Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na 30. Mladifestu
Međugorje, 4. kolovoza 2019.
Dragi župniče fra Marinko, draga braćo svećenici, č. sestre, dragi župljani i hodočasnici!
Moram vam priznati da imam poseban osjećaj zajedništva i bratske povezanosti sa svim sudionicima festivala mladih iz 80 zemalja iz cijeloga svijeta, a također sada na ovom našem slavlju hrvatske nedjeljne Mise u Međugorju, na 30. Mladifestu. Kad bismo pitali koje su tri najveće skupine hodočasnika u ovom svetištu, odgovor je: poljska, talijanska i dakako hrvatska. A među hrvatskim hodočasnicima su i mladi, njih oko 300 predvođeni sedmoricom svećenika iz moje Sisačke biskupije. Kada se spomene na Mladifestu koja od prisutnih nacija, mladi iz te zemlje reagiraju mašući, uzvikujući i vijoreći svoju zastavu. Premda smo ovdje svi jedno, svatko je ponosan na svoj vlastiti identitet. I to je lijepo jer naša pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi ne ukida naše posebnosti. Tako smo i mi Hrvati ponosni na svoju Domovinu, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i na to da je Međugorje ovdje, u hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine. Jučer je nadbiskup mons. Hoser rekao da je Međugorje secretum, dakle misterij ili tajna koju treba otkriti. Međugorje je, rekao je, otajstvo susreta čovjeka i Boga.
Sinoć sam poslije klanjanja prošetao oko svetišta i na više mjesta mladi su pjevali i plesali, osjećala se neka posebna radost. Premda mene ovaj festival podsjeća i na Taize i na Cenacolo, na čijim sam susretima više puta također sudjelovao, ovaj u Međugorju ima još jednu značajku. To je tiha i skrivena nazočnost BD Marije. Nju se gotovo ne spominje, odnosno malo ju se spominje jer je sve usmjereno Isusu, našem Gospodinu, ali to je upravo najbolje: Marijina uloga i jest da nas dovede k Isusu. Ona se tada rado izgubi, pa premda je tu, postane nevidljiva jer njezina je sreća što smo mi našli Isusa. Veoma me veselilo da smo svako jutro započinjali molitvom Duhu Svetome.
Današnja nam čitanja govore kako je potrebno svakom čovjeku pronaći Boga, radost i smisao života. Propovjednik u prvom čitanju gotovo pesimistično zaključuje da je ljudski život često “ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost”. Čovjek se umnogome trudi oko onoga što na kraju života ostavlja, a često se ne trudi dovoljno oko onoga što je vječno i što mu je jedino potrebno. Molimo se ovdje Mariji za pomoć da uvijek i u svemu pronađemo onoga koga treba slijediti, kako kaže i geslo ovog Mladifesta.
Sveti Pavao nam u drugom čitanju danas poručuje da je Krist naše sve te da trebamo neprestano težiti za nebeskim a ne za zemaljskim stvarnostima. Kako je lijepo opisan život kršćanina – “život je vaš skriven s Kristom u Bogu”.
U evanđelju nam Gospodin iznosi prispodobu o bezumnom bogatašu koji zbog lakomosti gubi sve što ima. Isus zaključuje prispodobu riječima: “Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” Bog je naime najveće bogatstvo i tko njega ne traži riskira izgubiti sve! Isusova je pouka i nama, braćo i sestre, da nam se valja kloniti svake pohlepe jer “život nije u onome što čovjek posjeduje”. Posjed naime ne daje sigurnost nego – Bog jedini. Ljudi tražeći sigurnost, nešto na što se mogu osloniti, padaju pod napašću da gomilaju zemaljska dobra, pa i u drugim ljudima traže apsolutnu sigurnost. Međutim apsolutne sigurnosti čovjek ne može naći ni u čemu i ni u komu što je relativno, jer vječno se ne smije tražiti u prolaznome. Kada razmišljamo samo o sebi već smo na krivom putu da se ponašamo poput bogataša koji misli samo na svoje dobro kad kaže: “dušo moja, jedi, pij, uživaj!”
Ako međutim razmišljamo o sebi kao BD Marija, tada nam je sve Očev dar: mi sebi, naši bližnji, sve što imamo – dar je Božje ljubavi da bismo i mi to postali kao uzvrat ljubavi prema Bogu i znak ljubavi prema bližnjima.
Draga braćo i sestre, došli smo u Međugorje na ovo slavlje mladih iz čitavoga svijeta da bismo učili kako hoditi za Isusom i s Isusom, kako ga slijediti kao njegovi učenici. Ovdje smo kao dio ovog zajedništva, kao pripadnici hrvatskog naroda. I to nam je Božji dar na koji trebamo biti ponosni i Bogu zahvalni. Opstali smo kroz stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini samo zato što se naš narod uzdao u Boga i zagovor Presvete Bogorodice Marije. I samo tako ćemo i u buduće opstati i kao narod i kao pojedinci. Ja želim pred svima zahvaliti našim Marijinim legionarima koji su se žrtvovali za sve mlade u mojoj biskupiji. Neka u svima nama jača svijest da smo vojnici u službi Marije, da nam ona pomaže boriti se za Krista, svjesni svih naših slabosti ali pouzdajući se jedino u Gospodina, ni u što drugo. Blaženi Alojzije Stepinac veoma je štovao Mariju i rado joj se molio. Preveo je prvi molitvenik s francuskog na hrvatski pod imenom Krunica, a često je molio upravo molitvu ružarija tj. krunicu. On je rekao da će naš hrvatski narod sačuvati jedino sveta katolička vjera, ništa drugo! A roditeljima je u svojoj oporuci poručio: Ostavite svojoj djeci katoličku vjeru jer ako budu imali vjeru imat će sve, a ako bi imali ne znam kakvo blago a bez vjere to im ništa ne bi vrijedilo!
Neka svi naši sveci mole za nas, Marija neka nam ostane i uvijek bude “najvjernija odvjetnica Hrvatske”, da mi sve svoje i jedino blago pronađemo u Bogu. Amen.