Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na biskupijskom hodočašću u svetište Majke Milosrđa

Kloštar Ivanić, 15. travnja 2023.

Draga braćo svećenici, dragi franjevci čuvari ovog marijanskog svetišta, dragi vjernici hodočasnici!

Okupili smo se danas na ovom našem hodočašću u ovom dragom i drevnom svetištu Majke Milosrđa u Kloštru Ivaniću. Odredili smo učiniti ovaj dan, u subotu prije svetkovine nedjelje Božjeg Milosrđa, kada već tradicionalno hodočastimo u Kloštar.

Još je vazmena osmina, dan u kojem odzvanja ono „danas“ jer slavimo Uskrs cijeli ovaj vazmeni tjedan, a ujedno je subota koja je tradicionalno marijanski dan.

Marija je imala važnu ulogu u Isusovu vazmenom otajstvu. Ona je pratila Isusa na križnom putu i stajala uz njegov križ na Golgoti, bila je sudionica njegove patnje. Prema Ivanovom evanđelju Isus je prije same smrti razgovarao s Marijom, kada ju je predao apostolu Ivanu govoreći s križa: „Ženo, evo ti sina!“ Marija je prema kršćanskoj tradiciji primila Isusovo mrtvo tijelo u svoje krilo i sa Sinom dijelila njegove boli. Bila je Mater dolorosa – Majka žalosna.

A kad je treći dan Isus uskrsnuo, pokazao se najprije ženama, te im rekao da to dojave njegovoj braći. U evanđeljima nije zapisan događaj susreta uskrsnulog Isusa s majkom Marijom, ali taj se susret sigurno dogodio i bio je pun radosti. Najljepša uskrsna pjesma pjeva o tom susretu: Kraljice neba, raduj se… Doista se trebala radovati ona koja je rodila i podigla Isusa, Sina Božjega, koja je podnijela puno žrtvi za njega… u izvještajima Pisma ponovno ju susrećemo kako s apostolima moli devet dana poslije Isusova uzašašća te na dan Pedesetnice prima Duha Svetoga.

Ovdje se Marija stoljećima časti kao Majka Milosrđa.

Papa Ivan Pavao II. ustanovio je na Bijelu nedjelju, tj. na drugu vazmenu nedjelju, Nedjelju Božjeg milosrđa. Milosrđe je Božje neizmjerno i možemo reći ishodište je Isusove muke na križu. Bog je svoga Sina dao za nas ljude da nas spasi od grijeha i smrti upravo svojom žrtvom na križu. Tako je pokazao svoje veliko milosrđe prema nama grješnicima. A majka Isusova je Marija, pa i nju smijemo zvati Majkom Milosrđa jer je Isus drugo ime za Božje milosrđe. Tako milosrđe Božje nije nešto nego netko, tj. osoba Isusa Krista, Sina Božjega. On je Očeva Riječ, onaj koji je u svom životu, riječima i djelima, a napose svojom smrću i uskrsnućem izrekao tko je Bog, prenio nama ljudima poruku o Bogu. Bog je neizreciv i neizmjeran no ipak je želio da ga njegov Sin objavi i nama ljudima predstavi kao Oca, kao Ljubav, kao neizmjerno Milosrđe.

Na milosrđe najčešće mi ljudi pomislimo kad sagriješimo, kad se susretnemo sa svojom i tuđom grješnošću. Ako je grijeh velik, pitamo se, može li Bog to oprostiti. Kada gledamo ubojstva u ratu u Ukrajini, kad slušamo o otmicama, mučenju i nasilju nad kršćanima u Siriji ili u zemljama Afrike, pitamo se može li Bog oprostiti ljudima takve strašne u nebo vapijuće grijehe.

Kad bismo Gospodina to pitali, on bi nam odgovorio prispodobama o milosrdnom Ocu koji prima svog izgubljenog sina koji ga je ostavio i pola mu imanja rasuo… ona bi nam govorio o milosrdnom Samarijancu koji je imao volje, vremena i srca pobrinuti se za izranjenog putnika kojega su drugi zaobilazili…

Čitanja  Božje Riječi govore nam također o tom otajstvu.

U pročitanom odlomku iz Djela apostolskih (Dj 4, 13-21) slušamo kako su nakon Isusova uskrsnuća apostoli činili velika znamenja u Jeruzalemu te su mnogi povjerovali na njihovu riječ i prihvatili Isusa za Mesiju. Tako su Petar i Ivan ozdravili hromog prosjaka na vratima Hrama, a glavari su im židovski zaprijetili da više ne govore o tom Imenu, imenu Isusovu.

Zanimljivo je kako su odgovorili apostoli: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« „I svi su slavili Boga zbog onoga što se dogodilo“ – zaključuje ovaj izvještaj sveti Luka.

Apostoli su najednom dobili neviđenu hrabrost, oni koji su svi u strahu pobjegli kada su židovski vojnici uhvatili Isusa. Sada se ti isti ljudi, ali ispunjeni snagom Božjom, Duhom Svetim, više ne boje za sebe, oni se više boje da Boga ne razočaraju i ne povrijede negoli da se njima što loše ne dogodi te svima govore što su čuli i vidjeli. A susreli su uskrsnulog Gospodina koji im je i dao poslanje da idu i svim ljudima svjedoče o njemu.

Tako je i do nas doprlo evanđelje o Božjem milosrđu. I mi danas, u 21. stoljeću, i mi u Hrvatskoj susrećemo Isusa živoga, onoga koji je umro i uskrsnuo, koji i danas nama govori i zove nas na put spasenja, onoga koji nam je donio iscjeljenje od naših slabosti i naših grijeha, onoga koji je utjelovio Božje milosrđe u našim životima.

O događaju uskrsnuća govori nam današnje Evanđelje po Marku (Mk 16, 9-15). Ono ujedno govorio i o poslanju koje je uskrsnuli Gospodin dao svojim učenicima. Najprije imamo spomen Marije Magdalene, koju svi evanđelisti navode kao prvu svjedokinju Isusova uskrsnuća. Isus ju je poslao apostolima da im javi tu radosnu vijest, ali oni su još previše tužni i zaplakani, i nisu joj povjerovali.

Također Marko ukazuje i na Isusov susret s dvojicom učenika na putu u Emaus, koji su također došli apostolima i javili im tu radosnu vijest. Zanimljivo, kaže evanđelist: „Ni njima ne povjerovaše“.

Napokon se ukazao jedanaestorici dok su bili za stolom. Znamo, taj stol označuje Euharistiju. Najprije je Isus prekorio apostole zbog toga što nisu povjerovali glasnicima o njegovu uskrsnuću. Tada im je dao i nalog: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je sestru Faustinu Kowalski svetom i njezine mistične objave prihvatio te ustanovio Nedjelju Božjeg milosrđa. To ćemo sutra slaviti, na Bijelu nedjelju, drugu nedjelju Vazma.

Kako je povezano Božje milosrđe s Isusovim uskrsnućem i koje je mjesto u tome Marije, Isusove majke?

Očito, tek je Kristovo uskrsnuće u punini objavilo Boga kao dobrog Oca. Otac je uskrisio svoga Sina koji se iz ljubavi i poslušnosti Ocu predao u ruke grješnika i bio ubijen. Bog ga je podigao iz groba i tako i svima nama otvorio vrata novog života. Taj se novi život doista može primiti samo po Božjem milosrđu. Nitko nema pravo svojatati si život vječni, nitko nije zavrijedio niti zaslužio vječnost, Bog nikojem stvoru nije dužan dati taj dar, jer on je uvijek dar, čisti Božji dar. Stoga je to milost i milosrđe – gratia et misericordia.

„Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri.“ (Rim 3,23-25) – uči sveti Pavao, koji je i sam dobro znao što je to grijeh jer je progonio kršćane, a sam Gospodin ga je poučio da to znači njega progoniti. Nakon tog susreta on je postao gorljivi misionar Božjeg milosrđa.

A Marija? Ona je znala da je Gospodin milosrdan, da je sve primila iz njegove ruke, posve nezasluženo, kao besplatan dar. To je posebno vidljivo izrekla u pjesmi – molitvi „Veliča“ kada kaže da je Gospodin „pogledao na nju, neznatnu službenicu svoju“… jer „velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo“…

Marija je svjesna da joj je sve što jest i ima darovao Gospodin, Bog. I to je prvo i najvažnije što trebamo znati o Božjem milosrđu. Marija je dakle i sama obdarena, i to preobilno. Kada anđeo Gabrijel pozdravlja Mariju, prema grčkom izvorniku, bilo bi najtočnije te riječi prevesti: „Raduj se, ti preobilno ispunjena milošću… Gospodin bio s tobom!“ (Lk 1,28) Marija je toga svjesna, osobito to izražava u susretu s Elizabetom nakon što je začela Sina Božjega i otišla u Gorje, u grad Judin posjetiti svoju rođakinju koja je već šest mjeseci, premda nerotkinja, nosila sina… „jer Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1,37).

Molimo se Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Hrvata i sveg neba i zemlje, da nam isprosi radost uskrsnuća, da i mi s njom nadvladamo sve žalosti i vjerujemo u pobjedu dobra, Isusovu i našu! Amen.