Homilija na godišnjicu smrti vlč. Antuna Grahovara 9.11.2021.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na godišnjicu smrti vlč. Antuna Grahovara

Sisak, crkva sv. Marije Kraljice Mira, 9. studenoga 2021.

 

Draga braćo i sestre,

Danas Crkva slavi blagdan Posvete Lateranske bazilike, koja je papina katedrala i prema tome majka svih crkava na svijetu. Ovim blagdanom mi dakle pokazujemo svoju povezanost i odanost Svetom Ocu papi.

Čitanja današnjega dana govore o hramu.

Odlomak iz knjige proroka Ezekijela opisuje jeruzalemski Hram koji je izvor milosti, iz kojega – poput rijeka – izvire Božje spasenje i natapa zemlju te sve oživljuje. Dakako, Hram je simbol samog Boga koji prebiva među ljudima i koji posvećuje svoj narod, koji ga obasiplje mnogim milostima i daje da napreduje u dobru.

U evanđelju (Iv 2, 13-22) Isus je u Hramu i iz njega izgoni trgovce jer su oni pretvorili „kuću Očevu u kuću trgovačku“, te Židovima kaže: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Time zapravo sebe poistovjećuje s Hramom. Doista, kako je rekao Samarijanki: pravi se štovatelj Bogu klanja u Duhu i Istini. A on je sebe nazvao Istinom i zato smije sebe poistovjetiti s Hramom. I kada govori o razorenju Hrama te da će ga on u tri dana podići, ne misli kao Židovi koji se čude: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« A evanđelista Ivan daje tumačenje njegovih riječi kada kaže: „No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici.“

U poslanici Korinćanima sveti Pavao pak govoreći o Hramu Božjemu kaže: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ (1 Kor 3,16-17) On tu poistovjećuje kršćane s Božjim hramom, oni su – kaže – hram Božji.

Tako možemo reći da je i naš ubijeni župnik, Antun Grahovar, „dobri čovjek Tonči“, kako ga je zvao Lojzo Buturac, odnosno „Tonči od Svete Marije“, kako ga je zvao sisački puk a prošle godine objavio pod tim naslovom i knjigu pisac Božidar Brezinščak Bagola, možemo reći da je i on bio Hram Božji. Doista, on je ubijen i kao hram je razrušen, ali će biti – nadamo se i vjerujemo – s Kristom ponovno podignut, kao što je Krist umro i za tri dana uskrsnuo.

Hram Božji o kojem govori sveti Pavao, kaže, „to ste vi… jer Duh Božji prebiva u vama“. Ali Pavao i prijeti: „Ako tko razruši ovaj hram, upropastit će ga Bog!“ Pavao zapravo želi naglasiti koliko je uzvišen i svet svaki čovjek u kojem prebiva Duh Božji. Doista, nitko ga ne smije dirnuti, nitko čovjeku ne smije nauditi jer je on djelo Božje, u kojem Bog prebiva. Tako bismo mogli proširiti tu Pavlovu misao i na sve ljude jer svi smo braća, kako kaže papa Franjo. Ali posebno kršćanin je Hram Božji, i dakako katolički svećenik. Pa ipak je naš dobri Tonči od Svete Marije ubijen. Pitamo se zašto?

Svi znamo kako ubojica  nije ništa otuđio iz kuće, ali je uzeo župnikov auto i njime pobjegao u Knin, središte pobune, do kojeg već tada – dakle, 9. studenog 1990. – hrvatske vlasti nisu mogle doći. Ubojica je poslije rata uhapšen, osuđen i svoju je kaznu u zatvoru odležao. Ipak nikad se nije saznalo koji su mu bili motivi. To je činjenica i zbog toga smijemo se pitati što ga je navelo na to strašno djelo ubojstva. Slično je i s atentatom na papu Ivana Pavla II. 1981., koji je on preživio. Do kraja nisu nikad rasvijetljene okolnosti naručitelja i motiva tog atentata.

Ne možemo zanemariti kontekst: s jedne strane, radi se o župniku, dakle katoličkom svećeniku. Drugo, rat je bio već na vratima. Tzv. balvan revolucija je već počela, i to je ubojica iskoristio da se sakrije od hrvatskih vlasti. Zašto je pobjegao baš u Knin? Je li očekivao da će tamo dobiti zaštitu? Da, to je sigurno jer se to i dogodilo. Da su bile te tzv. vlasti u Kninu odgovorne, trebale su ubojicu izručiti no to se nije dogodilo. On je tamo do kraja rata bio zaštićen a poslije je prebjegao u Italiju, odakle je izručen i potom suđen i osuđen na zatvorsku kaznu.

Imamo se dakle pravo pitati: je li to ubojstvo bilo in odium fidei, tj. zbog mržnje na vjeru? Mislim da jest. Jer ne samo ovo ubojstvo nego i tolike srušene i spaljene katoličke svetinje, crkve, kapele, samostani… kod nas na teritoriju naše biskupije, na svim okupiranim područjima srušeni su svi, ama baš svi katolički sakralni objekti! Što je to drugo negoli mržnja? Zato imamo pravo zaključiti da je i svećenik Antun Grahovar ubijen iz mržnje na vjeru. A to je dovoljan razlog da Crkva nekoga proglasi mučenikom. Zato sam ja prošle godine pozvao sve vjernike da se mole mučeniku svećeniku Antunu te da prijave uslišanja koja su po njegovom zagovoru zadobili. Ako bi se taj kult prema njemu povećao, ako bi mu se ljudi molili i to štovanje raslo, Biskupija sisačka trebala bi pokrenuti biskupijski proces za beatifikaciju ubijenog svećenika iz mržnje na vjeru.

Treba također uzeti u obzir što se željelo postići ovim ubojstvom. Ovo je ubojstvo polučilo velik strah koji je zavladao među katoličkim vjernicima i svećenicima. Ja sam osobno tek došao u Hrastovicu, u rujnu te 1990., a za dva mjeseca se dogodilo to ubojstvo u Sisku. I svi su pričali o tome sa zgražanjem ali i sa strahom, pitajući se što nas čeka. Znam za neke svećenike da su od tog događaja zajedno noćivali da bi se zaštitili jer su primijetili da neki automobili obilaze njihove župne kuće te su se bojali.

Možemo dakle reći da je ovo ubojstvo navijestilo ratna stradanja našeg katoličkog naroda. Navijestilo je brutalnost zla koje se nadvilo nad nas i nad naš narod. Očito je bila namjera agresora svim sredstvima ostvariti svoje naume, pa i organizirati ovakva ubojstva da bi se uvjerilo sve nas kakve ozbiljne nakane imaju pokretači tog rata: da će uništiti sve katoličko u našoj zemlji. I to se ostvarivalo sljedećih godina.

Bogu imamo zahvaliti što se taj naum nije do kraja ostvario, a iako smo iz okupiranih područja svi mi katolici morali iseliti – a koji nisu bili su ubijeni – mi smo se ipak vratili kada su naši vojnici uspjeli osloboditi našu Domovinu.

I ja danas sve vas, braćo i sestre, pozivam da se utječete u zagovor našem mučeniku svećeniku Tončiju te da prijavite na Biskupijski ordinarijat uslišanja koja možete zadobiti kako bismo se pripremili i započeli jednog dana proces za njegovu beatifikaciju. On je naš suvremeni mučenik. Mi imamo svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika iz prvih kršćanskih vremena za svoga zaštitnika. Ali imamo i takve primjere, kao što je mučenik svećenik Antun, koji nas mogu i danas nadahnjivati te nam pomoći u našim borbama i trpljenjima. Molimo ih stoga za pomoć.

Sveti su mučenici u Crkvi bili uvijek u najvećoj cijeni. Već u prvim stoljećima Crkve kada su bjesnili progoni protiv kršćana, vjernici su se okupljali na njihovim grobovima i molili su im se. Štovali su dane njihova mučeništva kao njihov nebeski rođendan. Evo, i mi već godinama na ovaj dan mučeničke pogibije našeg dragog Tončija slavimo svetu misu za njega, okupljamo se oko njegove uspomene i njemu se preporučamo u zagovor. Svi sveti mučenici, molite za nas. Mučeniče svećeniče Antune, zagovaraj nas! Amen.

Pin It on Pinterest