Homilija na Dan obitelji 17.10.2015.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan obitelji

Sisačka katedrala, 17. listopada 2015.

Drage naše katoličke obitelji, dragi očevi, drage majke, draga djeco, drage bake i djedovi, braćo i sestre! Dragi naši svećenici, osobito fra Roko, povjereniče za pastoral braka i obitelji u našoj Sisačkoj biskupiji, dragi đakoni, časne sestre,

Sve vas pozdravljam i zahvaljujem na odazivu što smo se danas okupili u našoj sisačkoj katedrali na slavlje Dana obitelji.

Već postaje tradicija da se jedne subote u mjesecu listopadu u našoj Biskupiji slavi ovaj dan, kada se okupljaju naše hrvatske katoličke obitelji i osobito tzv. „obitelji pet plus“ tj. obitelji s petero i više djece. Dobro došli svi, dragi prijatelji, draga braćo i sestre u Kristu našemu Gospodinu!

Čuli smo u prvom čitanju kako je Bog Abrahamu, koga zovemo praocem naše vjere, obećao da će biti otac mnoštva naroda, da će mu dati brojno potomstvo. Brojno potomstvo u Bibliji znak je posebnog Božjeg blagoslova, no Abraham i njegova žena Sara nisu imali djece, a već su bili starci, k tome Sara je bila nerotkinja. No, usprkos tomu Abraham je povjerovao Bogu i to mu je Bog uračunao u pravednost i doista ga nagradio sinom obećanja, Izakom od kojega je potekao izabrani židovski narod, u kojem se rodio i naš Spasitelj Isus Krist.

Brojno potomstvo je s Božje strane obećanje i blagoslov, a s čovjekove strane to je dakle pitanje vjere koju treba Bogu dati, premda mogu okolnosti biti suprotne i sve može govoriti drukčije, međutim kada Bog daje, on daje obilato i Bogu je sve moguće! Treba mu samo vjerovati i on će ispuniti svoje obećanje, dat će ono što on smatra najboljim za nas.

Ovu smo pastoralnu godinu proglasili Godinom očeva i majki u Božjem milosrđu. Više je razloga za to. Najprije, upravo je u tijeku Biskupska sinoda u Rimu, kojoj predsjeda Papa, a koja raspravlja o obitelji. Molimo se, braćo i sestre, za rad te sinode, da biskupi cijeloga svijeta okupljeni oko Pape pronađu najbolje odgovore za probleme suvremenih obitelji, a ujedno da ostanu vjerni Isusovim zahtjevima u odnosu na obitelj, njegovim zapovijedima i njegovoj volji. Nadalje, veliki su problemi u odnosu na naše hrvatske obitelji u našem društvu koje izumire, koje ima svake godine manje djece, tako da se – kažu demografi – svake godine smanjuje broj stanovnika kao da nestaje jedan manji grad u Hrvatskoj. Zato želimo mi u Crkvi istaknuti vrijednost brojnih obitelji i dati potporu životu i budućnosti. Također ovih se dana po čitavoj Hrvatskoj održava molitva pred bolnicama – i pred našom sisačkom bolnicom – protiv pobačaja, pod nazivom „40 dana za život“. Molimo se za život, molimo se da svaka trudna žena rodi, da ni jedna ne ubije svoje dijete, da očevi i rodbina, kao i čitava uža i šira zajednica podupire rođenje novog djeteta. Bez djece mi kao narod nemamo budućnost.

Ovih dana mnogo se govori o bl. Alojziju Stepincu, našem – žarko se nadamo – skorom svecu i zaštitniku hrvatskoga naroda. On je bio peto dijete u svojoj obitelji: njegovi roditelji Josip i Barbara imali su ukupno osmero djece, a Alojzije koji je na krštenju dobio dva imena: Alojzije Viktor bio je peto dijete u svojih roditelja.

Naš kardinal Sluga Božji Franjo Kuharić bio je trinaesto dijete svojih roditelja. U brojnim obiteljima se od malena djeca uče zajedno živjeti, uče se dijeliti što imaju, uče se misliti na druge koji su potrebniji, uče se pomagati i misliti na potrebe drugih, jednom riječju uče se životu u zajednici. U brojnim obiteljima ima također i onih koji se odazivaju u crkvena zvanja, koji odgovaraju na Božji poziv da ostave sve i pođu za Kristom.

U Godini očeva i majki u Božjem milosrđu posebno trebamo vrednovati dar očinstva i dar majčinstva, te znati da naše obitelji osobito okružuje i grli Božje milosrđe, Bog koji je nježan i koji nam neprestano oprašta naše grijehe da bismo i mi jedni drugima znali biti milosrdni.

Očinstvo je dar o kojem se malo razmišlja. Ono je utemeljeno u Božjem očinstvu, „po kojem je i ime svakom očinstvu na zemlji“ (). Biti otac velika je čast ali i velik zadatak. Imati djecu znači kao otac ljubiti ih, brinuti se za njih i boriti se za njihovo dobro. Biti otac znači također biti nježan i sa svojom suprugom, što traži vjernost i neprestanu budnost da se ne učini ništa što može povrijediti svetost sakramenta ženidbe. Otac znači prije svega uporište i snagu, ono uporište na koje se supruga i djeca uvijek mogu osloniti, u koga uvijek mog imati povjerenja i s kojim mogu računati, te onu snagu koja je kadra boriti se za njih, koja ih može zaštititi, koja im je potrebna da prevladaju teškoće koje sami ne mogu. Otac je u obitelji kao svećenik u Crkvi: on se treba brinuti da svi u obitelji žive po vjeri, da se nedjeljom slavi sv. misa, da se i radi i odmara prema načelima koja čuvaju i promiču dobro obitelji.

Majčinstvo je pak dar koji prvenstveno znači blizinu, blizinu s mužem i blizinu s djecom. Majka je uvijek uz svoju djecu, ona im je prva zaštita, djeca se sklanjaju u njezin zagrljaj kad god su ugrožena, kad god im prijeti neka pogibelj, djeca traže majku i zazivaju ju kad god je teško jer znaju da ih ona uvijek razumije, da im ona uvijek prašta i da ih ona uvijek prihvaća. Ako je otac simbol autoriteta, majka je simbol nježnosti i ljubavi, princip blizine i prihvaćenosti koja nam svima treba. Zato su najljepši stihovi, najljepše pjesme i najljepša umjetnička djela posvećena majkama. One nas vole bezuvjetnom ljubavlju i zato su izraz Božje ljubavi jer samo nas Bog tako do kraja ljubi.

A Božje milosrđe slavimo ove pastoralne godine posebno zato što papa Franjo 8. prosinca ove godine otvara Godinu milosrđa. Papa želi da svi više razmišljamo o Božjem milosrđu i opraštanju, o Božjoj nježnosti i ljubavi, da bismo tako bili bliže i Bogu i našim bližnjima koje nam je on dao. Bog nas sve grli svojom ljubavlju i iskazuje nam svoje milosrđe kad se kajemo, kada se ispovijedamo, kada mu dolazimo iskrena i raskajana srca. Nitko ne može znati kakav je Bog ako nije iskusio i ljudsko milosrđe, oproštenje i ljubav. Zato su roditelji veoma odgovorni da, osim svoga autoriteta i uloge onih koji svojoj djeci moraju postavljati granice, također znaju i svojoj djeci opraštati, prihvaćati ih i usmjeravati na dobro, odnosno odgajati ih za vrijednosti kao što su: poštenje, iskrenost, pravednost, marljivost, istinoljubivost. A sve je to utemeljeno na vjeri, nadi i ljubavi, bez kojih nema pravih ljudi i čestitih članova društva. Zato su naše obitelji toliko važne, dapače one su presudne u današnjoj borbi dobra i zla, u suvremenim nastojanjima da se u svijetu uvede neki novi poredak koji bi bio utemeljen ne na Bogu i njegovim zapovijedima, nego na interesima nekih skupina moćnika ovoga svijeta. To samo čestite obitelji mogu spriječiti, samo obitelji koje su utemeljene na Bogu, čvrste u vjeri, nadi i ljubavi. Da biste to mogli, dragi očevi i majke, draga djeco i članovi naših katoličkih obitelji, ne bojte se zajedničke molitve. Molitva je potrebna svakome, dakle, ona je intimni razgovor svake duše s Bogom i kao takva je privatna i skrovita, ali ona treba biti i zajednička jer je tako učvršćena primjerom bližnjih. Nije bez razloga Isus rekao: „Gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, i ja sam među njima.“ Molite zato i svatko sam pred Bogom, ali molite i zajednički. Zajednička molitva u obitelji čuva obitelj. Sv. Ivan Pavao II. rekao je da sigurno opstaje ona obitelj koja zajedno moli.

U evanđelju Isus nam danas govori o progonima i poteškoćama kroz koje prolaze njegovi učenici i koje moraju nadvladati. A moći će ih prevladati upravo zato jer je on sam s njima i njegov Duh ljubavi kojega daje onima koji ga ljube. Kako ne zatajiti Isusa danas, kada nas sve odvlači od njega: i TV i svi mediji, zabava i prijatelji? Nije li to nemoguće: danas biti vjeran Isusu – u ovakvim uvjetima? Nije, dragi prijatelji. Moguće je ostati vjeran Gospodinu. Dapače i pomagati drugima da mu budu vjerni – upravo u obitelji, upravo zbog obitelji.

Zahvalimo Bogu danas na našim obiteljima i molimo ga da nas sve čuva u svojoj ljubavi. Amen.

Pin It on Pinterest