Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagdan bl. Drinskih mučenica
Sisačka katedrala, 15. prosinca 2020.
Draga braćo i sestre,
Danas slavimo blagdan Drinskih mučenica, petero sestara Kćeri Božje ljubavi koje su svoj život položile za Krista. Bilo je to – za njih četvero – na današnji dan 1941. u Goraždu gdje su zbog svojeg uvjerenja i obrane redovničkih zavjeta i svoje časti mučene i ubijene od četničkog noža. Najstarija, s. Berhmana ubijena je osam dana poslije tj. 23.12.1941. u Sjetlini i također bačena u Drinu, te se sve zajedno nazivaju Drinske mučenice. To su, da spomenemo njihova imena: s: Jula Ivanišević, predstojnica, s. Berchmana Leidenix, s. Krizina Bojanc, s. Antonija Fabjan i s. Bernardeta Banja. Dvije Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanka.
Nisu samo one bile ubijene i bačene u Drinu te 1941. Na žalost, kako pišu svjedoci poput don Ante Bakovića, te je godine Drina primila oko 8.000 žrtava, što muslimana što katolika, koje su pobili četnici. Taj isti posao oni su nastavili i 50 godina kasnije kada su opet uz Drinu ubijali sve koji nisu bili Srbi, čemu je najzornije svjedočanstvo Srebrenica gdje su pobili također oko 8.000 muslimana. Strašni su to zločini i pitamo se, kako je to moguće, da jedan narod, da bi on živio na nekom području može pripadnike drugih naroda i vjera tako nemilosrdno ubijati? Zar nije postignut civilizirani institut nacionalnih manjina koje se u demokratskim državama poštuju i ništa im ne nedostaje premda ne žive u svojoj državi nego zajedno s većinskim drugim narodom tvore državljane one zemlje u kojoj žive i u kojoj mogu ostvarivati sva svoja i osobna i nacionalna prava?
Strašna je to spoznaja da se i u nedavnom Domovinskom ratu brutalno ubijalo ne samo vojnike nego i civile. Andrija Hebrang u svojoj knjizi o Domovinskom ratu, kao ratni ministar zdravstva svjedoči o činjenici da je u ovom ratu ubijeno više civila negoli vojnika. Kako je to moguće i zašto? Autor zaključuje da to jasno govori da je na Hrvatsku počinjena agresija jer da su ratovale samo vojske, bili bi vojnici većinom žrtve, ali jer se željelo zauzeti tuđe područje, ulazilo se u naselja i ubijalo i civile koje se nije protjeralo, budući da se željelo stvoriti tzv. čisti nacionalni prostor te se i to istjerivanje ljudi drugih nacionalnosti ružno nazivalo lijepim imenom „čišćenje“ tj. etničko čišćenje.
Prorok Sofonija (Sof 3, 1-2.9-13) optužuje grad Jeruzalem za otpad od Boga, njegovu nevjeru, no Bog računa na onaj mali dio koji mu je ostao vjeran, Ostatak Izraelov, i njemu će se on smilovati i njima on obećava odmor i mir u njemu. Je li to i nama pouka, jesmo li se i mi udaljili od Boga i napustili ga pa nas on upozorava ovakvim strašnim događajima ubojstva i mučenja pravednih ljudi i njihovoj mučeničkoj sudbini?
Ipak Bog računa na one koji ga se nisu odrekli, na one koji su spremni izdržati i u takvim okolnostima i ne zatajiti ga. Takve su bile i naše Drinske mučenice. One svjedoče da je Drina ne samo natopljena krvlju naših hrvatskih ljudi, nego i da je ona i naša rijeka koja omeđuje dvije civilizacije: zapadnu i istočnu. Bila je to granica i Istočnog i Zapadnog rimskog carstva. I sad je, usprkos krvavim ratovima, ostala granica na kojoj se lomi ponos osvajača i gdje počinje Bosna i Hercegovina, zemlja koja pripada i nama Hrvatima, a kao granica Istoka i Zapada i danas je granica katolištva i pravoslavlja.
U evanđelju po Mateju (Mt 21, 28-32) Isus nas poučava kako nije najvažnije ono što govorimo nego ono što činimo: premda je prvi sin rekao da ne će ići u očev vinograd, ipak je otišao i dobio pohvalu dok je drugi rekao da ide, ali nije otišao. I još jednu pouku daje Isus: Ivan je Krstitelj svima propovijedao, ali poslušali su ga samo grješnici dok su svećenički i židovski poglavari i dalje ostali po strani, nisu ga poslušali. Isus želi reći kako je potrebno djelima posvjedočiti da smo na Božjem putu,te da njega Isusa, koga je navijestio Ivan Krstitelj, slušamo i slijedimo.
Što više možemo reći za pet redovnica, Drinske mučenice, nego da su one i slušale i slijedile Isusa, i to ne samo riječima nego i djelima. Isusova je volja s njima bila da ne popuste pred nasilnicima i da posvjedoče svoju posvemašnju poslušnost Gospodinu Isusu, što su i učinile. Bile su hrabre i skočile su s prozora na drugom katu vojarne gdje su ih zatočili da izbjegnu četničko nasilje, a dočekao ih je Gospodin koji im je otvorio vrata svoga raja. Kako je svoje susestre pozvala predstojnica s. Jula, koja je prva skočila kroz prozor: „Isuse, spasi nas“. Dakle, one su znale da bježeći od nasilnika odlaze Isusu, ali u njega su se uzdale i njemu su vjerovale. One su bile ranjene, polomljenih udova, a onda su sišli i razulareni srpski vojnici koji su ih nožem dokrajčili, ali one su ostale vjerne Bogu i svojim zavjetima, uzor svima ne samo redovnicama i redovnicima nego i svim kršćanima da se Bogu dana riječ treba vjerno živjeti i ne smije dovesti u pitanje ni pod kojom silom. Ujutro su bile bačene u rijeku Drinu, kada ih je molitvom ispratio dječak Ante koji je zajedno sa svojom majkom svjedočio o događaju ubojstva i bacanja u Drinu četiri redovnice, blaženice i svetice, naše Drinske mučenice.
Na Zidu hrvatskih mučenika u Velikom Kaptolu, sjedištu naše Biskupije, prije mise blagoslovili smo kip bl. s. Jule Ivanišević, Drinske mučenice. Na tom zidu već je postavljen kip mučenika sv. Nikole Tavelića. Uz njihove likove doći će još: sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić. Svi su oni naši hrvatski mučenici, i zajedno sa sv. Kvirinom, zaštitnikom naše Biskupije, oni čine vijenac naše hrvatske vjernosti Kristu i Crkvi.
Sestra bl. Jula i Drinske mučenice ubijene su zbog mržnje na katoličku vjeru i time su zaslužile vijenac mučeništva. Ostale su vjerne do smrti i – kako obećava Gospodin u Knjizi otkrivenja – i dobile su vijenac života. (usp. Otk 2,10) „Corona vitae – vijenac života“ svakako je bolje od korone virusa Covid-19, ali i oni koji su dobili tu zemaljsku koronu, ako su izdržali kušnje i otišli pomireni s Bogom i s ljudima na drugi svijet, zavrijedili su nebesku „coronam vitae “, vijenac života vječnoga.
Molimo za to naše Drinske mučenice, da zagovaraju svojom molitvom pred Bogom sve nas. Da se posebno mole za naše sestre Kćeri Božje ljubavi, ali i za sve redovnice da budu vjerne Kristu i svojim zavjetima, da u svom životu proslave Gospodina ljubavlju Božjom koju ne samo riječima nego djelima trebamo svi svjedočiti.
Molimo naše Drinske mučenice i za sve nas, članove Crkve Božje, da se ne bojimo nikakvih prijetnji nego izdržimo pred svim neprijateljima Božjim znajući da na kraju uvijek Bog pobjeđuje.
Molim naše Drinske mučenice i za naš hrvatski narod, osobito u Bosni i Hercegovini, da se ne boji protivština i mučeništva, da odoli svim izazovima i kušnjama i da ustraje u obrani svojih prava i svoga dostojanstva.
Molimo da budemo svi Božji i da slušamo ono na što nas on poziva, bilo u zgodno bilo u nezgodno vrijeme.
Amen.