Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagdan sv. Ivana Pavla II.
Petrinja, 22. listopada 2024.
Dragi župljani župe sv. Pape Ivana Pavla II., draga braćo i sestre,
Slavimo danas blagdan ove župe, slavimo svetkovinu sv. Ivana Pavla II. Kardinal Karol Woytila, krakowski nadbiskup, izabran je 16. listopada 1978. za papu i bio je to nakon 450 godina prvi papa netalijan, prvi papa Slaven, prvi papa iz jedne komunističke zemlje. Na današnji je dan prije dakle punih 46 godina slavio svoju prvu papinu misu u bazilici svetoga Petra.
Značajno je da je njegov poziv, osobito upućen mladima, bio: „Otvorite vrata Kristu! Ne bojte se! Otvorite svoja srca Kristu, s njim ćete sve dobiti, ništa nećete izgubiti. Ne bojte se!“
Koliko su značajne te riječi, najbolje se vidi po tome kako danas mnogi Europljani, a posebno mladi, napuštaju vjeru u Krista i odlaze, kao po zovu neke mode u agnosticizam, mnogi koji su započeli svoj mladi život u Katoličkoj Crkvi sada ju napuštaju, mediji su puni optužbi na račun Crkve i crkvenih ljudi, što opravdano, što još više neopravdano i medijska se laž širi i ubire danak te se mnogi odvraćaju od Crkve i Krista.
Ipak, najveći i najvažniji razlog da netko ostane u Crkvi i katoličkoj vjeri jest upravo u nama. Naš vjerodostojan život privlači, život svetaca privlači a ne odbija. Primjer jedne svete Majke Terezije, svetog pape Ivana Pavla II., našeg svetog blaženika Alojzija Stepinca, kao i tolikih drugih mučenika – poput bl. Drinskih mučenica, bl. Miroslava Bulešića, naših svetih Leopolda Mandića, Marka Križevčanina, Nikole Tavelića – privlače. Međutim samo jedan slučaj nekog bolesnog i perverznog svećenika, časne sestre, vjernika laika pokreće nesagledivu lavinu odvraćanja od Crkve. Pa i u slučaju da je optužba lažna i dokaže se bilo na crkvenom bilo na svjetovnom sudu optuženikova nevinost, nitko mu se ne ispričava, nitko ga ne žali nego još više svi u isti glas i dalje optužuju i na stup srama pribijaju nevine žrtve.
I samog su svetog papu Ivana Pavla II. prošle godine u njegovoj rodnoj Poljskoj oporbeni političari željeli osramotiti optužujući ga za djela koja nikad nije počinio. Razotkriveni su da su time htjeli dobiti naklonost birača uoči parlamentarnih izbora. Ipak Poljaci se nisu odrekli svog omiljenog Pape.
I nama Hrvatima papa Ivan Pavao II. je velika svetinja, možemo reći da je on u povijesti našega naroda naš najveći prijatelj. I mi dobro znamo da se ne može nitko nabacivati blatom na njegov lik jer zapravo sam sebe tako najviše diskvalificira. Kako reče mudrac, zlato ako i padne na njega blato, uvijek će ostati zlato.
Ivan Pavao II. bio je i ostaje Veliki papa, jedan od najvećih na stolici svetoga Petra. Njegova je velika zasluga što je u istočnoj Europi pao komunistički sustav, bezbožna ideologija koja niječe Boga i podjarmljuje čovjeka i čitave narode. To se doista za njegova pontifikata dogodilo, premda na žalost još uvijek ima tih ostataka koji i dalje drže narode u pokornosti posredstvom te bezbožne ideologije, a i diktaturom koja sije smrt. Pogledajmo samo kako žive narodi u Aziji – Sjeverna Koreja i Kina, kako se progoni vjera na Kubi i u afričkim zemljama gdje je ta ideologija zavladala. Ne samo da se napada druge narode, vode ratovi i ubijaju stranci, nego se i vlastiti narod progoni, ubijaju se svećenici, misionari…
Naš je najveći prijatelj papa Ivan Pavao II. postao u godinama koje su bile najteže u našoj povijesti: bili smo napadnuti i trpjeli smo agresiju, tako da smo bili izloženi ne samo ogromnim patnjama nego bilo je pitanje i našeg opstanka. I to je shvatio papa Ivan Pavao II., te nam je dao svesrdnu potporu. Došao je k nama, u Zagreb 1994. prije točno 30 godina i rekao da Hrvatska ima pravo na samostalnost tako da je to bio velik vjetar u leđa našim braniteljima i ukupnom hrvatskom narodu.
Prije negoli je običaj i kako po protokolu Sveta Stolica ne postupa, papa Ivan Pavao II. bio je na čelu državnika koji su priznali Hrvatsku kao državu. Dan prije dana priznanja Europske zajednice Vatikan je priznao Hrvatsku!
I što nam je osobito drago, papa Ivan Pavao II. proglasio je 1998. na Mariji Bistrici kardinala Alojzija Stepinca blaženim! U premda ga neprestano optužuju neki krugovi, iz svojih političkih interesa, papa Ivan Pavao II. nije se bojao niti ustuknuo pred tim pritiscima jer je znao da zastupa istinu.
Nadalje, osobito mi je stalo danas – u mjesecu listopadu, u mjesecu posvećenom BD Mariji – naglasiti da je papa Ivan Pavao II. bio marijanski papa. On je u ranom djetinjstvu ostao bez majke, i njegova je majka bila Crna Madona u Čestohovi. On se utjecao Mariji uvijek u svim svojim dilemama i poteškoćama i iskusio je veliku pomoć Blažene Djevice. Napisao je nekoliko enciklika i pisama o njoj: Redemptoris Mater, Rosarium Virginis Mariae, Mulieris dignitatem, da samo spomenem najvažnije. On je uveo slavno otajstvo u molitvu krunice koje molimo u četvrtak. Bio je žrtva atentata koji se dogodio na Gospu Fatimsku 13. svibnja 1981.
Volio je mlade, što smo već spomenuli. Ustanovio je Dan mladih, i to na Cvjetnicu. Tako se od njega slavi svake godine taj dan.
Ivan Pavao II. bio je osobito socijalno osjetljiv, te je napisao nekoliko enciklika o socijalnim pitanjima: Laborem exercens, Sollicitudo rei socialis…
Papa Ivan Pavao II. osobito je zagovarao i štitio obitelj: Familiaris consortio, Evangelium vitae… borio se za život od začeća do prirodne smrti. Zagovarao je civilizaciju života i civilizaciju ljubavi nasuprot civilizaciji smrti koja sve više prijeti.
Zauzimao se za starije i bolesne, napisao je Pismo starijim osobama. I sam je dočekao stare dane i pokazao nam primjer prihvaćanja nemoći i bolesti po kojoj se dolazi Gospodinu.
Današnja Božja Riječ govori nam o jedinstvenoj veličini Isusa Krista. Sveti Pavao u Poslanici Efežanima kaže: „zaglavni je kamen sam Krist Isus“ (Ef 2,20). Te smo riječi uzeli za geslo naše biskupijske sinode koja završava ove godine. Doista, različite su službe i različite karizme u Crkvi, ali sve povezuje u jedno upravo Gospodin naš Isus Krist. On je taj kamen zaglavni koji cijeloj građevini daje statičku sigurnost. Bez njega sve bi se srušilo, ali jer on sve pomiruje i drži zajedno, sve opstaje. Tako i mi, njegova Crkva znamo da je on naše središte, naša sigurnost i naš Gospodin.
Mi gradimo crkvu svetog Ivana Pavla II., ovdje u Petrinji. Vidite, podigli smo temelje, ali sad trebamo graditi zidove pa krov i t.d. A nemamo sredstava nego molimo da se svi uključe, posebno vi župljani, svojim darovima i donacijama, tako da ćemo sad nadalje korak po korak graditi kako ćemo moći. Neka ova gradnja bude i znak našeg zajedništva, ove naše župe i naš simbol jedinstva, sloge i naše vjere. Sveti Ivan Pavao II. je to zaslužio, našu ljubav i žrtvu jer nam je dao mnogo. Na posljednjem je dolasku u Hrvatsku rekao: „Dragi Hrvati, Bog vas blagoslovio!“
U evanđelju (Lk 12, 35-38) Isus je rekao svima nama: „Blago onima slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!“ Gospodin kuca na naša srca, a mi da bismo mu otvorili trebamo biti budni. To je u skladu s Papinim pozivom na početku njegova pontifikata, da otvorimo svoja srca Kristu. A mi smo sluge Gospodinove i sluge svojoj braći i sestrama, to je naše poslanje, služiti i biti budni na dolazak Kristov. On dolazi na razne načine,
Mislim da se moramo više moliti svetom Ivanu Pavlu II., upravo zbog njegove osjetljivosti prema onima koji trpe od diktatura, upravo zato jer je na njegovo zauzimanju pobijeđen zločinački komunistički sustav, zato jer je volio Hrvatsku i pomogao nam u borbi za neovisnost i slobodnu državu, zato jer je proglasio bl. Alojzija Stepinca i na njegov zagovor moguće je otkloniti sve laži i podmetanja koja se još uvijek protiv njega podižu, zato jer je bio marijanski papa koji je volio Mariju i koji je želio da svi zavole BDM, zato jer se borio za obitelj i volio mlade, ali i starije i bolesne…
Sveti Ivane Pavle II., veliki naš hrvatski prijatelju, moli se za sve nas, osobito za Tvoj voljeni hrvatski narod, moli se za nas Blaženoj Djevici Mariji, preporuči nas Kraljici Hrvata, zvijezdi na našem nebu, našem blaženiku pomozi da ga Crkva proglasi svetim jer je pokazao najsjajnije lice našeg naroda u kojeg bismo se svi trebali ugledati i slijediti ga jer je bio – kako si ga Ti nazvao – naš kompas…
Molimo te, naš dragi Papa, zagovaraj nas da uspijemo obnoviti sve naše crkve i kapele, naše porušene župne kuće i samostane, da podignemo ovu župnu crkvu koju smo započeli kako bismo svima svjedočili da te volimo i da si u našim srcima, Ti koji si toliko volio Hrvate, a iznad svega našega Gospodina Isusa Krista kojemu si nas uvijek vodio i pokazivao nam put.
Tvoja je najdraža pjesma bila „O Bože, zar si pozvao mene?“ I uistinu Bog je pozvao i svakog od nas, da ga slijedimo… Amen.