Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na biskupijskom Danu obitelji

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 25. listopada 2025.

Dragi članovi naših obitelji, dragi vjernici,

Radujem se još jednoj godišnjoj proslavi Dana obitelji u našoj Sisačkoj biskupiji. Zahvaljujem župniku Branimiru Koretiću, povjereniku za pastoral braka i obitelji, za organizaciju današnjeg susreta.

Svi smo svjesni koliko danas naše obitelji imaju problema i s kojim se sve izazovima susreću. Sama činjenica da i katolički brakovi, sklopljeni u crkvi, zajedno s ostalim svjetovnim brakovima u našem društvu prolaze kroz duboku krizu. Riječ je o tome da se mnogi bračni parovi već nakon nekoliko godina zajedničkog života rastavljaju.

Pitanje poroda je osobito osjetljivo pitanje. Većina naših bračnih drugova ima tek jedno ili dvoje djece, što dugoročno zabrinjava ukupno naše društvo koje se smanjuje i nedostaju nam ljudi za sve službe.

Mnoge ideologije i pokreti danas, financirani iz obilnih zapadnih izvora, žele uvesti nove standarde u muško-ženske odnose niječući Božji naravni zakon koji je jasan: „Muško i žensko stvori ih. I reče Bog: Plodite se i množite…“ I mnogi danas, potpomognuti obilno medijima, šire krivu sliku obitelji, koja se poistovjećuje s nenaravnim zajednicama koje ne mogu biti plodne jer ne žive po Božjoj volji.

Zapravo velik je problem, dapače bit svih tih nevolja koje zapljuskuju obitelji, što se čovjek današnjice želi popeti na mjesto Božje i sam određivati što je dobro za njega, što mu je dopušteno a što nije. Boga se izguralo na margine i ne želi se čuti što je Božja zapovijed i što čovjek treba činiti da bi se ostvario na zemlji kao čovjek, dijete Božje.

U čitanju iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 8,1-11) čuli smo kako Apostol suprotstavlja život po Duhu i život po tijelu. I govori ne samo Rimljanima nego i svima nama da nas je Krist oslobodio od zakona grijeha i smrti, te nas osposobio da po Duhu koji nam je dan živimo duhovno, jer „težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir“.

U tome je, braćo i sestre, i naša snaga: u Duhu Svetom koji je u nama a kojeg nam je dao Krist. „Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama.“ Jer „nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov“.

Važno nam je znati da je naša budućnost moguća jedino u Kristu i njegovom Duhu koji je uskrisio Isusa od mrtvih. „Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“

Naš je naime život na zemlji put prema vječnosti i tko slijedi Krista i primi njegov Duh koji ga vodi kroz život, bit će s Kristom u vječnosti u slavi, a tko slijedi duh ovoga svijeta, taj ide u vlastitu propast.

Evanđelje po Luki (Lk 1,39-56) donosi nam prekrasni izvještaj o posjeti Marije rođakinji Elizabeti te njezinu pjesmu Veliča kojom Bogu zahvaljuje na svemu što joj je učinio.

Marija, Majka Isusova, i nama je primjer i pouka. Ona se sva oslonila na Boga i njegovu Riječ, te je začela i primila Spasitelja koji je po njoj postao čovjek. Ona je svjesna da je sve to dar Božji, da to nije plod njezinih zasluga i zato veliča Boga i njegovu milost.

Ona je nama primjer jer samo tako, kao Marija, i mi možemo ići putem vječnog života. Samo ako primimo dar Božji, i mi možemo biti donositelji spasenja našim bližnjima.

I tu je odgovor na pitanje, zašto danas ljudima nedostaje nade, zašto kroz život idu često beznadni, često zarobljeni u svojim problemima i zašto u teškoćama žele pobjeći od svoje odgovornosti.

Odgovor je u oslonjenosti na Boga, u predanju svog života jedinom Spasitelju Kristu Isusu, otvorenost Duhu Božjemu koji nas želi ispuniti i voditi kroz život.

No, to znači odreći se duha ovoga svijeta koji nas zavodi, koji nam na ovom svijetu obećava uživanje i sreću, a ne računa na Boga. Da je bilo moguće bez križa spasiti svijet, Krist bi to učinio. Ali nije moguće na ovom i ovakvom svijetu bez prihvaćanja križa ništa učiniti.

I naši dragi roditelji, koji imaju djecu i osobito koji imaju više djece, znaju koliko je žrtve potrebno podnijeti za svoju djecu da ih odgoje i dovedu na pravi put života. Zahvalni smo takvim roditeljima, i danas je osobito dan zahvale obiteljima s više djece kojima i ja i Crkva želimo reći jedno veliko HVALA na žrtvi koju čine za svoju djecu, za Crkvu i naš narod.

Obitelji s više djece posebno su u središtu naših molitava danas i našeg slavlja Dana obitelji. One naime pokazuju drukčiju sliku obitelji, kao da žele reći i Crkvi i svijetu: nije sve u imanju, nije sreća ljudskog života u vlastitoj komociji, već u zajedničkoj ljubavi, žrtvi i sebedarju.

Ljubav je neodvojiva od žrtve i zato je Sin Božji znao da mora prihvatiti križ jer nas je ljubio do kraja, jer je pokazao svima nama najveću Božju ljubav.

Danas se o ljubavi govori površno, i u javnim medijima i u društvu općenito. Nastojanje da se i u škole uvede eksperimentalni tzv. zdravstveni odgoj ne odgovara ni dječjoj potrebi ni odgovornosti koju pred društvom i Bogom imaju roditelji koji su prvi odgojitelji svoje djece a onda ni učitelji i nastavnici. Ne može se nametati nježnim još nerazvijenim dušama nešto što će ih opteretiti, već im treba tumačiti istinu koju je o čovjeku objavio Bog sam.

U toj istini treba isticati prvenstvo duhovne ljubavi pred tjelesnošću, jer tijelo nije samo sebi svrha niti odgoj smije učiti djecu samo nekim tehnikama koje trebaju usvojiti a da ih se ne pouči o svrsi ljudske ljubavi. Ona ima kao krunu svoj smisao u braku i obitelji.

To je razlog zašto se protivimo takvim novim programima koji se usput budi rečeno žele nametnuti silom vlasti: koja je opcija vlasti u kojem gradu, provodi protivno svim zakonima ono što njihova permisivna ideologija zastupa. Nedopustivo je da se novi, dakle eksperimentalni programi uvode bez odobrenja roditelja.

Zato molim vas, dragi roditelji, da se zauzmete za vašu djecu. Vi ne dajete vašu djecu u škole na preodgoj. To su pokušavali svi totalitarni režimi, ali nisu uspjeli.

I mi smo kao Biskupija otvorili Katoličku osnovnu školu prošle godine i ove godine Katoličku opću gimnaziju, jer nam to sporazumi RH sa Svetom Stolicom omogućuju, upravo da damo poruku da su djeca najveća dragocjenost i da se s njima ne smije eksperimentirati, već ih odgajati u katoličkim vrijednostima.

Molimo se jedni za druge, osobito za naše obitelji Sisačke biskupije! Molimo se da roditelji budu odgovorni i da u vjeri, nadi i ljubavi odgajaju svoju djecu! Molimo se i za djedove i bake da budu roditeljima na pomoć.
Molimo se i za sve škole i odgoj koji uz obrazovanje daju djeci, da on ne bude lišen naših katoličkih vrijednosti. Neka nas sve zagovara BDM. Amen.