Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagoslovu vitraja u crkvi Sv. Marije Kraljice Mire 

Sisak, 7. listopada 2020. 

Dragi župniče, dragi vjernici, braćo i sestre,

Danas smo na početku ove svete Mise blagoslovili nove vitraje u ovoj crkvi. To je djelo istog majstora, Marka Ivana Rupnika, koji je napravio i mozaik koji stoji u apsidi, iza oltara. Ove su slike i prikazi iz života Isusa i  BD Marije koji upotpunjuju poruku oltarnog mozaika. Marija je Majka našeg Spasitelja, ali ne samo fizička nego i po svojoj vjeri: primus mente quam ventre concepit – prije je začela duhom nego utrobom. Tako je ona svima nama uzor i poziv na suradnju s Bogom.

U prvom čitanju, iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14), nabrajaju se apostoli koji su ostali nakon Isusova uzašašća k Ocu zajedno čekajući ispunjenje njegova obećanja, da će im od Oca poslati Silu odozgor, Duha Svetoga. Zanimljivo je da pisac Djela apostolskih sv. Luka kaže da su apostoli bili „jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom“ (Dj 1,14). Mogli bismo reći da je Marija bila ona koja je okupljala apostole. Tako ju se često na slikama i prikazuje: ona je u sredini, a apostoli oko nje, te u molitvi primaju Duha Svetoga.

Da bi Duh Sveti sišao, bilo je potrebno čekati. Potrebna je dakle strpljivost, a nje nema ako ne postoji povjerenje. Trebalo je imati povjerenje u Isusovo obećanje: on je obećao Duha i on će ga poslati. Osim čekanja, u strpljivosti i povjerenju, apostoli su bili i u zajedničkoj molitvi, dapače, bili su jednodušni – jedno srce i jedna duša, u molitvi. Ako smo i mi ujedinjeni, jednodušni u molitvi, sigurno ćemo i mi primiti Duha Svetoga i njegove darove. I još nešto: zajedno s Marijom. Ona je prva bila ispunjena Duhom Božjim, Svetim, ona je začela Sina Božjega po Duhu Svetome, ona je već znala kako treba surađivati s Bogom.

I naš dolazak u ovu crkvu, Kraljicu mira, naše je pouzdanje i jednodušnost s Marijom, u molitvi, i to za Duha Svetoga. Duhom Svetim je ona već bila ispunjena pri začeću Isusovom, ali ona ga je i sada s apostolima čekala i s njima za nj molila. To znači da Duh Sveti ne dolazi samo jednom, nego da neprestano treba biti otvoren njegovu dolasku i suradnji s njim. Kako je lijepo kad imamo uza se Mariju, koja je već sva Duhom Svetim bila nošena i koja i nama može posredovati iskustvo Duha Svetoga.

U čitanju iz Pavlove poslanice Galaćanima (Gal 4,4-5) Apostol kaže da je u punini vremena Bog Otac odaslao Sina svoga koji je bio „rođen od žene“, što znači da je postao pravi čovjek. I on je bio Židov, jer je bio „podložan Tori tj. Zakonu“, i to zato da podložnike Zakona otkupi. On je k svojima došao, no – kako napisa sv. Ivan – njegovi ga ne primiše. Pa ipak neki ga primiše. Bili su to upravo: BD Marija, sveti apostoli, đakoni… Punina vremena je i danas. Jer je ovo vrijeme Isusa Krista. Nakon njegova dolaska sve je vrijeme njegovo, njegova su vremena i vjekovi… Koliko smo mi svjesni te punine vremena? Živimo u privilegiranom vremenu, u okolnostima zbog kojih bismo neprestano trebali zahvaljivati Bogu, a tako se često tužimo, kukamo, jadikujemo, uvijek se na nešto i nekoga žalimo… a imamo sve jer imamo Isusa!

U Evanđelju je (Lk 1,26-38) je Lukin opis Isusova začeća: anđeoski pozdrav koji je donio Mariji vijest da ju je Bog izabrao da postane Majka Sina Božjega. U prvom planu nije sama pripovijest nego su bremeniti izrazi koji to opisuju.

Anđeo tako Mariju naziva „milosti puna“. To je zapravo prijevod s latinskog „gratia plena“, dok je grčki izvornik bogatiji: „keharitomene – preobilno ispunjena milošću“! Nije Marija od sebe, svojom snagom ili zalaganjem „puna milosti“, nego ju je Bog već ispunio, i to preobilno, svojom milošću, svojom naklonošću, svojom ljubavlju. Ona je dakle bila posuda u Božjoj ruci, ali to ne znači da nije imala moć slobodnog odlučivanja, slobodne volje. Naprotiv! Međutim, kako bi rekao Karl Rahner, dok je u međuljudskim odnosima obrnuto razmjerna ovisnost i sloboda, tj. ako je veća ovisnost jednog o drugom manje su slobodni, a u odnosu Boga i čovjeka je drukčije: tj. što je veća ovisnost čovjeka o Bogu, to je čovjek slobodniji! I Marija je ostala slobodna reći Bogu i Da i Ne, premda ju je On svojom naklonošću pripremio da mu odgovori Da. Vidimo to po tome što Marija pita anđela, ne želeći odgovoriti odmah Da, jer se želi uputiti, saznati, vidjeti što je doista iza te ponude, kako će to biti… jer za njezino je razmišljanje to bilo nemoguće, „kad ona muža nije poznavala“ tj. s njime bila. Pa ipak je Bogu sve moguće, pa i to da posebnim zahvatom Duha Božjega oplodi djevičanskom Marijino krilo te ona i bez muža začne dijete, i to ne bilo koje dijete, već Sina Svevišnjega.

„Ecce anccila Domini, ecce mihi secundum verbum tuum – Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” – odgovor je Marijin kojim ona prihvaća Božju Riječ. Prihvaća anđelovu riječ, ali prije svega Božju jer po njoj „Riječ tijelom posta i nastani se među nama“.

Sebe Marija naziva i shvaća kao službenicu Gospodnju. To zapravo znači da ona želi biti u svemu u službi Bogu te izvršiti sve on od nje traži. Službenica ne znači službena nego sluškinja, ona koja služi. Marija tako i svima nama pokazuje put prave poslušnosti: slušati Boga i služiti mu, prihvaćati njegovu riječ i dopustiti mu da nas upotrijebi kao svoje instrumente da ostvari svoje namisli.

I današnji je blagdan Marije, Kraljice krunice za sve nas poziv. Poziv je to na molitvu Mariji i s Marijom. Jer krunica je upravo to. I kada je na današnji dan 1571. kršćanska vojska porazila osmanlijsku, a papa Pio V. je pozvao sav kršćanski svijet na molitvu krunice, pobjedu je pripisao Marijinoj pomoći. Marija nam dakle pomaže u našim nevoljama, ona na naše molitve rado priskače u pomoć, da ona, koja je preobilno ispunjena Božjom milošću, i nama udijeli tu Božju ljubav te njome ispunjeni možemo se othrvati napastima i svakom zlu. Ta je Božja milost upravo Duh Sveti koji boravi u našim srcima, a koji po zagovoru BD Marije može još više ispuniti naše misli, naše osjećaje, naša djela i naše riječi. Moleći se Mariji molimo za Duha Svetoga.

Volio bih da upravo ovaj dan, ovaj blagdan Marije Kraljice krunice, bude glavni blagdan ove crkve koja ima naslov Marije Kraljice mira. Jer je mir u našoj Domovini prije 25 godina došao upravo po molitvi krunice, koju je molio sav naš napaćeni narod koji je trpio srpsku agresiju i samo se čudom Božjim uspio obraniti i izvojevati slobodu. Naši su branitelji nosili krunicu, i to je jedinstveno u povijesti ratovanja da su vojnici na odorama ili oko vrata imali krunicu. Marija nas je obranila, ona nam je pomogla, ona je svojim zagovorom kod Boga isprosila Božju naklonost, Božju milost, Duha Svetoga, da ispuni naša srca snagom i hrabrošću, da naše misli učini mislima mira, da naša djela budu djela ljubavi i blagoslov za sav naš narod.

Zato moramo biti zahvalni danas B.D.Mariji, Kraljici krunice po kojoj nam je došao mir: Kraljica krunice upravo se pokazala prema nama Kraljicom mira. Neka nas ne prestaje i dalje zagovorati i neka nam izmoli Duha Svetoga i u svim današnjim borbama za dobro, za ljubav i mir. Amen.