Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Govor na božićnom primanju kod župana Sisačko-moslavačke županije
Sisak, 19. prosinca 2017.
Poštovani župane gospodine Ivo Žinić, poštovani zamjenici župana gg. Celjak i Rosavac, poštovana predsjednice Županijske skupštine gospođo Ivanka Roksandić, poštovani gradonačelnici s predsjednicima gradskih vijeća i poštovani načelnici općina s predsjednicima općinskih vijeća,
Poštovani ravnatelji, direktori, predsjednici upravnih vijeća ustanova u SMŽ: dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, bolnica, lječilišta i drugih zdravstvenih ustanova, poslovnih tvrtki ili firmi, poduzeća i tvornica,
Poštovani dekani i pročelnici fakulteta, visokih škola i učilišta, predstavnici Hrvatske vojske i policije, vatrogasci i cijenjeni hrvatski branitelji, predstavnici športa,
Poštovani svećenici i predstavnici vjerskih zajednica, gosp. Imame, predstavnici medija, poštovani ravnatelji i djelatnici kulturnih ustanova,
Poštovani i cijenjeni gosti i uzvanici, svi uvaženi članovi ovog svečanog prijema kod gosp. župana!
Zahvaljujem gosp. županu što nas je sve pozvao na ovaj Božićni prijem odnosno čestitanje te meni osobno ponovno dodijelio čast da uzmem riječ te vas sve pozdravim i čestitam vam božićne blagdane.
Godina koja će uskoro biti iza nas neće biti ni po čemu osobitom zabilježena u povijesti SMŽ, a mogu reći ni Sisačke biskupije kojoj sam na čelu. To je bila još jedna redovita godina stagnacije u mnogim područjima, prvenstveno na demografskom izumiranju ovog područja jer se već 20 godina u nizu – od 1997. – rađa manje djece negoli što umre ljudi. Također se ne mogu zatvoriti oči ni pred tim što iz naše Biskupije, odnosno SMŽ i drugih dijelova Lijepe naše, iseljuje u tuđinu naša mladost, posebno sve više školovanih mladih ljudi koji bi svojim ostankom mogli poboljšati život u domovini. Očito, nisu zadovoljni uvjetima koje ovdje imaju, a naša država povećava plaću za smiješnu 131 kn. Negdje sam pročitao da je u Rumunjskoj država povećala plaće liječnicima za tisuću EU, samo da bi ostali u zemlji jer i odande odlaze mladi na zapad gdje su im ponuđene više plaće i bolji uvjeti. Meni se ova seoba čini kao svojevrsno dezerterstvo. Kad je bio rat, sjećam se da je prosječna plaća bila svega 150 EU /ili DM, ali premda se moglo poginuti i nije se imalo neko obilje, svi smo ostali, branili domovinu, neki oružjem, neki logističkom pomoći braniteljima, neki riječju i perom, svatko ispunjavanjem svojih obveza da bi narod opstao i da bi se Lijepa naša obranila. I doista se to dogodilo, to nas je jedinstvo spasilo. Mogli bismo reći da nas je sam Bog spasio, jer mi smo se kao vjernici molili i tražili Božju zaštitu i pomoć kad se činilo da kao ljudi nemamo sami za to snage…
A danas kao da je i moderno otići iz domovine, kao da se hvale oni koji pronađu bolji život u Irskoj ili Njemačkoj.
A sigurno je da će zemlja pripasti onima koji imaju potomstvo, a oni koji ne vole djecu, ubijaju ih u majčinoj utrobi i ne rađaju niti ih poštuju, izumrijet će. Taj je zakon u ljude i svijet postavio sam Bog.
U našoj županiji ipak ima i nade, ima puno dobrih ljudi i inicijativa, samo je pitanje prepoznaju li ih oni koji su odgovorni za zajednicu, koji su na vlasti, omogućuju li im napredak ili provode samo planove koji njima donose bilo političku bilo materijalnu korist? Sve više na žalost u političarima vidim pretežitu tu karakteristiku, kao da zaboravljaju riječi zapisane na Kneževom dvoru u Dubrovniku: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE – ostavite osobne stvari a brinite se za zajedničke!
Pitam se kakav je to bio viši interes države da se morala premjestiti ploča poginulim braniteljima iz Jasenovca u Novsku, kao da oni nisu dali živote za Hrvatsku? Kome branitelji smetaju? I njihovo djelo? Zna se kome. Još su na žalost na vlasti mentalni jugoslaveni i komunisti, protuhrvatski i protukatolički nastrojeni ljudi, dobro povezani, koji vuku konce…
I u našoj Domovini ova godina nije bila svijetla, premda nas ljudi na vlasti uvjeravaju da raste BDP, da se smanjuje ukupni vanjski dug, da raste proizvodnja i izvoz, smanjuje se nezaposlenost kao da ne znamo da odlaze čitave obitelji… Dogodile su se i stvari koje se nisu smjele: afera Agrokor, lažna arbitraža sa Slovenijom donijela nam je neprihvatljiv pravorijek, presuda u Haagu nas je osudila i general Praljak se ubio pred očima cijeloga svijeta… Naši su čelnici isti dan reagirali kao i narod ne prihvaćajući nepravdu, no već drugi dan postali su dobri sluge loših gospodara i sve to porekli, tako da se čovjek pita zar se mi moramo klanjati svemu što svjetski moćnici traže, pa bila to i vlastita propast?
Ali i drugdje po svijetu su problemi: npr. u Siriji, premda se ratno stanje smiruje pa je hvala Bogu i tzv. Islamska država propala, u Izraelu nema mira gdje još kao da ne znaju koji im je glavni grad, pa u EU iz koje Britanija izlazi, a zemlje tzv. Višegradske skupine trpe teške kritike Unije jer – eto drznuli su se braniti vlastite nacionalne interese!
Božić bi nas ipak trebao ispuniti optimizmom i dobrom voljom, nadom i pozitivnim mislima. To ne znači da prestanemo biti realisti i da zatvaramo oči pred stvarnošću u kojoj živimo, ali i u najtamnijem svijetu postoji svjetlo jer ga je donio upravo Božić – mali Bog, Isus Krist koji se rodio u Betlehemu da svakom čovjeku i čitavom čovječanstvu donese mir.
Taj mir u srcu i nadu u duši, da se pridonese ukupnom dobru u našoj Županiji i Biskupiji i čitavoj Domovini, želim gosp. Županu i njegovim suradnicima, gg. Gradonačelnicima i načelnicima općina, te svim odgovornima u svim ustanovama koje se brinu za dobrobit djece, mladih, starijih, bolesnih, jednom riječju svima vama, poštovani uzvanici koji ste odgovorni i brinete se kako za pojedince tako i za ukupnu zajednicu.
Na dobro vam došao Božić, porođenje Isusovo!
S Božićem neka vam je svima sretna i nova 2018. godina!