Mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Duhove
23. svibnja 2010.
Katedrala Uzvišenja Sv. Križa u Sisku
Dragi krizmanici, dragi roditelji i rodbina krizmanika, dragi kumovi, braćo i sestre!
Danas je veliki blagdan za nas kršćane, jer slavimo silazak Duha Svetoga na apostole, ali također i na svakoga od nas. Duh je Sveti, čuli smo u prvom čitanju iz Djela apostolskih, sišao na apostole na Pedesetnicu, tj. Blagdana saveza, čime su Židovi obilježavali primanje Božjih zapovijedi na Sinaju, nakon izlaska iz zemlje ropstva. I u taj dan, dakle, primili su apostoli obećanje koje im je uskrsnuli Gospodin Isus dao – Duha Branitelja. Isus je umro i treći dan uskrsnuo. On se ukazivao svojim učenicima, a nakon što je uzašao na nebo, apostoli su po njegovoj riječi u molitvi, okupljeni oko njegove Majke Marije, čekali Duha Svetoga. I upravo na taj židovski blagdan, kad je u Jeruzalemu bilo mnoštvo naroda sa svih strana svijeta, oni primaju obećanje odozgor. Djela apostolska bilježe da je Duh sišao u znaku vjetra i vatre. Vjetar, čiji su šum čuli, te vatre koja ih je zapalila. Vjetra nisu vidjeli, a i vatra je zapravo bila više nutarnja negoli vanjska. Duh ih je Božji zapalio i zagrijao za Isusa, dao im nutarnju svjetlost prosvjetljenja da spoznaju da je Isus Gospodin – kako veli sv. Pavao i Prvoj poslanici Korinćanima – te da mogu drugima svjedočiti o tome tko je Isus. To je bilo čudo Duha Svetoga: svi okupljeni su razumjeli što Petar i apostoli govore, svi su bili iznenađeni što su ih razumjeli. Djelo je, dakle, Duha – razumijevanje, dapače, jedinstvo među ljudima.
Duh Sveti je duh Božje ljubavi i zato je njegov dolazak i djelovanje koje on polučuje u dušama ljudi – međusobno razumijevanje, sloga i jedinstvo. Bez Božje ljubavi, naime, ljudi se nisu sposobni međusobno razumjeti.
Ljubav i prijateljstvo, o čemu govori Isus danas u Evanđelju, dar je upravo Božji. Stoga ako želimo pravo i istinsko, duboko i trajno prijateljstvo, ako želimo da se naša ljubav nikada ne ugasi, već da neprestano gori i grije nas i naše bližnje, trebamo vapiti: „Dođi, Duše Sveti, i ognjem svoje ljubavi zapali naše srce!“ Duh je Sveti, zapravo, Božja nježnost i Božji miomiris. Kad kažemo nježnost, tada nam prije svega dolazi na um to da je nemoguće osjetiti milinu s Bogom bez Duha Svetoga. On daje našem susretu s Bogom ljepotu i – rekao bih čak – slatkoću. Jer istina je da je danas mnogim ljudima Bog dalek i stran, da ga ne poznaju, ali još gore – da ono što znaju o Bogu njih odbija od Boga, od Crkve, od vjere. I ne samo da se distanciraju i udaljuju od Boga, nego neki ga čak i ne vole. Ne samo da ne vjeruju, nego im Bog i smeta. Smeta im onda i svaki spomen na vjeru, smeta im osobito Crkva kao zajednica onih koji vjeruju, te se čak neki i otvoreno bore protiv vjere misleći da tako dobro čine i sebi i drugim ljudima. Oni nemaju iskustvo Duha Božjega, jer Duh Sveti, kako rekoh, daje nam slatkoću u vjeri, povezuje nas s Bogom, i kao Božja ljubav i nježnost ispunja nas sigurnošću i rađa u nama osjećaje pripadnosti Kristu i Crkvi. Neki danas govore kako mogu biti vjernici bez Crkve, kako je njihov odnos s Bogom individualan, a Crkva im smeta jer ju ne doživljavaju svojom. Upravo Duh Božji, Duh Oca i Sina, Duh Sveti uči nas kako je potrebno biti u zajednici vjernika, kako je nemoguće Isusa ljubiti bez ljubavi prema Crkvi. Crkva je naš dom, naša obitelj, krug naših prijatelja.
Vi se, dragi mladi prijatelji, dragi krizmanici, upravo danas, po sakramentu svete Potvrde, uključujete u puno crkveno zajedništvo, postajete punopravni članovi Crkve, zajednice Kristovih učenika. To je naša radost, što pripadamo Crkvi, što nas Gospodin po svetim sakramentima, osobito po krštenju, potvrdi i euharistiji ugrađuje u svoju Crkvu. Crkveno je zajedništvo nešto prelijepo, nešto što nam je jako važno i potrebno, jer samo u Crkvi mi možemo upoznati Krista, samo u Crkvi mi smo pozvani na zajedništvo i s Bogom i među sobom, što nije nigdje drugdje moguće. Ljepota crkvenog zajedništva nije stvar sviđanja ili samo neki subjektivni osjećaj, to je dar koji nam daje Duh Sveti koji stvara jedinstvo, zato jer nam daje ljubav i međusobno razumijevanje. Lijepo je biti zajedno, lijepo je doživjeti jedinstvo s Bogom, lijepo je osjetiti prijateljstvo, lijepo je biti ispunjen ljubavlju. To je upravo djelo Duha Svetoga, stoga nam je on neophodno potreban. Tako se po njemu, i samo po njemu, vidi da je vjera stvarno dar, i to Božji dar, više negoli tek naš ljudski mar. Potreban je i ljudski napor u vjeri, potrebno je naše sudjelovanje i ulaganje našeg napora, ali je vjera u konačnici više Božji dar, više Božje negoli naše ljudsko djelo.
Zato nas i privlači jer nas uvodi u jedan drugi svijet, svijet koji nije podložan našim ranjenostima i iskustvu nemoći, svijet kojim ne vladaju sile koje ne razumijemo, a koje nas ugrožavaju, nego u životu vjere možemo iskusiti da je Bog uvijek veći, da njegova pobjeda u našem životu za nas znači sigurnost i stoga – radost i mir.
Današnji je čovjek ispunjen mnogim strahovima. I apostoli su bili puni nepovjerenja prema Židovima koji su im ubili Učitelja, te su se stoga zatvarali na svojim molitvama. Međutim, kad su primili Duha Svetoga, on ih je ispunio tolikom snagom da su otvorili svoja vrata i pred svima hrabro svjedočili za Krista, ne bojeći se ničega. Ta odsutnost straha, hrabrost života – vlastita je vama, mladi. Vi gledate u budućnost i stoga je prirodno da se ne bojite života. Ipak, mnogi se i od vas pitaju što će biti sutra, koju školu izabrati, koje zvanje, kako se osamostaliti, školovati, stvoriti svoj mir, izgraditi svoj život. Možda vas to ponekad ispunja i tjeskobnim mislima. Ali nebojte se! Duh vam Kristov, kojega danas primate u punini, daje među ostlim darovima i dar jakosti, da se ne bojite i da hrabro svladavate sve protištine i poteškoće u životu.
Osobito vam želim staviti na srce danas dvije stvari:
Prvo, molim vas, odlučite danas da ćete svake nedjelje biti dionici svete euharistije, da ćete slaviti nedjelju svetom misom. Čuvati kulturu nedjelje veoma je važno i stoga je prvo što kršćanina prepoznaje upravo njegov nedjeljni ritam euharistijskog života. Tu pokazujemo da nismo tek ljudi tijela nego i Duha, tu se vidi da nam je potreban i Kruh života koji nas hrani, jer „ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. To stavljam na srce i vama, dragi roditelji i kumovi. Vi ćete i dalje biti oslonac ovoj svojoj djeci koja gledaju u vas. I premda oni odrastaju, trebaju vašu potporu i vaš dobar primjer u mnogome će određivati i njihov život i njihove izbore prioriteta. Stoga, ako želite da vam djeca budu na putu Božjemu, i vi im pokazujte primjerom, jer riječi su često preslabe potaknuti na dobro. Puno je važnije da i sami živimo što mladima savjetujemo. Ovo je prilika i za vas, da se danas i vi obnovite u svojoj vjeri te shvatite da život na zemlji brzo prolazi – i u što ćemo ga potrošiti? Zar vas ne iznenađuje kako su ta vaša djeca već velika, kako su odjednom od male dječice stasala u mladiće i djevojke? Pitanje je doista, što ćemo mi stariji dati novom naraštaju, ako ne one vrijednosti od kojih se živi? A kako im možemo dati što sami nemamo, kako im pokazati ljepotu vjere i crkvenog zajedništva ako ono nama nije važno? Stoga posebno molim danas za vas, dragi roditelji. Dok vam zahvaljujem što ste svoju djecu vodili prema današnjem danu i omogućili im ovo slavlje primanja Duha Svetoga, molim se i za vašu vjeru i za vaš život da bude ispunjen radošću i Božjom milošću.
I za vas, dragi kumovi, molim. Vi pratite naše krizmanike, dajete svjedočanstvo da su pripravni. Ruku svoju ćete položiti na njihova ramena, što je znak molitve. Ostanite i dalje u molitvi s njima povezani, molite se za njih, i darujte im najveći dar – svoj primjer kršćanskog života.
Drugo, što vam želim staviti na srce, dragi krizmanici, jest potreba molitve za svećenička i redovnička zvanja. Vaša se krizma događa u godini koju je papa Benedikt XVI. proglasio Svećeničkom godinom. Cijela Crkve ove godine osobito vapije u svojim molitvama da joj Bog dadne dobre svete svećenike, redovnike i redovnice. I vi se pridružite toj molitvi. I odazovite se i sami u duhovno zvanje osjetite li u srcu Božji poziv.
Braćo i sestre, danas je velik dan. Silazak Duha Svetoga svima nam je potreban, i stoga smo svi molitelji da nas Duh Božji ispuni i vodi, a osobito vi, dragi krizmanici, molite da Duh Kristov ispuni vaša srca te ustrajete u vjeri, nadi i ljubavi. Amen.