U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji započeo je s radom Pododbor za osobe s invaliditetom pri Odboru HBK za laička društva, pokrete i zajednice. Nakon što su ga biskupi osnovali na jesenskom zasjedanju prošle godine, prvi je sastanak Pododbora upriličen jučer kasno popodne u Zagrebu u sjedištu HBK-a. Njegovi članovi su: vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije, Mirjana Dobranović, predsjednica Udruge za promicanje istih mogućnosti, i gđa Željka Šemper, povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije. Željka Šemper magistra rehabilitacijske edukacije iznijela je na Hrvatskom katoličkom radiju 17. veljače za emisiju „Vijesti iz života Crkve“ sljedeće: „Jako je zapravo bitno da Crkva ima suvremen pristup osobama s invaliditetom. Od Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda iz 2007. godine zapravo se promovira inkluzija osoba s invaliditetom u društvo. Crkva ima jednu veliku prednost, ona nije trebala čekati Konvenciju niti pravilnike, niti bilo kakve zakone, jer ona ima Evanđelje staro dvije tisuće godina. Dakle, tamo sve piše i Crkva je oduvijek skrbila o osobama s invaliditetom. Međutim, kako se vrijeme mijenja tako se i Crkva prilagođava i ovo je zaista jedna izvanredna situacija da je Crkva pokušala na jedan sustavan način brinuti o osobama s invaliditetom i to ne brinuti o njima, nego s njima zajedno čitini nešto, ne samo za njih, nego općenito za duhovnu obnovu cijeloga naroda i Crkve.“
Područja djelovanja novoga Pododbora podijelili su na četiri dijela: edukaciju, obitelj, vrijednost patnje i na pristupačnost prostora za osobe s invaliditetom. Edukacija bi išla kroz vjeronauk u redovitoj nastavi, a s obzirom da su te osobe prisutne u svim kategorijama dobro je o njima progovoriti i na svim razinama redovnog pastorala obitelji. „Ne čujemo od jednog nego od jako puno roditelja djece s teškoćama u razvoju kako im je sugerirano da izvrše pobačaj, da se dijete ne rodi jer dijete ima neku teškoću. Ta svjedočanstva roditelja mogu itekako pomoći u „pro life“ aktivnostima. Isto tako unutar župne zajednice velika je prilika da se župne zajednice posvete. Ja ne znam kakvom se to Bogu čovjek ide moliti ako se sam vozi u svom autu, a susjed možda ne može do Crkve. Dakle, bitno je da se ljudi povežu u zajednici i počnu pomagati jedni drugima”, rekla je gđa Šemper.
O trećoj točki njihova rada – vrijednosti patnje – posvjedočila je još bl. Majka Terezija. Svaka njezina sestra i svaki misionar ljubavi imaju svoga trpećeg člana. Približila je to kroz osobni primjer. Za sestru Joseph, Argentinku na službi u Sjevernoj Americi, prinosi svoju patnju kao osoba s invaliditetom da ta redovnica lakše može vršiti svoje poslanje i dijeliti ljubav gdje Željka ne može. „Crkva ima jako puno potencijala i meni je zapravo najveći potencijal Evanđelje. Samo da počnemo doslovnije živjeti Evanđelje i da ljudi imaju nekakav senzibilitet, da svećenici malo drugačije počinu razmišljati o osobama s invaliditetom i da senzibiliziraju svoje vjernike za to, jer tu ćemo zaista svi profitirati. Ne dobivaju samo osobe s invaliditetom nego i svi drugi će se tako uzdići“, zaključila je na kraju gđa Šemper.
Inače, gđa Željka Šemper je i članica Vijeća HBK-a za laike.
Foto: Arhiva
