Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Govor na susretu s ravnateljima osnovnih i srednjih škola, vrtića i učeničkih domova s područja biskupije
Sisak, Veliki Kaptol, 16. prosinca 2024.
Dragi i poštovani ravnatelji i ravnateljice osnovnih i srednjih škola te dj. vrtića,
Drago mi je da ste se odazvali na ovaj naš susret i domjenak uoči božićnih blagdana, zahvaljujem vam na tome. Mi već tradicionalno organiziramo ovaj susret na inicijativu našeg Katehetskog ureda u kojem naša predstojnica s. Smilja Čirko s vama surađuje u vezi s vjeroučiteljima koji u vašim školama rade. Od ove školske godine imamo i tu novost što smo otvorili Katoličku osnovnu školu, a pripremamo i Katoličku opću gimnaziju u Popovači, koju smo željeli također ove godine otvoriti ali bit će ako Bog da sljedeće školske godine. Tako ćemo imati u svim razinama partnerske ustanove: dječji vrtić Sv. Marije Magdalene u Selima, Katoličku osnovnu školu u Sisku i Kat. opću gimnaziju u Popovači. Zašto to činimo, kad imamo u svim našim javnim tj. državnim školama također prisutnost katoličkog vjeronauka, a većina i od vas, dragi ravnatelji i vaših učitelja i nastavnika, su također katolici. Riječ je o tome da želimo dati poruku našeg vjerskog katoličkog odgoja za koji smo odgovorni mi u Crkvi, a koji se sve više dovodi u pitanje. Riječ je o tzv. sekularizmu koji sve agresivnije prodire u naše škole i u ukupnu društvenu javnost.
Zanimljivo je promišljanje dr. Ivana Janeza Štuheca koji kaže: »Ukoliko se sekularizacija političkim utjecajem pretvara u sekularizam, koji planski i sustavno izgurava religiozno iz javnog života, a na njegovo mjesto u staroj marksističkoj maniri uvodi kvazireligiozne prakse ili čak te prakse ustaljuje kao politički podupirane rituale, suočavamo se s procesima koji nisu demokratski i koji ne pridonose pluralnom, slobodnom i kreativnom građanskom društvu, u kojeg uvrštavamo i crkve i vjerske zajednice. Europska unija u svom ustavu postavlja okvir stalnog, otvorenog i javnog dijaloga, koji se mora odvijati između svjetovnih vlasti i predstavnika vjerskih zajednica. Neke ideologije i političke prakse u bivšim komunističkim državama navedene pojmove još uvijek ne razumiju na europski način, već na svoj način, naslijeđen iz totalitarizma. To je za nove države bivše Jugoslavije skoro zajedničko iskustvo i zajednički problem.« (Štuhec, “Sekularna Europa i novo pozicioniranje religije u društvu”, 2014.) Mislim da je bitno to da svaka vlast, bilo svjetovna bilo crkvena poštuje kompetencije one druge.
Svjedoci smo međutim kako i kod nas, nakon uspostave moderne hrvatske države, od sveprisutnosti Katoličke Crkve neposredno od njezina početka i Domovinskog rata, danas dolazimo do tzv. radikalnog sekularizma koji ne samo da Crkvu isključuje iz javnog života društva nego joj se izričito protivi. Npr. po našim trgovima i ulicama slavi se Advent i Božić, ali – bez Isusa! Čudno je to i rekao bih neshvatljivo da je ukradena vjerska terminologija, a u nju stavljen sekularni sadržaj. Kažu mi da ovog Adventa – a i to je pitanje, što je to za naše političare, novinare i javne djelatnike – nije mogao biti nigdje vidljiv ni sveti Nikola, nego je sveprisutna neka začuđujuća bajkovita scenografija s: vilenjacima, djedom Mrazom, saonicama, patuljcima, Orešarom, i sl. Ja se ne zalažem da se to svjetovno obilježavanje zime i predbožićnog vremena odbaci, samo mislim da bi bilo poštenije reći umjesto Advent npr. Prosinac u Zagrebu, u Sisku, u Vž… ili Zima u Zagrebu… jer nigdje nema vjerskih adventskih obilježja: misa zornica, BD Marije, svetog Nikole, sv. Lucije, sv. Ivana Krstitelja… Ako se potpuno dijele Crkva i svjetovni život, zašto se kradu crkveni pojmovi i ispunjaju svjetovnim sadržajima koji nemaju ništa s crkvenim obilježavanjem tih vremena i blagdana?
Mi u Crkvi ćemo uvijek kititi božićnu jelku na Badnjak ili neposredno prije toga, paliti adventske svijeće koje označuju našu pripravu na Božić, gledati jaslice u koje na Božić dolazi Dijete Isus, u zajedništvu sa svetom Djevicom Marijom i svetim Josipom…
Mislim da bi se trebalo preispitati što je to sekularizacija odnosno sekularizam? Naša država jest definirana kao sekularna, ali to ne znači da je vjera istisnuta iz društva i da joj nije više nigdje mjesto u njemu. Ja sam više zagovaratelj dijaloga i međusobne suradnje negoli suprotstavljanja, isključivanja i međusobne borbe. Kao da je ateizam zamijenjen antiteizmom pa se sekularno društvo dokazuje kao autonomno ukoliko se bori protiv vjere i izbacuje ju se potpuno iz društva. A ljudi, bili oni tretirani kao građani ili bili oni vjernici, isti su ljudi. Posebno je to teško shvatiti djeci… da si u Crkvi i u obitelji jedno, a u društvu, na ulici, na trgu, u školi – drugo.
To je prema onom što su naši očevi i djedovi nama govorili kad smo mi išli u socijalističkom društvu u škole: sine, uči sve što traže tvoji učitelji, ali kako je stvarno bilo – to ću ti ja reći!
Ili recimo: danas Bogu hvala Božić nije radni dan, no kad sam ja išao u osnovnu školu to je bio. I moj je tata napisao ispričnicu ovakvog sadržaja: „Vlado nije bio u školi jer smo slavili Božić“. Bilo je hrabro od moje učiteljice da to nije uzela u obzir te mi nije dala neopravdane sate jer je znala da ću ja to lako nadoknaditi, ali neki su učitelji strogo kažnjavali takve učenike…
Vi ste, drage ravnateljice i dragi ravnatelji, naši suradnici. Mi u Crkvi s vama možemo komunicirati ne samo u svezi s našim vjeroučiteljima koji su legalno već gotovo 3 i pol desetljeća vaši kolege nastavnici, nego i sa mnom i svećenicima kada je npr. biskupski pohod župi, pa biskup posjeti i druge ustanove a ne samo župnika i župljane, nego i škole, bolnice, zatvor i sl. Hvala vam na tome! Ipak sam imao potrebu izreći vam ovih nekoliko misli jer vidim da taj odnos prema vjeri postaje sve više dirigiran tzv. radikalnim sekularizmom, a to nije u duhu naše hrvatske tradicije. Imamo u EU države koje imaju jače izražen taj sekularni pristup, kao što su Francuska i Nizozemska, ali imamo i druge države gdje je na djelu suradnja između državnih i crkvenih institucija, kao što su Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska… Bojim se ipak da se tendencije ne kreću u tom smjeru suradnje nego isključivanja i guranja u ilegalu naših vjerskih tradicija i potreba.
Na to sam vas želio upozoriti. Znam da bi neki to mogli interpretirati na svoj način, ali ja nemam drugih namjera nego kao predstavnik Crkve poštujem odvojenost države i Crkve, no smatram da one moraju surađivati a ne se boriti jedna protiv druge, i to radi dobra naše djece, i uopće naših građana koji su velika većina i vjernici.
U tom duhu vam izražavam zahvalnost i čestitam vam Božić, porođenje Isusovo, te godinu Gospodnju 2025.! Neka nam Gospodin čiji rođendan slavimo donese mir i toliko potrebno zajedništvo, međusobno poštovanje, više suradnje i dobrih ostvarenih želja!
Neka nam duh Božića, kako to neki vole reći, donese više sloge i razumijevanja, više osjetljivosti za potrebe naših bližnjih, karitativnog pomaganja i spremnosti na brigu za one koji su najpotrebniji među nama!
Božić zapravo upravo potiče na zajedništvo i suradnju jer Sin Božji je došao da poveže i čak ujedini nebo i zemlju, Boga i čovjeka, da prekine neprijateljstvo čovjeka s Bogom i uspostavi potrebno zajedništvo.
Gospodin koji se rodio u betlehemskoj štali poručuje nam da Božić nije u velikom blještavilu i buci, nego u tišini i skromnosti provedenim s našim najmilijima, u obitelji i našim zajednicama!
Neka vam je sretan Božić i s njime blagoslovljena nova 2025. godina!