Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan obitelji

Sisačka katedrala, 17. listopada 2015.

Drage naše katoličke obitelji, dragi očevi, drage majke, draga djeco, drage bake i djedovi, braćo i sestre! Dragi naši svećenici, osobito fra Roko, povjereniče za pastoral braka i obitelji u našoj Sisačkoj biskupiji, dragi đakoni, časne sestre,

Sve vas pozdravljam i zahvaljujem na odazivu što smo se danas okupili u našoj sisačkoj katedrali na slavlje Dana obitelji.

Već postaje tradicija da se jedne subote u mjesecu listopadu u našoj Biskupiji slavi ovaj dan, kada se okupljaju naše hrvatske katoličke obitelji i osobito tzv. „obitelji pet plus“ tj. obitelji s petero i više djece. Dobro došli svi, dragi prijatelji, draga braćo i sestre u Kristu našemu Gospodinu!

Čuli smo u prvom čitanju kako je Bog Abrahamu, koga zovemo praocem naše vjere, obećao da će biti otac mnoštva naroda, da će mu dati brojno potomstvo. Brojno potomstvo u Bibliji znak je posebnog Božjeg blagoslova, no Abraham i njegova žena Sara nisu imali djece, a već su bili starci, k tome Sara je bila nerotkinja. No, usprkos tomu Abraham je povjerovao Bogu i to mu je Bog uračunao u pravednost i doista ga nagradio sinom obećanja, Izakom od kojega je potekao izabrani židovski narod, u kojem se rodio i naš Spasitelj Isus Krist.

Brojno potomstvo je s Božje strane obećanje i blagoslov, a s čovjekove strane to je dakle pitanje vjere koju treba Bogu dati, premda mogu okolnosti biti suprotne i sve može govoriti drukčije, međutim kada Bog daje, on daje obilato i Bogu je sve moguće! Treba mu samo vjerovati i on će ispuniti svoje obećanje, dat će ono što on smatra najboljim za nas.

Ovu smo pastoralnu godinu proglasili Godinom očeva i majki u Božjem milosrđu. Više je razloga za to. Najprije, upravo je u tijeku Biskupska sinoda u Rimu, kojoj predsjeda Papa, a koja raspravlja o obitelji. Molimo se, braćo i sestre, za rad te sinode, da biskupi cijeloga svijeta okupljeni oko Pape pronađu najbolje odgovore za probleme suvremenih obitelji, a ujedno da ostanu vjerni Isusovim zahtjevima u odnosu na obitelj, njegovim zapovijedima i njegovoj volji. Nadalje, veliki su problemi u odnosu na naše hrvatske obitelji u našem društvu koje izumire, koje ima svake godine manje djece, tako da se – kažu demografi – svake godine smanjuje broj stanovnika kao da nestaje jedan manji grad u Hrvatskoj. Zato želimo mi u Crkvi istaknuti vrijednost brojnih obitelji i dati potporu životu i budućnosti. Također ovih se dana po čitavoj Hrvatskoj održava molitva pred bolnicama – i pred našom sisačkom bolnicom – protiv pobačaja, pod nazivom „40 dana za život“. Molimo se za život, molimo se da svaka trudna žena rodi, da ni jedna ne ubije svoje dijete, da očevi i rodbina, kao i čitava uža i šira zajednica podupire rođenje novog djeteta. Bez djece mi kao narod nemamo budućnost.

Ovih dana mnogo se govori o bl. Alojziju Stepincu, našem – žarko se nadamo – skorom svecu i zaštitniku hrvatskoga naroda. On je bio peto dijete u svojoj obitelji: njegovi roditelji Josip i Barbara imali su ukupno osmero djece, a Alojzije koji je na krštenju dobio dva imena: Alojzije Viktor bio je peto dijete u svojih roditelja.

Naš kardinal Sluga Božji Franjo Kuharić bio je trinaesto dijete svojih roditelja. U brojnim obiteljima se od malena djeca uče zajedno živjeti, uče se dijeliti što imaju, uče se misliti na druge koji su potrebniji, uče se pomagati i misliti na potrebe drugih, jednom riječju uče se životu u zajednici. U brojnim obiteljima ima također i onih koji se odazivaju u crkvena zvanja, koji odgovaraju na Božji poziv da ostave sve i pođu za Kristom.

U Godini očeva i majki u Božjem milosrđu posebno trebamo vrednovati dar očinstva i dar majčinstva, te znati da naše obitelji osobito okružuje i grli Božje milosrđe, Bog koji je nježan i koji nam neprestano oprašta naše grijehe da bismo i mi jedni drugima znali biti milosrdni.

Očinstvo je dar o kojem se malo razmišlja. Ono je utemeljeno u Božjem očinstvu, „po kojem je i ime svakom očinstvu na zemlji“ (). Biti otac velika je čast ali i velik zadatak. Imati djecu znači kao otac ljubiti ih, brinuti se za njih i boriti se za njihovo dobro. Biti otac znači također biti nježan i sa svojom suprugom, što traži vjernost i neprestanu budnost da se ne učini ništa što može povrijediti svetost sakramenta ženidbe. Otac znači prije svega uporište i snagu, ono uporište na koje se supruga i djeca uvijek mogu osloniti, u koga uvijek mog imati povjerenja i s kojim mogu računati, te onu snagu koja je kadra boriti se za njih, koja ih može zaštititi, koja im je potrebna da prevladaju teškoće koje sami ne mogu. Otac je u obitelji kao svećenik u Crkvi: on se treba brinuti da svi u obitelji žive po vjeri, da se nedjeljom slavi sv. misa, da se i radi i odmara prema načelima koja čuvaju i promiču dobro obitelji.

Majčinstvo je pak dar koji prvenstveno znači blizinu, blizinu s mužem i blizinu s djecom. Majka je uvijek uz svoju djecu, ona im je prva zaštita, djeca se sklanjaju u njezin zagrljaj kad god su ugrožena, kad god im prijeti neka pogibelj, djeca traže majku i zazivaju ju kad god je teško jer znaju da ih ona uvijek razumije, da im ona uvijek prašta i da ih ona uvijek prihvaća. Ako je otac simbol autoriteta, majka je simbol nježnosti i ljubavi, princip blizine i prihvaćenosti koja nam svima treba. Zato su najljepši stihovi, najljepše pjesme i najljepša umjetnička djela posvećena majkama. One nas vole bezuvjetnom ljubavlju i zato su izraz Božje ljubavi jer samo nas Bog tako do kraja ljubi.

A Božje milosrđe slavimo ove pastoralne godine posebno zato što papa Franjo 8. prosinca ove godine otvara Godinu milosrđa. Papa želi da svi više razmišljamo o Božjem milosrđu i opraštanju, o Božjoj nježnosti i ljubavi, da bismo tako bili bliže i Bogu i našim bližnjima koje nam je on dao. Bog nas sve grli svojom ljubavlju i iskazuje nam svoje milosrđe kad se kajemo, kada se ispovijedamo, kada mu dolazimo iskrena i raskajana srca. Nitko ne može znati kakav je Bog ako nije iskusio i ljudsko milosrđe, oproštenje i ljubav. Zato su roditelji veoma odgovorni da, osim svoga autoriteta i uloge onih koji svojoj djeci moraju postavljati granice, također znaju i svojoj djeci opraštati, prihvaćati ih i usmjeravati na dobro, odnosno odgajati ih za vrijednosti kao što su: poštenje, iskrenost, pravednost, marljivost, istinoljubivost. A sve je to utemeljeno na vjeri, nadi i ljubavi, bez kojih nema pravih ljudi i čestitih članova društva. Zato su naše obitelji toliko važne, dapače one su presudne u današnjoj borbi dobra i zla, u suvremenim nastojanjima da se u svijetu uvede neki novi poredak koji bi bio utemeljen ne na Bogu i njegovim zapovijedima, nego na interesima nekih skupina moćnika ovoga svijeta. To samo čestite obitelji mogu spriječiti, samo obitelji koje su utemeljene na Bogu, čvrste u vjeri, nadi i ljubavi. Da biste to mogli, dragi očevi i majke, draga djeco i članovi naših katoličkih obitelji, ne bojte se zajedničke molitve. Molitva je potrebna svakome, dakle, ona je intimni razgovor svake duše s Bogom i kao takva je privatna i skrovita, ali ona treba biti i zajednička jer je tako učvršćena primjerom bližnjih. Nije bez razloga Isus rekao: „Gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, i ja sam među njima.“ Molite zato i svatko sam pred Bogom, ali molite i zajednički. Zajednička molitva u obitelji čuva obitelj. Sv. Ivan Pavao II. rekao je da sigurno opstaje ona obitelj koja zajedno moli.

U evanđelju Isus nam danas govori o progonima i poteškoćama kroz koje prolaze njegovi učenici i koje moraju nadvladati. A moći će ih prevladati upravo zato jer je on sam s njima i njegov Duh ljubavi kojega daje onima koji ga ljube. Kako ne zatajiti Isusa danas, kada nas sve odvlači od njega: i TV i svi mediji, zabava i prijatelji? Nije li to nemoguće: danas biti vjeran Isusu – u ovakvim uvjetima? Nije, dragi prijatelji. Moguće je ostati vjeran Gospodinu. Dapače i pomagati drugima da mu budu vjerni – upravo u obitelji, upravo zbog obitelji.

Zahvalimo Bogu danas na našim obiteljima i molimo ga da nas sve čuva u svojoj ljubavi. Amen.