Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na drugom danu trodnevnice prije biskupskog ređenja mons. Bože Radoša
Varaždinska katedrala, 22. studenoga 2019.
/Čitanja od dana: 1 Mak 4,36-37.52-59; Lk 19,45-48 /spomendan sv. Cecilije, dj. muč./
Draga braćo i sestre,
Danas je drugi dan trodnevni priprave na veliki događaj za Varaždinsku biskupiju, ređenje novog mjesnog biskupa mons. Bože Radoša. Radujemo se tom događaju i želimo se duhovno pripremiti da bismo otvorena srca primili taj dar Božji.
Ujedno danas Crkva slavi spomen svete djevice i mučenice Cecilije koja je zaštitnica crkvene glazbe. Zanimljiva podudarnost: prije svetkovine Krista Kralja u Varaždinu, gradu glazbe, slavimo zaštitnicu svete glazbe… Kao da nas Gospodin želi podsjetiti da i čitav naš život treba biti pjesma, kako kaže sveti Augustin, da mi kršćani trebamo svojim životom “pjevati pjesmu novu”.
Biblijska čitanja koja smo čuli govore o Hramu Božjemu.
U starozavjetnom odlomku iz Knjige o Makabejcima izvješćuje se o velikoj radosti koja je zavladala u Jeruzalemu kada je u 2. stoljeću prije Krista Juda oslobodio glavni grad od okupacije Seleukovića, u kojoj je kralj Antioh IV. Epifan oskvrnuo hramski žrtvenik. Juda je naredio da se žrtvenik očisti od poganskog kulta i posveti. Možemo reći da je taj događaj na neki način slika i nagovještaj onoga što nam donosi evanđelje po Luki.
U tom evanđeoskom izvješću smo slušali o Isusovu očišćenje jeruzalemskog Hram. On je iz njega istjerao trgovce govoreći im: “Pisano je: dom moj bit će dom molitve, a vi od njega načiniti pećinu razbojničku.” Isus vraća hramu njegov izvorni smisao, a taj je molitva a ne trgovina. Kao što je Juda Makabejski oslobođenjem Jeruzalema i posvetom žrtvenika Hramu vratio njegov sakralni smisao, tako i Isus. No Isus traži i više. On je Samarijanski na Jakovljevu zdencu rekao da se pravi klanjatelji trebaju Ocu klanjati u duhu i istini, što znači da nije toliko važno mjesto koliko čisto srce za molitvu i bogoslužje. A sveti Pavao piše Korinćanima: “Vi ste hram Duha Svetoga…” I dodaje: “ako pak tko razruši taj hram Božji, uništit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.” (1 Kor 3,16-17)
Isus u ovoj zgodi iznenađuje… nismo navikli gledati takvog Isusa. On je blag prema bolesnicima koje ozdravlja, prema grješnicima kojima oprašta grijehe, on se igra s djecom i postavlja ih kao primjer poniznosti, a ovdje – gle, srditog Isusa, Isusa koji izgoni trgovce i one koji Hram Božji pretvoriše u trgovište, u pećinu razbojničku. Isus ne može podnijeti čovjekovu prijetvornost jer ako je netko došao u Hram, trebao bi barem ovdje prestati sa svojom težnjom da od svega napravi posao i traži zaradu.
Za dva dana u ovoj katedrali bit će zaređen za biskupa novi pastir Bože. Prije se ovaj sakrament zvao posvećenje – consecratio. Novi biskup pomazuje se na glavi, što označuje izljev Duha Svetoga na izabranog kandidata. Mi danas, u obredu posvećenja crkvi, pomazujemo nove crkve na zidovima i nove oltare, no još je važnije pomazanje na čovjeku kojim se označuje Božje izabranje. Tako će ovaj izabranik pripadati samo Bogu i po njemu će Bog svojim Duhom Svetim upravljati ovom mjesnom Varaždinskom Crkvom. To vjerujemo i za to se molimo.
Po primjeru Isusa, koji je iz Hrama odlučno istjerao trgovce, molimo i mi novom varaždinskom biskupu hrabrost i odlučnost da se usudi i zamjeriti i usprotiviti svakakvim trgovcima i ljudima od društvenog utjecaja koji nastoje manipulirati Crkvom, ali i crkvenim ljudima koji su više spremni na trule kompromise nego na cjelovito naviještanje evanđelja.
Crkva je Božji hram, zajednica vjernika mjesto je susreta s Bogom, a ne cjenjkanja za većom zaradom. Preko Crkve nikom nije dopušteno ostvarivati nikoje druge ciljeve, pogotovo ne osobne već treba jedino vršiti Božju volju, na dobro zajednice i svih ljudi.
To je služba biskupa. On se postavlja da bude pastir tj. predvodnik Crkve te ju je pozvan usmjeravati tako da ju ne rastrgaju ni vuci krvoločni ni zavedu oni koji imaju neke druge zamisli s njim, koje nije imao naš Gospodin Isus Krist koju ju je osnovao da bude sakrament spasenja.
Molimo, braćo i sestre, da puninu svoga Duha Gospodin izlije na novog varaždinskog biskupa i tako obraduje svoju Crkvu. Neka njegovo služenje Crkvi u smislu posvećivanja – to će činiti u punini svećeništva, zatim naučavanja – kao učitelj i prorok te u službi upravljanja – kao pastir in persona Christi Regi, u ime Krista Kralja, bude blagoslov svim vjernicima i cijeloj društvenoj zajednici Varaždina, Varaždinske biskupije i čitave nam domovine Hrvatske. Amen.
+Vlado Košić