Mons. Ivo Martinović, biskup požeški
Homilija na 448. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko
Gvozdansko, župna crkva sv. Filipa i Jakova, 11. siječnja 2026.
Draga braćo i sestre!
Slavimo svetkovinu Krštenja Isusova i spominjemo se hrabrih žrtava, mučeništva i poginulih branitelja koji su svoju vjeru i ljubav zapečatil prolijevanjem krvi i umiranje za domovinu Hrvastku i naš narod, dok su branili svoj identitet i svoju slobodu, svoje ognjište i svoja prava.
Zaustavit ćemo se nad Riječju Božjom koja nas danas u ovom slavlju hrani i poučavaja, kao što je to činila i u njihovom životu, ali I u životu svih vjernika kroz povijest Crkve i našega naroda.
U Prvom čitanju čuli smo riječi proroka Izaije koje su upućene Izraelskom narodu koji se nalazio u babilonskom sužanjstvu. Prorok naviješta dolazak pravdnika, onoga koji će donijeti pravdu i prava, osloboditi narod iz sužanjstva i tamnice. On narodu naviješta povratka u obećanu zmelju, ali I onoga koji donosi potpunu slobodu i utjehu. U riječima proroka Izaijinim Crkva i crkveni oci prepoznavali su i gledaju dolazak Sina Božjega, Mesije, Krista Spasitelja.
Sv. Luka nam u Djelima apostolskim opisuje sv. Petra kako naviješta Isua Krista, koga je Bog pomazao Duhom Svetim i da je Isusovo djelovanje bilo u snazi Duha Svetoga.
Sv. Matej nam u pročitanom evanđeoskom odlomku opisuje događaje s Isusovog krštenja. Opisuje nam Isusov dolazak na rijeku Jordan, susret i razgovor s Ivanom Krstiteljem, silasku Duha Svetoga na Isusa i Očevu glasu s neba.
I u našem krštenju dogodilo se izlijevanje Božje ljubavi i djelovanje Duha Svetoga, koje u nama trajno djeluje, kao naše svjetlo i snaga na životnom putu te nam pomaže da ostnaemo vjerni Bogu i svome krštenju. Krštenje je čin u kojem postajemo djeca Božja i bivamo uranjamo u novi – Božji život. Ono je čin trajne ljubavi Boga Oca u kojem otkrivamo Božju prisutnost i svoje dostojanstvo, koji nas posvećuje, napaja i hrani u tajni euharistije. Temelj je našeg vjerničkoga hoda s Bogom prema vječnoj Božjoj ljubavi i trajnom zajedništvu s njim. Krštenje nam daje snagu da ljubimo i da se borimo protiv grijeha i zla, da pobjeđujemo beznađe i strahove bez obzira odakle i u kojem obliku dolazili. Mi smo po sakramentu krštenja osobe nade, jer vjernik nikada ne gubi nadu u Boga, pa čak niti u času smrti.
Gvozdansko je mjesto mira i pokoja, ovaj mir i ovo mjesto, kao i ovaj prostor svjedoče nam o ljubavi koja je od 1578. godine do danas ne prestaje govoriti. koju ništa nije devastiralo ni ljudska mržnje, ni ljudi, ni vrijeme. Poginu branitelji i civili u Gvozdanskom su pripadnici našega naroda, koji nisu čuvali samo svoje živote, svoju čast, nego i svoju Domovinu i svoj narod. Oni su trajni svjedoci jedne ljubavi i istine, koja je ovdje zauvijek zapisana, koja je zauvijek zapisana u našoj povijesti. Ta istina nam govori o ljubavi prema mjeri Isusovo: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam…Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.“ (Iv 15, 9-17). Žrtve kojih se danas spominjemo nam govore kako se ljubilo i ljubi svoja domovina Hrvatska, svoj narod i svaka osoba, ali i kako se ostaje vjeran krsnom savezu, krštenju.
Ovim euharistijskim slavljem i hodočašćem u Gvozdansko, želimo posvjedočiti da žrtve i poginuli branitelje Hrvatske, od osmanlijskog vremena do danas, svi poginuli branitelja u Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata, kao i svi drugi u povijesti našega naroda nisu zaboravljeni. Želimo posvjedočiti da u našem narodu još ima vjere i ljubavi, da ima onih koji ljube istinu i zahvaljuju za one koji su umrli nepokolebljivom nadom u Boga, ali i da ova hladnoća, nije hladnoća i naših srdaca, poput one zime 13. siječnja 1578. god. Danas želimo posvjedočiti da smo Crkva koja ljubi, koja zahvaljuje Bogu i moli za svoju braću i sestre, za svoje žive i pokojne, za mir u svijetu.
Molimo Bog da i mi poput žrtava Gvozdanskog ostanemo vjerni svom krštenju i svojim korijenima, da u svijetu i u ljudskim srcima ne presuši osjećaj za prava pojedinaca i naroda, da ljudska sila i zlo ne budu jedini kriterij ljudskog ponašanja i djelovanja te da se svi ljudi napajaju na izvoru Božje ljubavi, koja snagom Kristova krštenja i križa obnavlja svijet, naš narod, našu domovinu Hrvatsku, naše obitelji i svako ljudsko srca.
Neka nas svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, kao i vjernost krsnom savezu naše pokojne braće i sestara, nadahnjuje da poput njih snagom iskrene i iste vjere ljubimo Boga, Crkvu, svoj narod i domovinu Hrvatsku. Snagom sakramenata krštenja i euharistije, oni su hranili i obnavljali svoju vjeru. To je djelo Duha Svetoga koje je i nas danas ovdje okupilo, koje nas sve povezuje, napaja i čini da ovo naše zajedništvo bude sveto, da budemo jedno u Kristu Isusu, da budemo u duhovnom jedinstvu sa svim žrtvama obrane Gvozdanskog i braniteljima domovine Hrvatske, od 1578. do danas, kroz svu našu povijest.
Neka nam svima Blažena Djevica Marija, Majka nade i utjehe, neka nam Majka vječne ljubavi, pomogne da i mi budemo iskreni svjedoci vjere, nade i ljubavi te graditelji mira. Amen