Dvanaesto hodočašće za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama održano je od 29. do 31. svibnja 2026. godine u Međugorju. Na njemu je, u pratnji duhovnika zajednice Vjera i Svjetlo vlč. Ivice Šimunovića, po četvrti put sudjelovalo i 58 osoba s invaliditetom te članova njihovih obitelji iz cijele Sisačke biskupije.
I ove godine putovalo se s Udrugom Job i njihovim autobusom s podiznom platformom kako hodočasnici u kolicima ne bi imali teškoća u putovanju, a vozači su bili vlč. Dragutin Goričanec i, jednim dijelom, Marijeta Peršić. Kao i svaki put do sada, s hodočasnicima iz Sisačke biskupije bili su i hodočasnici s invaliditetom okupljeni oko Udruge Job. Ovogodišnje hodočašće bilo je posvećeno osnaživanju roditelja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, a geslo hodočašća bilo je: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13).
Ohrabreni svjedočanstvima onih koji su u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom već hodočastili u Međugorje, svake godine pridružuju se i novi hodočasnici. Osmijeh i radost na njihovim licima govorili su više od riječi. Kako i sami svjedoče, godinama se zbog invaliditeta nisu usuđivali uputiti na ovako zahtjevno hodočašće.
Svima je bio najdojmljiviji odlazak na Brdo ukazanja, kamo je u subotu u jutarnjim satima nepokretne i teže pokretne osobe nosilo 70 nosača – mladića iz Cenacola i Marijinih ratnika Hercegovine. I na Brdu ukazanja i kod Plavoga križa u isto vrijeme molila se krunica u zajedništvu sa svim hodočasnicima.
Na početku popodnevnog programa duhovnik vlč. Ivica Šimunović u Dvorani sv. Ivana Pavla II. održao je katehezu „Važnost ispovijedi za osobe s invaliditetom“. Nakon toga uslijedio je molitveno-slavljenički program i zajedničko druženje prepuno radosti i veselja. Prije večernje svete mise, zajedno sa svim hodočasnicima, četiri majke iz sisačke grupe i tri iz Udruge Job predmolile su krunicu u crkvi na otvorenom, a nakon svete mise hodočasnici su, povezani videovezom, sudjelovali u zajedništvu s papom Lavom XIV. u molitvi za mir u svijetu. Hodočašće je završilo nedjeljnom svetom misom.
Na povratku su svi hodočasnici u autobusu izvlačili imena svećenika Sisačke biskupije za koje će svakodnevno moliti te se na taj način, poput sv. Male Terezije, utkati u srce svoje biskupije. Uza sve teškoće koje svakodnevno nose, osobe s invaliditetom i njihovi roditelji, braća i sestre, na ovome su hodočašću bili puni radosti, bez mrmljanja pred neočekivanim kušnjama. Njihovi osmijesi više od riječi izražavali su zahvalnost Bogu i Nebeskoj Majci.
I ovo hodočašće osoba s invaliditetom podržalo je nekoliko župa, jedan župnik i Sisačka biskupija plaćanjem troškova prijevoza, a ostvareno je u suradnji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i Ureda za duhovnu pomoć Sisačke biskupije.
