Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Govor na komemoraciji za pokojnog Željka Nenadića

Petrinja, Hrvatski dom, 18. studeni 2013.

Poštovana obitelj Nenadić, gospođo Renata, sinovi Damir i Denis, draga rodbino i prijatelji, poštovani gosp. Gradonačelniče Petrinje sa suradnicima, poštovani predstavnici institucija u kojima je pokojni Željko djelovao, dragi Petrinjci, braćo i sestre!

U svoje ime i u ime Sisačke biskupije izražavam iskrenu i duboku ljudsku i kršćansku sućut svima koji su odlaskom gosp. Željka Nenadića izgubili dragog supruga, oca, člana obitelji, prijatelja, suradnika ili sugrađanina.

Gosp. Željka Nenadića upoznao sam intenzivnije dolaskom u Sisak za sisačkog biskupa. Dakle, četiri godine susretao sam od 2010. do 2013. petrinjskog gradonačelnika u osobi gosp. Željka Nenadića. Mogu reći da sam u njemu našao sugovornika i dobrog partnera za one planove koji su bili u interesu Crkve, a i on je kao gradonačelnik prepoznao da su to i planovi u interesu grada i građana Petrinje. Tako sam s tadašnjim župnikom Mariom Miglesom i njime obilazio Petrinju sa željom da nađemo dobru lokaciju za novu župu u petrinjskoj Slatini. Stali smo na tri mjestu, no kad smo stali kod šikare blizu tzv. ciglane, on je rekao: tu gradite crkvu. I meni se svidjela ta zapuštena i prazna parcela te smo započeli pripreme za ostvarenje tog plana. Razgovarali smo više puta s članicama obitelji Kukolja, imali nekoliko sastanaka u gradskoj vijećnici o tome i Grad je započeo i dovršio izradu tzv. UPU-a za taj dio gradske četvrti, gdje će biti crkva. Tek smo prošli tjedan uspjeli konačno doći u vlasništvo te parcele. Rekao sam: Bogu hvala, ali trebam dodati: i zahvaljujući gosp. Željku Nenadiću –  njemu hvala.

Također on je imao sluha za ulazak avanturu nabave orgulja za petrinjsku crkvu sv. Lovre. Izložio sam mu koliko je to skup projekt, naime nabava i restauracija Hefererovih orgulja koje su prije bile više od sto godina u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, a Sisačka biskupija ih je dobila od Zagrebačke nadbiskupije i usmjerila u Petrinju. Odlukom gradonačelnika Grad je izdvojio jednu sumu za te orgulje, koje još na žalost nisu postavljene u petrinjskoj crkvi sv. Lovre, ali se nadamo da će se sljedeće godine prolomiti njihov zvuk pod svodovima crkve na radost vjernika i svih građana Petrinje. Hvala mu!

Također gradonačelnik Željko Nenadić pomogao je jednokratnom pomoći gradnju crkve Uznesenja BDM u Gori, što je izuzetno važna crkva u našoj Biskupiji a dar tim vredniji što nam država baš minimalno pomaže u tome. On je i sam pješice zadnjih godina hodočastio u Goru. Pripovijedao mi je o svojem posjetu Svetoj zemlji, što je veoma intenzivno doživio, i što je u njemu ostavilo dubok i snažan dojam.

Posljednji sam ga puta vidio na blagdan našeg zaštitnika sv. Kvirina, 4.lipnja ove godine, kada više nije bio gradonačelnik. Uskoro je otišao u bolnicu, čuli smo se dvaput, on se nadao izlječenju i stoga sam bio veoma iznenađen kad sam čuo tužnu vijest: umro je Željko Nenadić.

Znakovito mi je da je otišao uoči 16. studenoga, dans kad Hrvatska obilježava prvu obljetnicu oslobođenja generala Ante Gotovine i Mladena Markača, oslobođenja koje smo mnogi doživjeli kao čudesni Božji dar – pravorijek istine i pravde, usprkos mnogim zluradim režiserima koji su željeli da se osudi ne samo njih nego s njima i Hrvatska. A danas, kad se opraštamo od Željka Nenadića, dan je kad Hrvatska plače za Vukovarom, ali i gaji svoj ponos zbog njegove žrtve koja je pomogla spasiti Domovinu, kao što je to bilo i s našom Petrinjom, no Vukovar je dao još brojnije žrtve i stoga postao simbol cijele ranjene, ponižene ali i pobjedničke Hrvatske. Bio i gosp. Željko pobjednik u vječnoj slavi!

Neka mu je vječni mir i od Boga nagrada nebeska za sve dobro što je činio na zemlji! Ja sam prikazao sv. Misu jutros za njega u biskupijskoj kapeli, a pomolit ću se i na ispraćaju za njegovu dušu. Mi kršćani vjerujemo da život ima smisla i da sve dobro što činimo na ovom svijetu Bog preobražava i ugrađuje u vječni Jeruzalem, u nebesko Kraljevstvo.

Za mene je gosp. Nenadić bio odlučan čovjek, javni djelatnik koji je volio svoju Domovinu i svoj grad Petrinju, koji je nastojao činiti dobro i pomagati one koji su mu bili povjereni. Vjerujem da je sada našao mir u Bogu. Neka ga On primi u svoj nebeski dom!

Requiescat in pace – počivao u miru!