božjeg izabranja… Svećenik je persona orans – on je molitelj… svećenik molitelj osoba je u kojoj je prisutan duh molitve, a to je puno više od samoga prakticiranja molitve.“ Sveti Ivane Pavle, moli za nas i nauči nas biti osobama molitve. Amen.

Pin It on Pinterest