Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na hodočašću u MB Bistričkoj.

Marija Bistrica, 21. kolovoza 2021.

Otvaranje Godine Riječi Božje, 21.8.2021. /čit.: 1 Sam 3, 3b-10.19; Heb 4, 12-13; Lk 11,27.28/

Draga braćo i sestre, dragi svećenici i svi hodočasnici naše Biskupije,

Papa Franjo prošle je 2020. godine na 3. nedjelju kroz godinu proglasio Nedjelju Riječi Božje, te je tako i ove godine u siječnju proslavljena 2. nedjelja RB. Neki su biskupi i prošlu godinu proglasili Godinom RB, osobito jer smo se ove godine spominjali 1.600. godišnjice smrti sv. Jeronima. Stoga sam i ja odlučio da ćemo ove pastoralne godine 2021./2022. u našoj Sisačkoj biskupiji slaviti Godinu Riječi Božje.

Marija, kojoj smo pohrlili na hodočašće u ovo svetište, Majka je Božje Riječi koja se u njezinoj utrobi utjelovila te nas ona neprestano poziva da prihvatimo Isusa, njezina i Božjeg Sina, utjelovljenu Riječ Božju (RB).

Što bismo ove pastoralne godine posebno isticati, na što bismo mogli – u redovitom pastoralu koji već ima svoj sadržaj i ritam po sebi – staviti naglasak?

Mogli bismo, gdje nemamo, po župama osnivati Biblijske grupe. Na tim bismo susretima s vjernicima koji to žele razmatrali pojedine dijelove Svetoga pisma. Bilo bi dobro uzeti knjigu jednog proroka SZ te jedno evanđelje i jednu poslanicu sv. Pavla ili sv. Ivana iz NZ. To bi bio dovoljan program za ovu pastoralnu godinu, pogotovo što se kroz godinu slave Božićni i Vazmeni ciklus, što traži i prilagodbu i izbor onih tekstova Svetog Pisma (SP) koji su u skladu s tim slavljima. U svakom slučaju, cilj nam je bolje upoznati SP, slušati RB i svoj život što više upriličiti onome što nam Bog u svojoj Riječi govori.

Na istaknuto mjesto u crkvi ili u našim bogoslužnim prostorima bilo bi dobro staviti na svečano mjesto ispred oltara Sveto Pismo. Neka bude uvijek otvoreno da svaki namjernik može baciti pogled i pročitati koji redak koji mu može posvijetliti na životnoj stazi.

Također bismo trebali okupljati i poučavati grupu čitača, tzv. lektore. Ne samo da se podijeli, tko će na kojoj misi čitati RB, nego i prije zajedno pročitati i kratko se pomoliti da bismo bolje razumjeli i mogli prenijeti RB narodu. Nije dobro kada na glavnoj misi, na kojoj je većina odraslih, čitaju djeca, pogotovo koja sama ne razumiju što čitaju i koja loše čitaju. Kako god mogu to biti dobra djeca i znaju čitati, nije dovoljno znati sva slova, nego duh Pisma i razumjeti što se prenosi da bi svi prvo čuli i potom razumjeli što je pročitano, te da na kraju – nakon poklika „Riječ Gospodnja!“ – mogu odgovoriti: „Bogu hvala!“ Dakako, na misama gdje su većina djeca mogu djeca čitati, ali s njima treba vježbati i voditi ih.

Zatim, mogli bismo poticati naše vjernike da i sami prvo nabave, kupe Bibliju – da svaka obitelj posjeduje SP – te da se u obiteljima čita RB i razmatra. To sigurno izgrađuje i obitelj i pojedinca. Bilo bi dobro da naučimo što je to i kako se primjenjuje tzv. lectio divina – tj. molitveno čitanje Božje riječi, vid meditativne molitve biblijskih tekstova koji se prakticirao još u srednjovjekovnim samostanima, a sastoji se od: lectio, meditatio, oratio, contemplatio et actio – čitanje, razmatranje, molitva, motrenje i djelovanje. Posebno je važno pitati se, nakon pročitane RB: što Bog u ovom tekstu govori baš meni.

Nadalje, pozvani smo u ovoj Godini RB posebno, i sami njegovati lijep i koristan govor. Ako je čovjek slika Božja, tada bi i naša riječ trebala biti utjelovljena, tj. sve što jesmo trebao bi biti govor, poruka drugima da je život lijep, da život ima smisla, da se usprkos svih poteškoća treba uvijek nadati i nikad ne odustati od povjerenja da će sve biti dobro. Riječ dakle naša treba izgrađivati, buditi optimizam i nadu, davati jakost i biti potpora. Na žalost znamo da to često nije tako. Zato više razmišljajmo ove godine o tome kakve su naše riječi.

Kažu da najviše rastava nastaje zbog toga što bračni drugovi ne paze na svoje riječi pa – nakon što su ostvarili bračno zajedništvo – misle opet samo na sebe i spremni su drugome upućivati neprestano kritike, svoje nezadovoljstvo. Baš male riječi nezadovoljstva, osobito ako su česte, nanose drugome rane i često drugoga teško povrijede. A najviše se može povrijediti drugoga koji nam je najbliži, jer on očekuje više razumijevanja i potpore od nas nego drugi.

Molimo se za lijepe riječi, riječi koje izgrađuju i drugima pružaju potporu, daju hrabrost za život… u našim obiteljima.

Molimo se i za psovače koji ne prestaju ružno govoriti i vrijeđati naše svetinje. To je velika nesreća našega naroda, što ima puno psovača koji vrijeđaju ne samo bližnje, nego i svece pa i samoga Boga. Bilo bi dobro upriličiti u našim župama klanjanja i molitvu protiv psovke. Ponovio bih što nam je u svojoj duhovnoj oporuci ostavio naš sveti blaženik Alojzije Stepinac kada je napisao: „Neka vas od ljubavi prema neprijatelju ne odvrate opačine njegove. Drugo je čovjek, drugo je opačina njegova. Čovjek je, veli sveti Augustin, djelo Božje, opačina je djelo ljudsko. Ljubi ono što je Bog načinio, a ne ono što je čovjek načinio.“ Razlikujmo dakle psovača i psovku: psovača trebamo ljubiti, a psovku mrziti i odbaciti. Dobro je da se o tome više govori i razmišlja, da se kršćani zamisle, da nije moguće biti Kristov učenik i istovremeno njega i svece ružiti i vrijeđati. To jedno s drugim ne ide!

Sveti Jeronim rekao je da je nepoznavanje Pisma nepoznavanje Krista. Dakle, ne bi nam se smjelo dogoditi da ne poznajemo RB jer u njoj se objavio sam Bog.

Slušali smo u Evanđelju po Luki Isusovo blaženstvo: „Još blaženiji oni koji RB slušaju i čuvaju je.“ (Lk 11,28) Kad je Bog Riječ postao čovjekom, utjelovio se i učinio se vidljivim, postao je jedan od nas ljudi, tada smo i mi pozvani da u svojem tijelu tj. u svojem vidljivom životu budemo riječ koja je odgovor na Božju Riječ. On govori po Pismu i konačno nam je progovorio u svome Sinu, a mi njemu trebamo odgovoriti čitavim svojim bićem. Tako mi postajemo također riječ, naš život treba biti vjera, utjelovljena riječ koju upućujemo Bogu kao odgovor na njegovu danu nam Riječ. Tako s BD Marijom i mi trebamo biti blaženi.

Blažena Djevica Marija je u tome imala posebno mjesto jer po njoj se začeo i rodio Sin Božji te postao sin čovječji. Ona ima i danas posebno mjesto u utjelovljenju Riječi Božje u naš život, u život Crkve. Mi možemo doista doći do Krista, utjelovljene Božje Riječi, upravo po Mariji, gledajući njezine kreposti, razmatrajući njezin život, upijajući njezine vrline, osjećajući njezine muke i njezine radosti. Dapače njoj se kao najboljoj prijateljici, majci i zaštitnici uvijek možemo uteći te od nje dobiti pomoć jer ona je Pomoćnica kršćana.

Provedimo ovu Godinu Riječi Božje s Marijom, Majkom Isusovom.

Još bih istaknuo i neke praktične upute:

Bilo bi dobro, da se na čitanje Evanđelja, svi vjernici u crkvi licem okrenu prema ambonu odnosno evanđelistaru te na taj način također pokažemo svoje poštovanje prema Riječi Božjoj. Inače to čine biskupi kad predvode misu, ali to bi mogli i svi učiniti: nije teško, većina bi ostala kako i jest, okrenuta prema ambonu, a koncelebranti i asistencija, ministranti i čitači, odnosno pjevači ako su naprijed, neka se također okrenu prema Evanđelju.

Dobro je Evanđelje kaditi tamjanom, u znak poštovanja koje se daje samo Bogu, kao i Presv. Oltarski Sakrament: tako se kadi i oltar, a tako i predsjedatelj slavlja (ako ima asistenciju), a svakako Evanđelistar – i to tri put po tri kađenja…

Neka se svake nedjelje prigodom čitanja Evanđelja zapale i drže uz ambon dvije svijeće; ako nema asistencije /ministranata koji će ih držati, neka se postave svijeće koje će stajati uz ambon i prije čitanja Evanđelja neka se zapale i poslije ugase;

Negdje se znala prije propovijedi pjevati pjesma: „Dođi k nama Duše Sveti, Božja Riječ će sad početi, dođi rajske iz visine i prosvijetli srca tmine, da spoznamo put istine…“ To bi bilo dobro zapjevati poslije Zborne molitve, a prije prvog čitanja jer je i SZ Božja Riječ …

Dobro je uvesti jednom tjedno Klanjanje u župi, najbolje poslije Euharistije, da se vidi povezanost: Kruh života je posvećen na Euharistiji i nakon pričesti mi mu se još klanjamo… pri tome je dobro uzeti odlomak iz Evanđelja za razmišljanje, najbolje neka govori Riječ Božja sama bez tumačenja, jer Riječ je Božja uvijek jača i važnija nego naša, ljudska riječ… I kad se daje po izboru kraća i duža verzija bilo čitanja iz SZ ili iz NZ, izaberimo dužu jer je lijepo slušati RB.

Bilo bi lijepo kada bi se u svakom domu uredilo mjesto za Bibliju koja bi bila dostupna svima tako da se može pročitati koji redak ili poglavlje – mali biblijski kutak. Zato treba svaka kuća imati odnosno nabaviti SP!

Što se tiče naših ljudskih riječi, na koje bismo također htjeli biti pozorni ove Godine, sjećam se komentara jedne psihologinje koja je izjavila da je u godini pandemije bilo pogubno zabranjivati ljudima da se nađu na kavi, jer time nije bio samo ukinuto ispijanje jedne tekućine nego društveni život, međusobno druženje, komunikacija – i to je, reče ona, bilo zapravo zabranjivanje života! Što mi to razgovaramo na našim susretima, na našim druženjima, na našim kavama? Jesmo li pozorni na riječ, da ne povrijedimo nikoga, da doista govorimo samo provjerenu istinu, da se ne damo u ogovaranja i ne daj Bože klevete…

U prvom smo čitanju čuli kako Bog poziva ljude. Malog Samuela u Hramu Bog je triput pozvao po imenu i on mu se odazvao rekavši: „Govori, Gospodine, sluga Tvoj sluša!“ (1 Sam 3,10). Tim riječima rado u liturgiji pridodajemo i riječi svetoga Petra koji je Isusu na pitanje, hoće li ga i njegova dvanaestorica ostaviti, odgovorio: „Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68) To treba biti i naš stav. I mi se Gospodinu obraćamo sa željom da nam govori jer znamo da su njegove riječi riječi vječnoga života i pri tom mu obećavamo da ćemo njegove Riječi slušati. Jedno je slušati a drugo poslušati. Potrebno je jedno i drugo, no nije u redu ako se samo sluša, a ne posluša se. Kada se Gospodin preobrazio na gori, Otac nebeski učenicima je poručio: „Ovo je Sin moj, ljubljeni, u kojem mi je sva milina. Slušajte ga!“ (Mt 17,5). O tome ovisi naša i zemaljska i vječna sreća, hoćemo li slušati Isusa. Marija nam u tome prednjači. Ona je Riječ Božju slušala i vršila, ona je bila ponizna Službenica Gospodnja. Neka nam bude primjer i zagovornica da i mi slijedimo njezinu vjeru i slušamo Gospodina vršeći ne svoju nego Božju volju.

U poslanici Hebrejima kaže se da je Riječ Božja „živa i djelotvorna, oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.“ To znači da je Riječ Božja kadra mijenjati naš život, da poslušni Božjoj Riječi i mi trebamo svoje korake upriličiti volji Božjoj. To je moguće, to nekada i boli, ali to je jedino ispravno i vodi u život (Heb 4, 12-13).

Uputimo molitvu Majci Božjoj:

Marijo, Ti Majka Sina Božjega, koja si rekla Bogu Fiat mihi secundum verbum tuum – neka mi bude po Tvojoj riječi, donijela si nam Boga rodivši Isusa. Budi majka svima koji traže Boga, da ga s Tobom nađu. Ti ih dovedi svome Sinu. I svima nama budi blizu i kad nam je teško, kad se bojimo bolesti, potresa, pandemije, Ti nas ne ostavi nego uvijek ostani uz nas i čuvaj nas kao dobra Mati.

Dušo duše hrvatske,

Isusova mati,

Sunce naših stradanja

Ne prestani nam sjati. Amen.